Kada pas treba naočale | Priča dana | DW | 26.09.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Kada pas treba naočale

Ne samo ljudi - i životinje mogu biti kratkovidne. I mada to zvuči nevjerojatno: ponekad tu u pomoć mora uskočiti optičar.

Kurzsichtiger Hund mit Brille (DW/B. Osterath)

Kuja Piper sa svojim naočalama

Piper izgleda kao sasvim normalan pas - rasa graničarski škotski ovčar (border collie). Duga, crno-bijela dlaka, uši malo preklopljene prema naprijed, umilna njuška. On se i ponaša sasvim normalno: rado prilazi ljudima, radoznao je i rado dopušta da ga se miluje ili češe.

Čak ni vlasnici, Uwe i Andrea Kerschsieper iz Oberhausena, nisu godinama znali da je njihova kuja ekstremno kratkovidna. Samo su se ponekad čudili da igra s bacanjem lopte kod nje baš ne uspijeva.

"Kada bi joj bacili loptu, Piper je uvijek okretala glavu, umjesto da hvata lopticu", objašnjava Uwe Kerschsieper. "Ali ok, mislili smo, valjda je naprosto lijena." A supruga Andrea dodaje: "Ili možda nije shvatila igru."

No prije godinu dana su doznali pravi razlog: Piper ima dioptriju minus 3,5. Ona naprosto lopticu u letu prekasno primjećuje. Tko je sam kratkovidan zna koliko u takvim slučajevima sve postaje mutno.

Vid pomaže pri skoku

S izuzetkom hvatanja lopti, Piper se u svakodnevici usprkos svoje kratkovidnosti sasvim dobro snalazi, kaže Andrea Kerschsieper. S njom se šetati šumom sasvim dobro funkcionira.

Kurzsichtiger Hund mit Brille (DW/B. Osterath)

S naočalama Piper može puno bolje skakati

Ali drugačije je kada se Piperbavi posebnim sportskim aktivnostima za pse, takozvanim Agility. Tu životinje, slično skokovima s preponama za konje, moraju savladavati različite prepreke, puzati kroz tunel ili preskakati zapreke, sve uz vodstvo svojih vlasnika.

Piper trenira jednom tjedno u sportskoj dvorani za životinje u Wülfrath. I to joj pričinjava veliko zadovoljstvo: Kada su drugi psi na redu, ona sjedi i cvili pored zapreka, jedva čekajući da smije krenuti.

No jedna joj vježba pritom pričinjava veliki problem: skokovi. "Ona u pravilu skoči prerano, a tamo gdje su dvostruke zapreke, ona ruši posljednju letvu", objašnjava Andrea Kerschsieper. "Dvije i pol godine smo s njom vježbali skokove, sa zaprekama na različitim visinama i različitim razmacima, ali ništa se nije mijenjalo." To nije ni čudno, budući da trenig skokova ne pomaže protiv kratkovidnosti. Ono što stvarno pomaže: Piper sada prije treninga dobija naočale.

Naočale za pse

Piper je strpljiva i mirna dok joj njen vlasnik stavlja naočale. Okvir je roza boje - "to je odabrala moja supruga", opravdava se Uwe Kerschsieper.

Te naočale za pse izgledaju poput naočala za plivanje, plastične su, ali imaju dvije gume za pričvršćivanje na glavi. Jednom se gumom naočale pričvršćuju iza glave, a drugom pod donjim dijelom njuške. "Tu doljnju uvijek pričvrstim malo jače, jer se inače kliže", objašnjava Uwe. Na kraju pas dobija još malo slasticu za nagradu. U početku je Piper uvijek pokušavala šapom skinuti naočale, ali onda se na njih navikla.

Brille für Hunde (DW/Brigitte Osterath)

Naočale za pse

Kratkovidni psi uopće nisu nikakva rijetkost, objašnjava Ariane Petzold, optičarka iz Aachena. Ona je među rijetkim specijalistima u Europi za probleme životinja s vidom. Ona je prije godinu dana ispitala Piper i odredila joj dioptriju. "Da, kratkovidnost se javlja i kod životinja, i to ne samo pasa već i kod mačaka ili konja", kaže ona.

"Koju dioptriju treba moj pas?"

Da li je neki pas doista kratkovida ne može se tako lako ustanoviti kao kod ljudi. "Ja se naravno ne mogu sjesti pred psa pa da mi on čita slova koja su sve manja", kaže veterinarka i smije se. Umjesto toga ona se koristi malim uređajem koji se zove skijaskop. Ta se naprava koristi i za kontrolu vida kod male djece.

Pacijentu se svijetli u oko, a na osnovu toga kako se svjetlo pomiče na rožnjači, može se utvrditi je li on kratkovidan, dalekovidan ili je sve u normali. Potom se uzimaju leće različitih dioptrija. One se drže pred okom i njihova se jačina mijenje ave dok mjerenje ne pokaže kako se došlo do normalnog vida. Na temelju toga se može utvrditi jačina dioptrije.

Sada Piper može i skakati

Piper je sada u svom elementu: trening za pse je započeo. Ona trči kroz tunel, preskače prepreke. "danas je u dobroj formi", kaže nje trener Daniel Schröder. On već dugo vremena radi s obitelji Kerschsieper i zna koliko ovakve naočale pomažu. "Piper sada puno bolje skače. Prije je kretala u skok prerano, sada joj se to više ne događa", objašnjava trener.

S druge strane naočale ograničavaju bočno vidno polje, što joj otežava orijentaciju. Zato sada njen vlasnik mora izdavati više komandi, kako bi ju usmjeravao.

Familie Kerschsieper mit ihren 4 Hunden (DW/B. Osterath)

Obitelj Kerschsieper i njihova četiri psa

Daniel Schröder zna i neke kratkovidne pse koji nose leće. No tu je opasnost od povreda veća. Ukoliko dođe do nekog sudara, leća može puknuti, što dovodi do ozljede oka. Osim toga leće lako ispadnu za vrijeme treninga, a jedna košta i do 90 eura.

Kada se radi o turnirskim konujima, tu su leće standard, objašnjava Petzold, jer za konje ne postoje naočale. A mačke pak ne trebaju ni naočale ni leće - naprosto zato jer zasada još uopće ne postoji sport za mačke. Kada u stanu mačka jednom promaši kauč, onda će pri sljedećem pokušaju biti malo opreznija.

Neistraženi fenomen

Znanost još ne zna mnogo o tome što je uzrok poremećaja u vidu kod pasa, primjerice da li je to nasljedno ili nastaje tokom vremena, kaže Ariane Petzold. No i Piperov polubrat je također kratkovidan, što bi moglo govoriti u prilog teze o nasljednom faktoru. Američki znanstvenici sa kalifornijskog sveučilišta Berkeley da je kod nekih pasmina kratkovidnost posebno česta - primjerice kod rotweilera ili kod njemačkih ovčara.

Ali životine ne moraju voziti auto i puno se češće oslanjaju na svoje čulo njuha nego ljudi, pa njima kratkovidnost u svakodnevici i ne pričinja toliko poteškoća. I Piper nosi naočale samo zato što joj prevladavanje prepreka pričinjava toliko zadovoljstva, kaže njena vlasnica Andrea Kerschsieper. "Ona u tome stvarno uživa. To je njen sport, i oduvijek je bio - inače bi mi već odavno odustali."