030309 China Wanderarbeiter

U jednostavnoj dvorani u Xingyangu, nedaleko od glavnog grada pokrajine Zhengzhou, mlada učiteljica objašnjava jednom radniku što treba raditi na kompjuteru. Fan Jianshe zajedno s još 30 drugih sjedi od ranog jutra u toj betonskoj dvorani bez prozora. On bulji u svoj ekran ili na tipkovnicu sa, za njega, neuobičajenim latinicom. Taj 42-godišnjak nespretno traži pravu tipku kako bi uključio jednu jednostavnu kompjutersku igru i objašnjava: "Upravo smo počeli, za nas je sve to novo. Čitav smo život radili na poljima ili u tvornicama. Od vježbanja na kompjuteru ponekad nas bole prsti, ali učitelji nam sve strpljivo pokazuju."

Fan po prvi put u životu sjedi za kompjuterom. Do prošle jeseni radio je u ciglani. A onda je došla kriza. Njezine posljedice u Xingyangu nije moguće previdjeti: tvorničke hale zjape prazne, mnoge zgrade su tek napola dovršene. I Fanova ciglana je zatvorena - službeno zbog zime. Sada Fan očekuje da će mu ovo školovanje pomoći u pronalaženju novog radnog mjesta i kaže: "Mislim da se mora biti stručno obrazovan ako se želi naći posao."

Mnogi žele samo skratiti čekanje na posao

Besplatne kompjuterske tečajeve organizira tehnička škola u Xingyangu, jedna privatna ustanova koja je bila počela kao mala kompjuterska škola, a sada broji 400 učenika. Polovica njih je poput Fana - radi se o radnicima i seljacima koji žele popraviti svoje izglede na tržištu rada, priča osnivač i direktor škole Li Guangzhi. On pojašnjava: "Za pojedine skupine polaznika je tečaj besplatan. Sudionici moraju biti nazočni na najmanje 150 sati nastave, dakle oko 45 dana. Tečajeve plaćaju lokalne vlasti. Od prije godinu dana imamo i druge ponude poput obuke za zavarivače, a od ove godine kod nas se može naučiti voziti automobil."

Slični se tečajevi organiziraju i u drugim dijelovima Kine. U pokrajini Jiangsu nudi se obuka za krojačice i za rad u hotelijerstvu ili u turističkim objektima. Osim toga, nezaposlenima se nude i krediti za osnivanje samostalne djelatnosti, kao što su male prodavaonice ili radionice. U pokrajini Henan za te kredite na raspolaganju stoji 3,4 milijuna eura. No, za većinu polaznika tečaja u Xingyangu radi se u prvom redu o tome da nekako prebrode vrijeme. Među njima je i 25-godišnji Liu Pingchen, koji je godinama radio na jugu pokrajine. "Radio sam na dizalici u tvornici. Ali to mi je bilo predaleko jer imam malu kćerku. Želio bih pronaći posao ovdje kod kuće, a ne da moram ići u druge pokrajine. Do sada nisam našao novo radno mjesto i zato idem na ovaj kompjuterski tečaj", priča Liu Pingchen.

Puko zavaravanje statistika?

Zvono poziva učenike na ručak koji se održava u jednoj drugoj dvorani bez prozora. Ovdje je svuda jako hladno. Većina polaznika ne skida debele jakne. Kritičari tih državnih mjera za doškolovavanje prigovaraju da se ovakvim tečajevima ne riješavaju problemi na selu i tvrde da se radi o pukom zavaravanju tako što se nezaposleni na taj način privremeno brišu iz statistika. Voditelj tečaja Li Guangzhi, koji i sam potječe sa sela, vjeruje u moć obrazovanja: "Ako imate stručno znanje onda su vam veća plaća i sigurnije radno mjesto. To ljudi polako počinju shvaćati. Nadam se da će ljudi koji se ovdje obrazuju ovdje pronaći i posao kao stručna radna snaga i time potaknuti razvoj našeg mjesta." Isto tako misle i neki polaznici tečaja. 42-godišnji Ding Dushan želi što prije primijeniti stečeno znanje: "Učim raditi na kompjuteru jer u internetu ima mnogo oglasa za posao, recimo za zavarivače ili vozače."

Mogućnosti u ruralnim područjima su ograničene - stanovnici u današnje doba ne mogu živjeti samo od poljoprivrede. Prema procjenama pokrajinskih vlasti, 80 posto radnika iz Henana već se u potrazi za poslom otputilo u gradove izvan te pokrajine. Za njih besplatni kompjuterski tečajevi očito nisu bili nikakva alternativa.

Autor: Ruth Kirchner/Andrea Jung-Grimm

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina