″Karavana je moja posljednja šansa″ | Priča dana | DW | 15.11.2018

Upoznajte novu internetsku stranicu DW-a

Pogledajte beta verziju dw.com. Nismo još gotovi! Vaše mišljenje nam može pomoći da se poboljšamo.

  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

"Karavana je moja posljednja šansa"

Maribel Ponce Hernandez se pridružila migrantskoj karavani koja se kroz Meksiko kreće prema SAD-u. I nepokolebljiva je u namjeri da se ove zemlje i dokopa, usprkos prijetnjama Donalda Trumpa.

46-godišnja samohrana majka Maribel Ponce Hernandez ima poruku za Donalda Trumpa. Smještana u prenapučenom šatoru usred stadiona u Mexico Cityju, ona poručuje: „On je uvijek živio u izobilju i zato na nas gleda s visoka. No ja ga ne osuđujem. Bog će se njima pozabaviti". Hernandez, koja je na put krenula iz Hondurasa sa četvoro maloljetne djece, je jedna od 5.000 pripadnika migrantske karavana koja se uputila prema granici SAD-a. Američki predsjednik Donald Trump je zaprijetio da će ih tamo dočekati vojskom s 15.000 pripadnika. Istodobno je izdao proglas kojim se isključuje mogućnost pružanja azila ilegalnim useljenicima.

Kalvarija je za Hernandez započela prije tri godina kada joj je umro suprug zaražen HIV virusom kojeg je prenio i na svoju suprugu. Lijekovi koji tretiraju zaražene ovim virusom su rijetkost u Hondurasu. „Ja želim bolju budućnost za svoju djecu. Krenula sam na put jer sam hrabra. U Hondurasu više nismo mogli plaćati ni stanarinu“, kaže Hernandez kroz suze.

Karavana kao jedini izlaz

Mittelamerika Flüchtlings-Caravan Richtung USA - San Pedro Tapantepec

Na sjever! - Migrantska karavana pored Tapantepeca

Sukob oko izbora u Hondurasu popraćen nemirima dodatno je pooštrio sigurnosnu situaciju u zemlji. Carolina Jimenez iz Amnesty Internationala smatra da o stupnju nasilja u Središnjoj Americi  ne svjedoči samo stopa ubojstava. „Najveća opasnost su bande koje kontroliraju područja. Ali i upletenost države u nasilje. Sve je to koktel koji stanovnike tjera na bijeg“, kaže Jimenez. I obitelj Hernandez je iskusila nasilje na vlastitoj koži. Najmlađi sin je pretučen na prosvjedima, najstarija kći napadnuta i opljačkana. Iz straha za djecu Maribel Ponce Hernandez im nije dala da napuštaju kuću.

No ona sama s HIV-om, povišenim tlakom i dijabetesom više nije bila u stanju prehranjivati obitelj. I usprkos tomu što je morala kod kuće ostaviti jednog sina, koji je srčani bolesnik, Maribel se odlučila na odlazak u nepoznato. „Glad nas je natjerala na odlazak. Karavana je bila moja posljednja prilika". Preko Gvatemale i brda i rijeka, bježeći od policije, obitelj Hernandez se 19. listopada domogla meksičke granice, zajedno s još oko 4.000 suputnika. Meksička policija ih je dočekala suzavcem i nasiljem.

Migranti bez ikakvih prava

Nakon što je zbog preniskog šećera dospjela u bolnicu, odvojili su je od djece. Poslije su se našili zajedno u pritvoru za progon. „Nisu nam dali da iziđemo, to je bilo strašno iskustvo", svjedoči Hernandez. Ona nije bila usamljena. Humanitarne organizacije kritizirale su meksičke vlasti da je samo u pritvoru u Tapachuli bilo preko 2.000 migranata od čega oko 30 posto djece. „Vlasti su reagirale isključivo prisilnim mjerama".

Obitelj Hernandez je na kraju dobila privremenu boravišnu dozvolu za Meksiko. Majka je počela prati rublje ostalim migrantima, kćerke su se zaposlile u jednoj radionici tortilja. No kada ih je vlasnik odbio platiti, Hernandez je donijela odluku kako je vrijeme za ponovni polazak. „Kao migrant, kome da se požališ? Samo te žele iskoristiti.", zaključuje.

Spremna na svaki posao

Mittelamerika Flüchtlings-Caravan Richtung USA

Cilj - ograda u Tijuani

Uz pomoć lokalnog svećenika obitelj Henandez je pronašla načina kako da se priključi karavani. Prošlog tjedna su stigli u glavni grad Meksika i tamo su dočekani pozitivno: pružena im je besplatna medicinska i pravna pomoć a lokalno stanovništvo im je pomoglo u odjeći i hrani. No usprkos toplom prijemu Henandez želi dalje na sjever. „Nisam se uputila na put da bi uzimala milostinju. Ja  želim raditi, želim bolji život. Ne želim spavati gladna u prašini kao tamo odakle smo došli", kaže.

Posljednja etapa puta, 2.800 kilometara do Tijuane je najopasnija. Ovim dijelom Meksika vladaju narko-karteli. Meksičke vlasti govore o tome da je preko 100 migranata, među kojima i djeca, nestalo iz karavane. Sumnjiči se na lokalne kartele. „Meksiko je opasna zemlja kada si u pokretu i iako postoji određena zaštita kada si u velikoj grupi to ne znači da žene i djeca nisu u Meksiku suočeni s nasiljem", kaže Jimenez iz Amnesty Internationala. Usprkos opasnostima Hernandez je odlučila nastaviti svoju Odiseju. „Želim znati kako će se ovo završiti. I da možemo reći: hvala Gvatemala, hvala Meksiko. Svako od nas u ovom karavanu ima svoju priču".

Oscar Lopez (Mexico City)

Preporuka uredništva