Kako katolici u Nišu slave Uskrs

Obitelj Kolnrekaj, Jana i Toni i njihovo troje djece, sa radošću su dočekali Uskrs. Šarena jaja su na stolu, a spreman je i takozvani blagoslovljeni obrok - pogača, suhi vrat ili šunka, mladi luk, sir i sol. Za Uskrs je porodica uvijek na okupu, a vjera im pomaže da očuvaju običaje.

"Tako smo mi odgajani, zna se da se nedjeljom ide u crkvu, posebno za praznike Božić i Uskrs, i to prenosimo na našu djecu. Sada to malo teže ide, teško je običaje održati na tom nivou na kome smo mi odgajani, posebno jer su dvoje starijih tinejdžeri, ali uspijevamo. Ti su nam praznici jako važni. Nama je to nešto primarno u obitelji i mislimo da je temelj svake obitelji vjera. Smatramo da se tako postaje dobar čovjek”, pričaju za DW Jana i Toni, malo u glas, a malo dopunjuju rečenice jedno drugome.

Toni zadnjih 40 godina živi u Nišu, njegova obitelj je poreklom s Kosova. Jana je došla prije 17 godina iz Zadra. Svoju katoličku vjeru njeguju i trude se da očuvaju većinu običaja, koliko im to životni tempo dozvoljava. Toni kaže da se njegova obitelj uvijek držala vjerskih običaja za praznike. On i Jana su to prenijeli i u svoj dom.

"Raduje nas okupljanje”

"Idemo obavezno u crkvu ta tri glavna dana, u četvrtak na posljednju Kristovu večeru, zatim u petak kada je najtužniji dan u godini, i u subotu kada je blagoslov pogače, to je mala razlika između pravoslavnih i katoličkih običaja – mi na primjer za slavu ne nosimo pogaču u crkvu na blagoslov, ali nosimo za Uskrs. Još jedna razlika je što mi tu blagoslovljenu hranu doručkujemo u nedjelju ujutro prije kave i bilo čega, jedemo blagoslovljeni obrok: pogaču, kuhana jaja i ostalo što smo pripremili, i tada se okupi cijela obitelj. To je najljepše, to što se za taj dan svi okupimo. No sada u vrijeme korone, to neće biti tako”, kažu oni.

Dodaju još jednu bitnu razliku, a to je način posta pred Uskrs. Za njih je to odricanje 40 dana od nečega što inače najviše vole – Toni se prethodnih 40 dana odrekao kruha, a Jana cigareta. Kažu da većih razlika između običaja nema i dodaju da se u Nišu ne osjećaju kao manjina.

"Ne igra nikakvu ulogu to što smo mi manjina i to što nas malo ima. Nama je veći problem to kako djeca danas prihvaćaju te stvari, što danas imaju dodir sa svim dostupnim informacijama, i padaju pod utjecaj tih informacija i s interneta i iz okoline. Ali kao vjerska manjina, ni po čemu se ne razlikujemo. Ni za praznike, ni za slave. Mi na primer slavimo Sv. Sebastijana, a to pada na isti dan kad je Sv. Ivan, sve je to slično”, kažu Toni i Jana Kolnrekaj.

Dva Usrksa – najljepša sjećanja

I Marija Ružić slavi katolički Uskrs. Ona još od djetinjstva uživa u duplim praznicima, kao dijete iz mješovitog braka, po Gregorijanskom kalendaru s očeve i po Julijanskom s majčine strane.

"Uvijek smo se u obitelji nekako upravljali po katoličkom, prije svega jer uglavnom prvi dolazi. Na primjer, uvek poštujem post, ali upravo zbog pomeranja i jednog i drugog datuma, u većini slučajeva katolički Uskrs je prije pravoslavnog, pa uglavnom njemu dajem prednost”, kaže Marija i dodaje da je oduvijek uživala što su se u njenoj kući jaja bojena dva puta.

"Mi smo se za te praznike uvek simpatično dijelili, tako da za katolički Uskrs bojim jaja s tatom, a za pravoslavni s mamom. To je meni oduvijek bilo zanimljivo, posebno što smo se tata i ja trudili da to uradimo spretno”, priča nam Marija sa sjetom u glasu. Za ovogodišnji Uskrs je prvi put jaja bojila sama, jer joj je otac preminuo. Sada kada živi sa budućim suprugom i njegovim roditeljima, ova mlada žena je i dalje nastavila čuvati svoje običaje.

Niška župa – svijet u malom

Po posljednjem popisu iz 2012. godine u Nišu živi oko 1 000, mada niški župnik Marko Trošt, procjenjuje da ih u gradu i okolini ima oko 3 000. "Ovdje su katolici iz raznih zemalja, mislim da ih ima više od 20 nacija. Ima ih još iz mješovitih brakova iz bivše Jugoslavije, zatim ima Italijana, Poljaka, imamo i ih iz Irske, Francuske, Mađarske, Njemačke, Španjolske, čak i iz Latinske Amerike i Sjeverne Amerike.

Niška župa je uspostavljena prije beogradske nadbiskupije, 1878. godine, kaže župnik Marko Trošt. To u pravom smislu riječi svijet u malom: „Ovde se živi ljepota zajedništva, jer ljepota ove zajednice je upravo to da nije fokusirana na samo jednu nacionalnost. U tom smislu daje svjedočenje vlastitim životom, to zajedništvo privlači. I sada kada slavimo Uskrs, svatko donese neku svoju tradiciju, pa je zanimljivo vidjeti da je nešto negdje tamo malo drugačije. Za nas vjernike je ta vjerska dimenzija prevažna", kaže župnik koji je došao iz Slovenije da vodi župu.

Ove godine praznici ne izgledaju isto zbog epidemije i župniku Troštu je veoma žao što Crkva Svetog Križa u Nišu neće biti puna kao inače. „Mi uvažamo sve mjere, sva mjesta su obilježena, dezinfekcija i maske su na ulazu, a samopričest dijelim od čovjeka do čovjeka, umjesto da dolaze do mene, kako bi bilo što manje kontakata. Ipak, žao mi je što su te mjere stroge za vjerske obrede, jer uz dobre mjere treba imati i pravi duh. Onda se sve na pravi način i interpretira i dobro živi", kaže župnik za DW i dodaje kako se nada da će se naredne godine ovaj praznik obilježiti s većom snagom.

„Poruka Uskrsa je upravo to, da je ljubav jača od smrti. Postoje zla vremena, ona mogu skoro i nadvladati, ali na kraju božija ljubav je već pobijedila u svakom čovjeku“, poručuje župnik osvrćući se na pandemiju, i dodaje da „mi kršćani danonoćno trebamo klicati Hristos Vaskrese".