Kako smiriti Gorski Karabah? | Politika | DW | 06.04.2016
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Kako smiriti Gorski Karabah?

Još nije kasno da se zaustavi spirala nasilja između Armenije i Azerbajdžana, smatra stručnjak za Kavkaz Uwe Halbach. Važno je da međunarodna politika počne utjecati na sukobljene strane, kaže on.

DLF: Gospodine Halbach, dva desetljeća je održavan krhki mir u Gorskom Karabahu. Bio je to jedan od mnogih zamrznutih sukoba u toj regiji. Ponovo se puca, ima žrtava, to je pravi sukob. Zašto se on sada rasplamsao?

Uwe Halbach: On je stalno obnavljan. Na primjer 2014. povećao se broj incidenata s nasiljem, broj žrtava je porastao, tada se i u sjeni ukrajinske krize govorilo o ratnoj opasnosti. Sadašnje nasilje je najgore od 1994. – od postizanja primirja. S – prema službenim podacima – 30 ubijenih vojnika, 18 na armenskoj strani, 12 na azerbajdžanskoj strani, imamo broj žrtava koji inače bilježimo tijekom godinu dana u takvim sukobima na crti obustave vatre.

Zašto se to događa upravo sada?

O tome se nagađa. Prema jednom od nagađanja, takve eskalacije su se događale uoči važnih razgovora ili sastanaka. U kontekstu ovih najnovijih događaja imamo sastanak u Washingtonu. Predsjednici Armenije i Azerbajdžana su u Washingtonu razgovarali s potpredsjednikom Joeom Bidenom, a nisu imali izravan međusobni razgovor. No, s Bidenom su razgovarali o sukobu. Druga nagađanja polaze od sukoba Rusije i Turske u Siriji, a prema nekima te dvije zemlje sada se pojačano uključuju u taj sukob da bi odvratile pozornost javnosti od svojih unutarnjopolitičkih problema.

Govorite o sukobu između Turske i Rusije. Armeniju tradicionalno podržava Rusija, a turski predsjednik Erdogan je sa svoje strane obećao podršku Azerbajdžanu i zatvorio je granicu s Armenijom. Znači, ti savezi s Moskvom odnosno Ankarom pooštravaju sukob?

Uwe Halbach

Uwe Halbach

Konflikt između Rusije i Turske do kojega je iznenada došlo, između dvije zemlje koje su imale intenzivne bilateralne odnose, među kojima nije bilo nikakvih neprijateljstava, svakako baca sjenu na sukob u Gorskom Karabahu. Doduše, Rusija se primjetno trudi da u skladu s EU-om, UN-om i izjavama njemačkog ministra vanjskih poslova, utječe na obje strane tako da se izbjegne daljnja eskalacija. Erdogan je, međutim, rekao da će podržavati Azerbajdžan „do samoga kraja“.

Znači – ponovo krvava retorika. Koliko je u ovom konfliktu danas važna religija?

Da, to je sukob u kojem su međusobno suprotstavljeni kršćani - Armenija je najstarija kršćanska zemlja, ona je to od početka 4. stoljeća - i s druge strane Azerbajdžan, jedina muslimanska zemlja na južnom Kavkazu. Lako je doći do zaključka da tu imamo posla sa sudarom civilizacija, kršćanske i muslimanske, ali ja bih bio suzdržaniji s takvim interpretacijama. Za Armence su Azerbajdžanci prije svega Turci pa tek onda i muslimani. Oni konflikt dovode u vezu sa svojom nacionalnom tragedijom koju su doživjeli u Turskoj. Na Azerbajdžance gledaju prije svega etnički, pa tek onda i vjerski.

Dakle, radi se o genocidu nad Armencima, mora se reći.

Radi se o genocidu nad Armencima. Armenci su nasilje u Gorskom Karabahu povezali s tom katastrofom. Povijesno tu ne postoji veza: Azerbajdžanci nemaju ništa s genocidom u Osmanskom carstvu. S druge strane, za Azerbajdžance Armenci nisu u prvom redu kršćani, već Armenci. I to se etnički interpretira. Doduše, na obje strane su i vjerske instance dale neka priopćenja. U Azerbajdžanu postoje islamističke mreže koje su tamo pokušale da od sukoba u Gorskom Karabahu naprave džihad, ali to im nije baš uspjelo. Azerbajdžansko društvo je rezervirano prema takvim džihadističkim diskursima.

Ako sada pogledamo moguće opcije, sve izgleda teško i komplicirano, posebno ako znamo da je riječ o konfliktu koji tinja godinama - to je opasno. Ima li trenutno opcija za obustavljanje ovog sukoba?

Ima, međunarodna zajednica je snažno reagirala na ovu eskalaciju. Azerbajdžan je najavio da će jednostrano obustaviti vatru – nakon što su se javili Ujedinjeni narodi, to jest Ban Ki Moon i međunarodna politika. Armenska strana tvrdi da se ovaj prekid vatre ne poštuje, sve je teško kontrolirati jer nema pouzdanog međunarodnog monitoringa na crti obustave vatre, ali sada će sigurno početi međunarodne aktivnosti kako bi bila spriječena daljnja eskalacija. Do sada je bilo dosta pograničnih incidenata, ali oni nisu izmakli kontroli. Nadam se da neće ni sada izmaći.

Uwe Halbach je stručnjak za Kavkaz njemačke Zaklade za znanost i politiku iz Berlina.

Preporuka uredništva