Koliko imaju smisla testovi na antitijela korone? | Panorama | DW | 01.06.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Panorama

Koliko imaju smisla testovi na antitijela korone?

Rusija, Italija, ali i mnoge druge zemlje žele masovno testirati građane jesu li bili u dodiru s koronavirusom. No može li se čak i tako doći do točnog zaključka?

Žena obilježava uzorak krvi

U brojnim laboratorijima diljem svijeta traži se cjepivo protiv koronavirusa

U Rusiji već tjednima vladaju stroge mjere zabrane izlaska iz kuće, ali usprkos tome broj novih zaraza rapidno raste: samo prošle subote je objavljeno kako ima preko 9.400 novih infekcija.

Sad bi masovnim testiranjem građana jesu li stvorili antitijela na virus korone trebao biti omogućen bolji nadzor na razvoj pandemije. I Italija želi masovno testirati građane kako bi utvrdila koliko je doista zaraženih virusom COVID-19.

Takozvanim serološkim testovima (ELISA) može se otkriti tko je već bio zaražen virusom SARS-CoV-2. Potrebna je mala količina krvi kod koje se u laboratoriju ispituje jesu li prisutni imunoglobulini IgM i IgG koje je ljudski imunološki sustav stvorio u borbi protiv virusa. Ako je to slučaj, uzorak mijenja boju.

Tko je već imun?

Ta potraga za već stečenom imunološkom osobinom zapravo služi otkriti koliko je ljudi već bilo zaraženo jer mnogi pokazuju tek minimalne ili čak nikakve simptome bolesti. Svakako je dobro znati tko je zapravo prebolio koronu: oni su i idealni davaoci krvi jer njihova antitijela bi pomogla i onima koji se liječe KOVID-19.

Osim toga, ljudi sa stečenim imunitetom na SARS-CoV-2 bez toliko brige mogu njegovati oboljele od KOVID-19, jer je rizik da ponovno obole mnogo manji.

Informacije tvrtke CeGaT o testu na antitijela

Tvrtka CeGaT z njemačkog Tübingena razvila je test na antitijela koronavirusa

Koliko je sigurno?

Točnost takvih korona-testova je nekih 99%. To zvuči veoma mnogo, ali u ovom slučaju to nije dovoljno. Jer taj jedan preostali postotak znači možda tek običnu grešku ispitne sonde, ali tu je i mogućnost kako je ta osoba možda razvila otpornost, ali ne na virus SARS-CoV-2 nego na neki drugi virus iz obitelji korona.

Jao ta matematika!

A problem je i već sama statistika i uzorka koji se mjeri. Uzmimo na primjer Njemačku: do ovog četvrtka (26.5.) je ukupno evidentirano 182 tisuće zaraženih - što je na 83 milijuna stanovnika daleko ispod 1 posto, dakle čak i ispod tolerancije greške testa. Sa druge strane, kad bi se doista testirali svi građani ove zemlje bi opet u toj margini greške moglo biti četiri puta više "zaraženih" nego što je doista bilo oboljelo.

Naravno, proizvođači tih testova unapređuju svoj proizvod i tvrde kako je njihova točnost već "skoro 100%". Ali potpuno i apsolutno točan test je uvijek nemoguć.

Utoliko je veliko pitanje, što bi se masovnim testiranjem uopće izmjerilo u jednoj Rusiji: koncem svibnja je u toj zemlji bilo nešto preko 350 tisuća zaraženih, ali tu je riječ i o državi sa oko 150 milijuna stanovnika.

To nipošto ne znači da ti testovi nisu potrebni i da nemaju nikakvog smisla: njihova točnost je ipak dovoljna kako bi se otprilike locirao tijek pandemije i poduzele mjere kako bi se vrlo vjerojatno (sa 99% točnošću) spriječilo njeno širenje. Ali masovno testiranje nije metoda gdje bi preko noći nestalo svake opasnosti i prestala potreba za razumnim mjerama suzbijanja zaraze.

Preporuka uredništva