Koliko je 2025. realna za Zapadni Balkan? | Panorama | DW | 24.03.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Koliko je 2025. realna za Zapadni Balkan?

Kada društva moraju preuzeti novi sustav vrijednosti, onda to nije pitanje godina, već desetljeća, smatra spisateljica Anila Wilms. I to posebno kad se radi o pristupu zemalja Zapadnog Balkana Europskoj uniji.

Europskoj komisiji je nedavno uspio jedan značajan potez: Zapadni Balkan, posljednja bijela mrlja na zemljopisnoj karti Europe, trebao bi biti primljen u Europsku uniju. Ne u nekoj dalekoj budućnosti, već uskoro - 2025. godine. Trljamo oči u čudu. Što se mene osobno tiče: nikada nisam bila sigurna da ću to doživjeti. No, nekako me ne obuzima slavljeničko raspoloženje.

Isplati se baciti pogled na papir koji je Komisija o tome objavila. Jasno se vidi što Komisija misli o Zapadnom Balkanu: to je težak bolesnik koji leži pred vratima EU-a, pa je time u njezinoj nadležnosti. Ulazak u članstvo – piše tamo - nije ništa manje nego „geostrateška investicija u sigurnost" građana. Govori se o suradnji policije i pravosuđa sa svrhom da se osiguraju granice i vrate ilegalni imigranti, o borbi protiv terora i radikalizacije u EU, protiv šverca oružja i droge kao i pranja novca. Tome treba dodati i privredu: regija je tržište koje obećava kada je riječ o robi i uslugama iz EU-a, a zauzvrat će dobiti blagostanje i „good governance".

Slijedi „to do" lista za nove kandidate koja izaziva vrtoglavicu: ljudska prava, konstruktivan dijalog u politici, neovisnost medija, prava manjina, suzbijanje organiziranog kriminala i korupcije vlasti. A najosjetljivija nadređena točka je – rješavanje konflikata sa susjedima.

Dva vrlo različita sustava vrijednosti

Slutimo: ta točka je ključ, osnovni simptom koji muči Balkan. Sve njegove bolesti su povezane s načinom na koji se tamo postupa s konfliktima. Jer, konflikti se na Balkanu ne rješavaju. O njima se odlučuje. Jao onome tko izgubi.

Balkanski narodi su tradicionalni ratnički narodi – njihov razvoj ne poznaje nijedan od historijskih fenomena koji su u novije vrijeme formirali Srednju Europu: reformaciju, prosvjetiteljstvo, industrijsku revoluciju.

Da, Europa je ostvarila odlučujuće veći napredak kada se radi o konsenzusu, kompromisu, suradnji. I naravno – razvoj društava može ići samo u tom smjeru.

Kakvi su izgledi?

Anila Wilms

Anila Wilms

Obzirom na sve veći umor od EU-a, građani Unije bi „činjenicama i informacijama" trebali biti uvjereni u prednosti pristupa balkanskih zemalja. Pristup će nas bez sumnje ponešto i koštati, pa bi se približavanje „trebalo odvijati postupno u usporedbi s ranijim, prilično naglim proširenjima."

Najveće žrtve bi trebale podnijeti same zemlje Balkana. Život tamo bi se trebao približiti svakodnevici EU-a „sve do onoga što djeca uče u školama". Za buduće članove Unije je važno da preuzmu novi sustav vrijednosti. One se moraju baciti na posao s „ogromnom političkom voljom", „udvostručiti napore" i iskoristiti ovaj „jedinstveni rok".

Balkanske zemlje dakle moraju ni manje ni više nego promijeniti svoju dušu. Može se zamisliti da će ta predstava biti bolna za dotične. Ako se i zna da se nitko ne odriče rado svog identiteta: život na Balkanu može imati zaista sladak ukus. Prijateljstva vrijede mnogo, baš kao i obitelji. U tim odnosima postoji i velika razmjena i pažnja i pomoć koja se sama po sebi razumije, pristojnost, poštovanje i vjernost, ljudi su obrazovani, reflektivni i muzikalni, imaju velike ideale i veliko srce, umiju se smijati od srca i jedne druge činiti sretnima.

I priče o herojima su dio kolektivnog identiteta na koje su ljudi vrlo ponosni. Istovremeno sve više njih – prije svega mladih – uviđa da s njihovim dušama nešto nije u redu. Kultura nacionalističke mržnje kida srca, a kada se uzavrelost smiri, ostaju praznina koja zjapi prazna - i rane.

Tako ona poslovična čežnja za Europom u osnovi znači baš to: čežnju za mirom, želju za ozdravljenjem. Mislim da ima nade za Zapadni Balkan.

Nova kuća

Ta vrsta ozdravljenja je moguća: ja sam je iskusila u Njemačkoj. Osim toga, primjer Njemačke nakon Drugog svjetskog rata pokazuje da čitavi narodi iznova mogu naučiti kako se nositi s konfliktima i agresijama.

Ako je u „dubokom interesu EU-a" da primi Zapadni Balkan, ako je zbog globalne vremenske situacije sada važno da se europski narodi što više zbliže, onda je Europskoj uniji potreban potpuno nov koncept. Velika kuća s solidnim temeljom, s mnogo katova i diferenciranim prostorima za sve članove velike obitelji. Kako bi se jednoga dana mogla ostvariti vizija Europe kao stabilne i funkcionalne obitelji naroda, u koju je svaki član unio svoje kvalitete, potrebni su nam dalekovidnost, senzibilnost, znanje i prije svega dug dah. 2025. godina može biti prvi korak. Ali, to je zapravo zadatak generacije.

Albanska spisateljica Anila Wilms od 1994. godine živi u Berlinu. 2012. je objavljen njezin prvi roman na njemačkom: „Albanska nafta ili ubojstvo na putu Sjevera".

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje

Preporuka uredništva

WWW-linkovi