Kad se violina mora stidjeti svoje prošlosti

Bivši violinist Bečkih filharmoničara i sadašnji profesor glazbe na akademiji u Nürnbergu Daniel Gaede je uzbuđen kao školarac kad uzme ovu violinu u ruke. "Osjetite već kod prvog poteza gudala tu kvalitetu i slatkoću zvuka!"

Ali nipošto ne želi mučiti to glazbalo. Na njegovom kućištu se vide jasni tragovi korištenja, drvo je ponegdje napuklo i deformiralo se od starosti. Nije ni čudo: violina je stara preko tri stoljeća, izrađena je 1706. u talijanskoj Cremoni, mjestu odakle dolaze i glazbala Stradivarija i Amatija. Guarneri je bio Amatijev učenik i takav instrument je neprocjenjivo blago.

Ipak, instrument je oštećen i treba ga dati popraviti. Za takav vrhunski instrument to bi lako moglo koštati i pedesetak tisuća eura, ali ni novac nije problem. Renoviran instrument lako vrijedi i pola milijuna eura, a i sadašnji vlasnik, Zaklada kompozitora Franza Hofmanna i njegove supruge, violinistice Sophie Hagemann, želi da na tom instrumentu svira mlada nadarena violinistica ili violinist.

Violina i dalje pod ključem

Ali umjesto na popravak i kasnije na pozornice koncertnih dvorana, ovu violinu profesor Gaede teška srca vraća u sef, takvu kakva jest. Jer postoji golemi problem: prošlost ove violine. Davna prošlost talijanskih majstora koji su izgradili glazbalo je jasna, a jasna je i nedavna prošlost: violinistica i profesorica violine Sophie Hagemann je kupila to glazbalo u Kölnu 1974. godine. Nakon smrti glazbenice, violina je pripala zakladi koja nosi njezino i ime njezinog supruga koji je preminuo još 1945.

Obzirom na brojne slučajeve umjetnina koje su bile oduzete za vrijeme nacističkog doba, uprava Zaklade je zatražila od vještaka da provjere podrijetlo ovoga glazbala. I doista: stručnjaci su utvrdili da je i u dokumentima o podrijetlu violine obrisan jedan vlasnik. Modernim kriminalističkim metodama nije bio problem otkriti kako obrisano ime glasi "F. Hidesheimer".

Naknadnim istraživanjem je utvrđeno kako je ugledni židovski trgovac glazbalima iz Speyera Felix Hidesheimer kupio ovu dragocjenu violinu 1938. Zapravo su ga već godinu dana ranije nacisti istjerali iz njegove trgovine i možda je tu violinu kupio kako bi negdje drugdje, daleko od nacista ponovno počeo posao. Ali na žalost, to se nikad nije dogodilo: kako je ostalo zabilježeno, Hidesheimer je 1939. počinio samoubojstvo bacivši se pod vlak.

Trag vodi u Sjedinjene Američke Države

Ipak, njegova supruga je 1940. deportirana u Francusku, a odatle je uspjela pobjeći u Sjedinjene Američke Države. Zaklada koja sad skrbi o violini je pokušala na sve načine ući u trag toj obitelji. Kako preko Središnjeg vijeća židova, tako i prijavom ove violine na popis nestalih umjetnina gdje je mnogo drugih umjetničkih predmeta čiji su vlasnici pretežito bili židovi.

Zapravo su uspjeli utvrditi kako je iza Hidesheimerovih ostala i jedna kćer, ali svi pokušaji kontaktiranja ove nasljednice nisu urodili plodom. Tek ove veljače se zakladi u Nürnbergu elektronskim pismom javila osoba koja tvrdi kako je unuk nesretnog židovskog trgovca glazbalima, ali još treba utvrditi, je li to istina.

Zaklada Franza Hofmanna i Sophie Hagemann bi zapravo željela zadržati tu violinu, čak i ako se pronađe pravi nasljednik. Ideja je nazvati to glazbalo "violina pomirenja" kako bi i u rukama mladih umjetnika prenosila pouku, ne samo slavnih majstora iz Cremone, nego i žalosne prošlosti kroz koju je prošla. Ali naravno, za to je potrebna suglasnost pravih vlasnika i do tada će violina biti u sefu.