Kako spasiti i simbol Istre - istarsku kozu? | Priča dana | DW | 09.04.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Autohtone vrste

Kako spasiti i simbol Istre - istarsku kozu?

Još je mnogo truda potrebno spasiti autohtone sorte Istre: boškarinu, istarskom govedu nekako opet ide, ali tek se pokušava spasiti i istarska ovca i životinja koja je i u grbu Istre: koza.

Istarska koza, simbol Istarske županije koja je tako našla mjesto i na grbu Republike Hrvatske, gotovo je pred izumiranjem. Na poluotoku je preostao mali broj jedinki životinje koja je othranila mnoge naraštaje istarskih težaka i doslovno ih spašavala od gladi. Nakon Drugog svjetskog rata je bila proglašena štetočinom pa je njena populacija sustavno suzbijana. Istarska županija je još u devedesetima prošlog stoljeća potaknula očuvanje autohtonog istarskog goveda, boškarina i uspjela podići njihov broj na više od dvije tisuće grla. Sad u suradnji sa stručnjacima Agronomskog fakulteta u Zagrebu priprema i dugoročni program revitalizacije istarske koze. Posao na terenu stručno koordinira županijska Agencija za ruralni razvoj Iste (AZRRI).

„Riječ je o kompleksnom interdisciplinarnom programu koji polazi od utvrđivanja stvarnog stanja populacije istarske koze. Naime, mali je broj životinja trenutno pod selekcijskim nadzorom: procjenjujemo da postoji 200 grla istarske koze koje su uzgojno valjane, što je krajnje rizično za opstanak vrste“, kaže Ezio Pinzan, županijski pročelnik za poljoprivredu. Usporedbe radi, koncem 2019. u Istarskoj županiji bilo je 3.350 koza svih pasmina upisanih u Jedinstveni registar domaćih životinja RH, a pretpostavlja se da se taj broj nije bitno promijenio ni lani.

Istarska koza

Na zastavama i grbovima Hrvatske ih ima mnoštvo, ali u živo - istarska koza je već golema rijetkost.

Opstat će samo ako se isplati

Na terenu prije svega treba provesti biotehničke mjere za smanjenje ugroženosti populacije te vrlo stručan selekcijsko-uzgojni program, objašnjava nam Pinzan. To podrazumijeva zdravstvenu zaštitu stada, kontrolu pravilne ishrane životinja, sprečavanje širenja bolesti, reprodukcijske mjere rotacije jarčeva, dobivanje sjemena pa i embrio transfer. Kao i u slučaju boškarina, predviđene su financijske potpore za stvaranje novih stada i povećanja broja grla radi dugoročne održivosti pasmine.

„Zainteresiranim uzgajivačima davat će se koze u uzgoj te otkupljivati pomladak za daljnji uzgoj. Na raspolaganju su i vrlo povoljni krediti Fonda za razvoj poljoprivrede i agroturizma Istre za sve financijske potrebe uzgoja, od kupnje zemljišta i stada, gradnje nastambi, izmuzišta, mini mljekara, sve do opreme i mehanizacije vezane u uzgoj", kaže nam Pinzan.

U cijelom je projektu ključno je da se uzgajivačima i isplati držati te životinje tako da se u idućoj fazi namjeravaju razvijati proizvodi od istarske koze. Na jednak način održano je istarsko govedo: njena je populacija danas stabilna, a meso je pred dobivanjem je zaštićene oznake izvornosti na nivou Europske unije, naglašava pročelnik.

Istarsko govedo boškarin

Ne na kraju i angažmanom Županije se fond boškarina već prilično oporavio, a i ugostitelji nude ovaj osobit specijalitet.

Istarskoj ovci se crno piše

No, kad je o specifičnoj istarskoj šarenoj ovci riječ - tipičnoj po velikim rogovima - situacija nije nimalo optimistična makar je i ta je životinja u programu revitalizacije. Vedran Macan, predsjednik uzgajivača istarske ovce Istrijanka, upozorava da je u Istri svega desetak uzgajivača s oko tisuću grla, što je najmanji broj u povijesti. Njihov se broj u samo nekoliko godina prepolovio.

„Neki dan je još jedan uzgajivač izašao iz uzgoja matičnog stada, što zbog silne administracije koja prati uzgoj izvornih pasmina, što zbog raznih represija. Izašao je iz sustava i formalno neće uzgajati istarsku ovcu iako će ona realno biti istarska, ali se o njoj neće voditi dokumentacija“, kaže Macan. Da bi dobili poticaje, stočari se moraju ugovorom obvezati da pet godina neće smanjivati broj grla.

„Ne znam potpisuje li to netko u EU-u, ali to je zbilja riskantno. Ukoliko se nekom nesrećom broj ovaca ipak smanji, dužan si nadopuniti ga kupnjom, a to je nemoguće u tom trenutku. Ljudi su onda prisiljeni od 120 ovaca njih 100 prijaviti za poticaj, a 20 držati u rezervi u slučaju da se nešto desi: nesreća, predatori, bolesti,..", objašnjava Macan uobičajenu praksu. Ali tako su automatski u gubitku za postotak koji se ne prijavljuje jer za grla koja drže "u rezervi" nema poticaja.

Istarska ovca

Istarska ovca sa njenim specifičnim rogovima je u najgorem položaju: njihov broj je već minimalan, ali je i nemoguće držati se programa potpore

Tko je lud to potpisati?

„Nitko nije lud da to potpisuje jer riskira kaznu uz vraćanje poticaja. Osim nas par entuzijasta koji, slobodno to mogu reći, životom branimo istarske ovce. Ako ti netko nakon pet godina kaže da moraš vratiti 50 ili 100 tisuća kuna, možeš uzeti špagu i (objesiti se) na prvo drvo i riješio si problem“, razočaran je Macan.

S druge strane, poticaji su vrlo mali u odnosu na druge autohtone pasmine: tek 160 do 170 kuna po grlu godišnje, kaže istarski ovčar makar je očito istarska ovca pred izumiranjem. Toga su svjesni i u Istarskoj županiji gdje napominju da se, usprkos nastojanjima Županije i AZRRI-ja, mladi nerado upuštaju u uzgoj stoke. „Danas je turizam najprivlačnija najdohodovnija djelatnost i većina razmišlja o turizmu kao glavnom prihodu u obitelji, dok je stočarstvo najčešće dopunska djelatnost“, objašnjava Pinzan.

S time se slaže i Macan i tako nastaje svojevrstan paradoks: štale se masovno pretvaraju u apartmane, a istovremeno turisti koji ondje odsjedaju žele kušati domaće, izvorne delicije, a ne odmrznuto meso iz uvoza.

Predsjednik udruge uzgajivača istarske ovce

Vedran Macan: "To može potpisati samo lud čovjek - kao što smo mi nekoliko entuzijasta"

Važnija ovca i od vlastite mirovine

Iako je Europskoj komisiji još prije tri godine predan zahtjev za zaštitu izvornosti istarskog ovčjeg sira, a u planu je zaštititi i meso ovce i koze, Macan sumnja da će to poboljšati situaciju. Smatra da ni nakon zaštite neće moći postići puno veću cijenu od one koju imaju danas.

„Prije 20 godina za tri janjeta dobio si prosječnu plaću, a danas je nećeš dobiti ni da ih prodaš 30. Preživljavamo: ljudi se odriču svega pa si ne plaćaju doprinose, nemaju nikakvu sigurnost u životu. Ali drže ovce, trude se da te životinje kao vrsta opstanu. Društvo bi trebalo osigurati da uzgajivač može platiti zdravstveno i socijalno osiguranje i da može zaraditi prosječnu plaću“, upozorava Macan.

 

Preporuka uredništva