″Kao nekadasnji suradnik Senata vrlo dobro sam znala koliko je vazan parlamentarni teatar- dosadno je ako se u politici svi suvise slazu″... | TEME | DW | 14.02.2004
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

TEME

"Kao nekadasnji suradnik Senata vrlo dobro sam znala koliko je vazan parlamentarni teatar- dosadno je ako se u politici svi suvise slazu"...

- napisala je bivsi americki ministar vanjskih poslova, Madlaine Albright u svojoj u Njemackoj bez sumnje vrlo pazljivo citanoj biografiji. Recenicu bi sigurno potpisao i aktualni republikanski americki drzavni sekretar- iako mozda ne treba ici tako daleko da se tvrdi kako se, dok se u za javnost reziranoj predstavi mediji zahvalno bave prividnim dramama, iza kulisa akteri dogovaraju i agiraju bas u potpunoj slozi. Politicki posao je teska igra puna nepoznanica ali postoje pravila- i neka su sasvim temeljna i stoga nepromjenjljiva. Oni koji razvoj ili bolje receno zastoj njemacko-americkih odnosa zadnjih mjeseci- tocnije od pocetka irackog rata od kojeg se Njemacka, zajedno s Francuskom, nedvosmisleno distancirala- promatraju sa stanovitom zluradoscu, vjerujuci kako se radi o pocetku kraja transtlantske idile ili jos bolje, o mogucnosti "podijeli pa vladaj", da ce dok se veliki svadjaju, usicariti nesto za sebe- od drva ne vide sumu. Uvijek se moze naci zrno-ali time se zadovoljavaju samo kokosi. Kao sto se u proslom desetljecu bavila Balkanom, tako se sada prva svjetska vanjskopoliticka liga bavi bliskim i srednjim istokom- s istim ciljem da regiji otvori perspektivu za demokraciju, blagostanje i miroljubiv suzivot i manje vise na isti nacin: amerikanci su zaduzeni za uvreljive prijetnje, evropljani za ustupke i guranje u pravcu dogovora. Scenarij jos zapinje u Iraku, opet na Bliskom Istoku ali sasvim dobro funkcionira u Iranu, o Kosovu ili Bosni da se vise i ne govori. Naravno da se u aktualnom kriznom zaristu radi i o nafti, o prodaji zapadne robe i tehnologije, o utjecaju- ali to su, za razliku od tezenja etnicki cistim drzavama , legitimni ciljevi- tim vise sto iznad neospornih ekonomskih interesa stoji uvjerenje kako ce u slucaju neuspjele stabilizacije , regija ostati zariste terorizma i ugrozavanja svjetskog mira i konjunkture .To je jedno od onih temeljnih uvjerenja o kojem u transatlantskoj zajednici ne postoji ni najmanje neslaganje- kako je uostalom na nedavnoj münchenskoj sigurnosnoj konferenciji nedvosmisleno ponovio i njemacki ministar obrane Struck, o cijem se neslaganju s americkim kolegom inace tako rado govori: "Jaka i djelotvorna Evropa je i u Americkom interesi u moze odteretiti Nato i Sjedinjene Drzave. Samo jaka i integrirana Evropa jaca i transatlantske odnose." Ako je zbilja tako, zasto se onda Berlin i Washington spore, zasto nakon mjeseci sutnje americki predsjednik tek kada mu se vec dobrano klima stolica "pristaje na prijateljski susret sa Schröderom" ? Oni koji postavljaju takva pitanja mozda ne vide da se u njemacko-americkom zahladjenju koje je bez sumnje postojalo, radi o dvjema administracijama, ne i o dva koncepta. Kancelari i predsjednici ma koliko mocni bili, imaju jednu temeljnu teskocu- izbore- i tu se stvari vracaju na ona insiderska iskustva o kojima pise gospodja Albright. Ima doduse drzava u kojima se i kod toga moze utjecati izvana; tamo gdje su demokracije neiskusne i krhke a elite zainteresiranije za vlastite dzepove nego za interese biraca, je to, sa stanovista medjunarodnih interesa i opravdano- ali Njemacka ili Amerika nisu takve zemlje: u njima se dakle vodeci politicari bar svake 4 godine moraju podvrci kontroli biraca- i u tome sami procjenjuju kojim ce se sredstvima, u okviru demokratskog koncenzusa, sluziti. Uostalom, u tome se slazu i ljevica i desnica u Njemackoj- za koje na neki nacin, vazi slicno kao i u odnosima partnerskih drzava: razlike su moguce, dapace pozeljne ali se temljni koncenzus ne dovodi u pitanje. Ili, kako je na vec spomenutoj münchenskoj konferenciji politicarka za koju mnogi takodjer misle da je u velikoj suprotnosti s kancelarom Kohlom, sefica CDU-a Angela Merkel, citirala iz biografije Madleine Albright: "Centralni vanjskopoliticki cilj glasi: na politiku i djelatnost drugih nacija utjecati tako da su od koristi interesima i vrijednosnim predodzbama vlastite." Time se uostalom i mi bavimo- ali za ovaj tjedan toliko iz Berlina, postovani slusatelji.