Kako njemačka birokracija koči zapošljavanje stranih radnika

U jednoj učionici u gradu Chennai u Indiji 20-ak medicinskih sestara uči njemački po ubrzanom programu. Imaju šest mjeseci da nauče jezik kako bi mogle raditi Njemačkoj.

Ramalakshi, jedna od njih, kaže da njenoj obitelji nije bilo lako platiti više tisuća eura kako bi ona završila školovanje za medicinsku sestru. Sada osjeća potrebu da im se oduži. „Moj cilj je rad u inozemstvu. Želim financijski osigurati obitelj i sagraditi si kuću", rekla je za DW.

Vlada južnoindijske savezne države Tamil Nadu financira tečaj jezika kako bi smanjila nezaposlenost i obiteljima lošijeg imovinskog stanja pružila priliku na globalnom tržištu rada. Privatne agencije zatim povezuju indijske medicinske sestre s potencijalnim poslodavcima.

Potrebno na stotine tisuća kvalificiranih radnika

Njemačka očajnički traži kvalificiranu radnu snagu. Bolnicama nedostaju medicinske sestre, školama nastavnici, a IT sektor vapi za programerima.

Stručnjaci iz njemačkog Instituta za istraživanje tržišta rada (IAB) procjenjuju da Njemačka mora svake godine privući 300.000 kvalificiranih radnika samo da bi se održalo postojeće stanje.

Bez njih bi Nijemci morali raditi duže, odnosno kasnije ići u mirovinu - ili bi jednostavno bili siromašniji, rekao je za DW Michael Oberfichter iz IAB-a.

Izbjeglice - kvalificirani radnici

Prema najnovijim podacima Savezne službe za migracije i izbjeglice, oko 160.000 stranaca s boravišnom dozvolom vodi se kao kvalificirana radna snaga. Ta služba je nadležna i za obradu zahtjeva za azil milijuna izbjeglica koje su posljednjih godina stigle u Njemačku zbog ratova i sukoba, poput onih u Siriji i Ukrajini. Zbog nedostatka digitalizacije, njemačka birokracija je spora.

Naglo povećanje broja izbjeglica i neuspjeh vlade da ih uključi na tržište rada doveli su do rastućeg nezadovoljstva migracijskom politikom i jačanja podrške djelomično krajnje desnoj, antiimigrantskoj stranci Alternativa za Njemačku (AfD).

Uloga „gastarbajtera" u njemačkom gospodarskom čudu

Poslije Drugog svjetskog rata Njemačka je doživjela ekonomski procvat koji se i danas opisuje kao „gospodarsko čudo".

Tijekom pedesetih, šezdesetih i početkom sedamdesetih godina gospodarstvo je raslo tako brzo da je mladoj demokraciji bila potrebna radna snaga iz inozemstva. Njemačka je sklopila sporazume o zapošljavanju sa zemljama poput Italije, Grčke, Turske, tadašnje Jugoslavije i drugih, kako bi osigurala stalan priljev radnika.

Do 1973. kada je ta politika postepeno ukinuta, 14 milijuna ljudi došlo je raditi u Njemačku. Zvali su ih „gastarbajteri", jer je vlada pretpostavljala da će se poslije nekoliko godina vratiti kući. No mnogi su ostali.

Birokratske prepreke

Danas, unatoč ponovnoj potrebi za radnicima, migranti se suočavaju s brojnim preprekama na tržištu rada. Nakon što je završila fakultet u Njemačkoj Zahra iz Irana na početku nije smjela raditi. „Prošlo je skoro godinu dana dok nisam dobila termin za promjenu studentske vize u radnu", priča za DW.

Ona odlično govori njemački, predaje na sveučilištima i bavi se istraživanjem. Ipak, poslije više od šest godina u zemlji još nije dobila trajnu radnu dozvolu i mora se javljati vlastima svaki put kada promijeni posao.

„Ponekad se pitam: želim li živjeti ovdje?", kaže, razmišljajući treba li otići u Kanadu kao neki njeni prijatelji koji su u međuvremenu dobili kanadsko državljanstvo. „I dalje moram kroz sve ovo prolaziti poslije šest i pol godina."

Björn Maibaum, odvjetnik za migracijsko pravo iz Kölna, kaže da Zahra nije usamljen slučaj. „Nažalost, isto je širom Njemačke", rekao je za DW.

Njegov odvjetnički ured godišnje ima oko 2.000 takvih slučajeva, pokušavajući ubrzati procedure. Među klijentima su „liječnici, medicinske sestre, inženjeri, vozači kamiona". 

Glavni problem je, kaže, to što službe za strance imaju premalo ljudi, pa podnositelji zahtjeva čekaju „mjesecima ili čak godinu dana". „To je jednostavno frustrirajuće. A to nije poruka koju trebamo slati svijetu. Mi se natječemo za radnike."

Odnos prema strancima kao problem

Kayalvly Rajavil obilazi pacijente u klinici BDH u Vallendaru. Bolnica je specijalizirana za neurobiološku rehabilitaciju, pomaže pacijentima u oporavku od moždanog udara ili nesreća.

Rajavil je u Njemačkoj tek nekoliko mjeseci, dolazi iz Tamil Nadua u Indiji. „Njemački jezik mi je u početku bio posebno težak. Ali šef i kolege su puno pomagali meni i drugima, poštuju nas", rekla je za DW.

Ona je jedna od oko 40 medicinskih sestara iz Indije i Šri Lanke koje je klinika zaposlila posljednjih godina - uglavnom preko agencija koje klinici naplaćuju između 7.000 i 12.000 eura po uspješnom zapošljavanju.

Jörg Biebrach, šef sestrinskog osoblja, kaže da za Indijce koji ovdje žele raditi, problem predstavlja odnos prema strancima u Njemačkoj, posebno rasistički incidenti. „Sve češće nas pitaju o političkim događanjima", rekao je za DW, dodajući da je sve teže postići da se novi zaposlenici iz inozemstva osjećaju dobrodošlo.

Nostalgija, obiteljski problemi i prilagođavanje novoj kulturi dodatni su izazovi zbog kojih strani radnici često ne ostaju nakon uobičajenog dvogodišnjeg ugovora.

Kako ubrzati proces?

Da bi ostala konkurentna u globalnoj utrci za medicinske sestre iz Indije, klinika BDH sada nudi program stručnog obrazovanja za mlade Indijke i Indijce koji su tek završili srednju školu. To bi ubrzalo zapošljavanje - koje obično traje i do devet mjeseci - i izbjeglo komplicirano priznavanje stranih kvalifikacija, dodatno otežano različitim pravilima u 16 njemačkih saveznih pokrajina.

Biebrach smatra da migracijske službe moraju biti „brže", a zakoni „ujednačeniji" da bi Njemačka postala „privlačnija" za mlade talente.

„Svi kažu da su nam potrebni kvalificirani radnici. Ali još smo daleko od kulture dobrodošlice u kojoj sve funkcionira glatko."