Kako su na tisuće mađarskih židova postali - Šveđani

4. kolovoza 1912. je u imućnoj švedskoj obitelji Wallenbergovih rođen sin Raoul. Već u mladosti je pokazao da nije rođen da bi krenuo putem koji želi obitelj, da preuzme poslovanje tvrtkom ili da barem krene karijerom bankara. Umjesto toga odlazi u Ameriku studirati arhitekturu, ali i to mu je bilo previše dosadno. Prekida studij i vraća se u Švedsku, živi životom bonvivana i gotovo iz razonode se upušta u trgovinu specijalitetima i delikatesama. Zahvaljujući obiteljskom imutku - ali još više zbog umijeća njegovog partnera, mađarskog židova Kálmána Lauera, posao ide i bolje nego što je itko očekivao.

"Mala" usluga partneru

U međuvremenu je počeo Drugi svjetski rat, baš kao i nacističko istrebljenje židova u čitavoj okupiranoj Europi. Njegov partner Lauer mu se obratio s molbom: da pomogne njegovoj židovskoj obitelji u Budimpešti. Mladom Wallenbergu je bilo lako krenuti put okupiranih dijelova, jer je njegov otac imao dobrih veza i u švedskom ministarstvu vanjskih poslova. Tako je imenovan atašeom švedskog veleposlanstva u Budimpešti i sa 150 tisuća dolara američkog Komiteta za ratne izbjeglice, dobio je zadatak da spasi što više židova u tom gradu.

Ono što je Raoul Wallenberg, mlad i naočit švedski diplomat uspio postići u Mađarskoj i s kojom smjelošću je spašavao židove premašuje i "junaštvo" mnogih junaka s filmskih ekrana. Ubrzo je pokazao upravo neviđen glumački talent: što šarmom, što mitom, što (u pravilu ispraznim) prijetnjama, uspio je impresionirati i tamošnji Gestapo, ispostavu SS-a, Hortyeve nacionalističke batinaše - a pregovarao je osobno čak i s Eichmannom.

Budimpešta okićena plavim zastavama sa žutim križem

Brzo je otkrio da su nacistički batinaši impresionirani šarenim potvrdama sa velikim grbom neutralne Švedske tako da je na tisuće mađarskih židova postalo - barem na papiru, podanicima Švedske krune. Zaustavljao je čak i željezničke kompozicije koje su odvodile židove u koncentracione logore, sprječavao je masovne likvidacije, pokupovao je i čitav niz zgrada u židovskom getu u Budimpešti i na njih izvjesio velike zastave Švedske kako bi bili utočište za progonjene.

Čitav taj blef je - funkcionirao čak i bolje nego što se itko mogao nadati. Njemačkoj je bilo važno da Švedska ostane neutralna i da i dalje iz te zemlje uvozi rudu i sirovine koje su joj bile potrebne za ratnu mašineriju - na kraju i sirovine koje je isporučivao koncern obitelji Wallenberg. Ali vremenom su nacistima čak i odnosi sa Švedskom bili manje važni koliko su i sami bili impresionirani smjelošću Raoula Wallenberga.

Naciste je preživio, ali...

Kad su sovjetske jedinice početkom 1945. oslobodile Budimpeštu, u tom gradu su zatekli još gotovo stotinu tisuća osoba židovske vjeroispovijesti - više nego u bilo kojem drugom gradu okupirane Europe. Za spas mnogih od njih je bio zaslužan upravo švedski "ataše", Raoul Wallenberg - koji je također živ i zdrav dočekao Crvenu armiju.

Ali 16. siječnja 1945. je po Wallenberga došao automobil sovjetskih okupatora i dok je ulazio u vozilo, suradnicima je rekao: "Zapravo ne znam, da li sam sad njihov zarobljenik ili njihov gost."

To su bile njegove posljednje riječi - jer mu se nakon toga izgubio svaki trag. Švedska je uporno tražila od Moskve objašnjenje za nestanak diplomata i sina obitelji industrijalaca. Isprva su Rusi tvrdili kako su Wallenberga likvidirali mađarski fašisti i potrajalo je sve do 1957. dok Sovjetski Savez nije objavio kako je Wallenberg umro još 1947. od "srčanog udara" - i to u bolnici zloglasnog zatvoru NKVD-a Ljubljanka u Moskvi.

Zašto je komunistima smetao heroj?

Isprva se iz Sovjetskog Saveza čulo da je Wallenberg bio uhićen zbog "suradnje s okupatorima", potom i da je bio "američki špijun". Obitelj Wallenbergovih je brzo shvatila kako Moskvi ne treba vjerovati niti riječi - pa čak niti da je Raoul mrtav. Tek nakon sloma Sovjetskog Saveza, 1989. je obitelji predana posljednja imovina nestalog sina: njegova torba, putovnica, kalendar i kutija za cigarete, a dvije godine kasnije je Kremlj konačno priznao kako je hrabri švedski diplomat bio strijeljan.

Za svoje junaštvo, Raoul Wallenberg je od švedskog kralja odlikovan najvišim odličjem, a upisan je i u "Listu pravednika" u Jad Vašemu, izraelskom spomeniku žrtvama holokausta. 1995. je posthumno nagrađen i Europskom nagradom za ljudska prava, a njegovo ime i danas stoji na sinagogi u Budimpešti.