Joseph Beuys – izložba u povodu 20. obljetnice smrti velikog umjetnika

Beuys je umjetnik koji je svojim djelovanjem želio proširiti granice umjetničkog stvaralaštva, kao i percepcije toga što je to umjetnost, odnosno takozvano «umjetničko djelo». Svojim je akcijama, performansima, instalacijama, ambijentima i multiplima neprekidno pokazivao kako te granice uopće nije moguće – a niti nije potrebno - jasno definirati, jer za njega je život umjetnost, a umjetnost život. Isto tako ne priznaje ni bitnu razliku između umjetnika i ne-umjetnika: njegova čuvena rečenica «Svaki je čovjek umjetnik» izaziva i danas priličnu iritaciju i nerazumijevanje.

"Znakovi iz smeđeg prostora"

Jedan od pokušaja boljeg razumijevanja Beuysa 20 godina nakon njegove smrti je i izložba u bonskom Kunstmuseumu pod nazivom «Znakovi iz smeđeg prostora» , na kojoj se do 12. veljače mogu razgledati Beuysovi objekti – takozvani multipli i njegove grafičke serije. Beuysov kompleksni misaoni sustav na osnovu kojeg je izgradio svoju umjetničku teoriju i praksu počiva na učenju antropozofskog filozofa, pedagoga i umjetnika Rudolfa Steinera, činjenica na koju se poziva relativno mali broj autora koji pišu o Beuysu.

Odnos mikro i makrokozmosa

Bez poznavanja načela antropozofske misli o tome kako funkcioniraju odnosi između mikro i makro kozmosa - misli koja predstavlja okosnicu svih Beuysovih radova - njegovi se radovi čine poput neke vrsti ekscentričnih i proizvoljnih lanaca asocijacija i umjetničke samovolje genijalnog pojedinca. Beuys ne samo da je preuzeo i razradio srž Steinerovih antropozofskih shvaćanja o čovjeku i njegovoj povezanosti s prirodom i cijelim svemirom, već i njegove poznate ploče – crteži s predavanja o povezanosti prirode, čovjeka i društva, te o specifičnoj ulozi umjetnosti u povezivanju i produbljivanju tih odnosa, po metodologiji i ikonografiji izravno se nadovezuju na takve ploče - crteže Rudolfa Steinera. Izložbu na kojoj se ta izravna povezanost mogla vrlo dobro uočiti priredio je prošle godine kustos dubrovačke Moderne galerije Antun Maračić.

Izloženo 300 Beuysovih "multipla"

Na bonskoj izložbi o tim Beuysovima antropozofskim korijenima nema govora. Na izložbi su u prvom planu Beuysovi multipli – njih oko tri stoitne. To su radovi koji se sastoje od nekoliko različitih predmeta ili materijala, a najčešće je riječ o predmetima svakodnevne uporabe koji su dovedeni u novi kontekst i time poprimili novo značenje. No i te radove gotovo da nije moguće «dešifrirati» bez poznavanja nekoliko detalja iz Beuysove biografije. Tako na primjer njegov čuveni multipl – saonice na kojima je pokrivač od filca, svjetiljka i komad slanine teško je razumjeti bez poznavanja presudnih momenata iz njegove biografije: on je naime, kao mladi vojnik tadašnje njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata služio kao pilot. Njegov je zrakoplov bio oboren negdje u bespućima Sibira, no Beuys je ipak uspio preživjeti nesreću jer su ga iz olupine srušenog zrakoplova izvukli i zatim njegovali tamošnji seljaci. Održali su ga na životu prema sibirskom receptu: zamatali su ga u filcane pokrivače, stavljali mu obloge od slanine i na saonicama ga prevezli do prvog toplog skloništa.

"Umjetnost je egzistencijalno važna"

Autor izložbe u bonskom Kunstmuseumu Christoph Schreyer ovako pojašnjava ovaj čuveni Bueysov rad: «Ovdje su središnjem izložbenom prostoru sakupljeni njegovi najvažniji višedjelni radovi - takozvani multipli. Tu su saonice koje predstavljaju neku vrst simboličnog «kovčega za preživljavanje». To su predmeti koji su potrebni za preživljavanje u nekim ekstremnim situacijama. Saonicama se može kretati i pod najtežim vremenskim uvjetima - to je Beuysu bilo vrlo bitno. Tu je i pokrivač od filza, sukna od životinjskih dlaka koje grije, zatim svjetiljka uz pomoć koje se može orijentirati u mraku. Tu su i komadi slanine koja predstavlja hranu. Ti predmeti pokazuju kako Beuys nije shvaćao umjetnost kao luksuzne predmete, nego kao nešto što je egizstencijalno nužno za preživljavanje i u svojim radovima on nam to zorno predočava.»

Granica života i smrti

Za ovaj, kao i za niz drugih Beuysovih multipla i instalacija, naoko banalni predmeti svakodnevne uporabe u novom, umjetnički osviještenom kontekstu zapravo predstavljaju labilnu i često vrlo bolnu granicu između života i smrti. Tema povezanosti života i smrti i inače je jedna od omiljenih Bueysovih tema kojima se bavio u svojim akcijama, performansima i instalacijama. Za njega je sve što postoji potencijalni predmet i sredstvo umjetničkog artikuliranja - uključujući i ljudski govor.

"Umjetnost nije fetiš"

Govor je za Josepha Bueysa više od pukog zvuka njegovog rodnog kraja Donjeg Porajnja. Za njega ti zvukovi predstavljali skulpturu, pojašnajva Christoph Schreyer: «Taj je rad nastao 1968. godine u njegovoj klasi na duesseldorfskoj likovnoj akademiji, a on ima i svoju pretpovijest. Vjerojatno je te glasove čuo negdje u Donjem Porajnju na sprovodima, gdje se može čuti starije žene kako stalno ponavljaju – da, da, da, sad je već umro - ne, ne, ne, to je strašno»...Za Beuysa je bilo najvažnije da se od umjetnosti ne radi fetiš, već da umjetnički rad predstavlja utjelovljenje žive materije, odnosno energije, te da se umjetničkim djelovanjem - akcijama - registrira i dokumentira protok i djelovanje te energije.

Katalizator društvenih procesa?

Zbog toga je za Beuysa upravo umjetnost imala vrlo značajnu ulogu u društvu. Beuys se zalagao za to da umjetnost preuzme neko vrst katalizatora društvenih procesa, kojima je bio cilj prevladavanje okoštalih društvenih struktura. Čuvena je Bueysova misao kako je cilj umjetnosti da oslobađa ljude. «Zbog toga je za mene umjetnost znanost o slobodi», govorio je Beuys. Beuysa zbog toga mnogi pamte kao revolucionarnu ličnost suvremene umjetnosti s njegovim karakterističnim šeširom, balonerom i prslukom, a i brojni njegovi nastupi u javnosti imali su karakter provokacije, revolucije i atrakcije. To je dakako izvanredno izražavalo duh šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, vremena u kojem je Beuys bio umjetnički najaktivniji .

Umjetnost ipak fetiš?

A danas – što poručuju Beuysovi radovi suvremenoj likovnoj i široj društvenoj javnosti? Danas se Bueysovi radovi nalaze u svim značajnijim institucijama koje predstavljaju umjetnost 20. stoljeća, a na tržištu umjetnina njegovi su se radovi pretvorili upravo u to što Beuys nije želio – u prave fetiše, istrgnute iz svog izvornog konteksta, čiju vrijednost diktiraju neumoljivi zakoni tržišta.