Joschka Fischer i vegetarijanski krokodili

Rijetki kao vegetarijanski krokodili- tako je jedan veliki list nazvao diplomate koji se javno bune. Clanak je ilustriran fotografijom sefa njemacke diplomacije Fischera, okruzenog nasmijanim suradnicima ministarstva vanjskih poslova, starom nekoliko godina i danas raritetom –njemackoj diplomaciji trenutno nije do smijeha. Cak ako idila i nije bila lazna, danas vise nitko ni ne pokusava demonstrirati nesto slicno- mediji ne oskudjevaju velikim diplomatskim imenima, doduse uglavnom iz proslosti- koja ne oklijevaju najotvorenije kritiztirati ono sto je bivsi vanjskopoliticki savjetnik kancelara Kohla, Bitterlich u intervjuu za jedan berlinski radio nazvao dugogodisnjim nezadovoljstvom koje se pretvorilo u unutrasnju krizu u njemackom ministarstvu vanjskih poslova. Ona je povodom afere oko suvise liberalnog izdavanja viza u nekim istocnoevropskim njemackim konzulatima izbila punom snagom- ali povoda je ipak vise. U njemackom MIPu godinama tinja nezadovoljstvo onim sto stampa naziva "autoritarnim Fischerovim stilom" - u kuloarima se govorilo o vikanju, napadima ministrova bijesa ili naprosto o ignoriranju savjeta iskusnih diplomata koji su, kako sto je praksa i u ostalim ministarstvima, ispod odredjenog ranga, unatoc vlastitih politickih simpatija, ipak samo profesionalni cinovnici obavezni na lojalnost svakoj vlasti, bez obzira na politicku boju. To treba gledati u dugom povjesnom kontekstu, unatrag, sve do Treceg Reicha.

Lojalnost je navodno postojala i na pocetku prvog Fischerova mandata, 1998- no nakon toga su se mnogi osjetili nepravedno tretiranima, cak i preko umirovljenja i smrti. Casu je na personalnom planu za nezadovoljnike prelio Fischerov nalog da se umrlim ambasadorima, ako su bili bivsi nacisti, u internom listu MIPa vise ne objavljuju veliki nekrolozi- za mnoge ipak suvise pausalna mjera. Ni one koji su nekad bacali kamenje po barikadama se ne pausalizira- konstatira, aludirajuci na proslost samog ministra, umirovljeni ambasador Bitterlich, po kojem je bez obzira na Treci Reich svaki od tih diplomata bio licnost za sebe pa generalna degradacija nije na mjestu. No, Bitterlicha je Fischer poslao u prijevremenu mirovinu nakon sto je ovaj, kao ambasador u Madridu, nakon izbora 2002 u kojima se u prvim satima cinilo da su pobijedili konzervativni, poslao odusevljenu cestitku CDU-u na pogresan broj telefaksa, ravno u Schröderov kancelarski ured...

Mnogi pak medju sedamdeset bivsih ambasadora koji su potpisali zajednicko pismo protiv Fischerova "antinacistickog propisa", spadaju u , kako sami sebe nazivaju "zabrinuti desni krug" – medju njimasu aktivni i neki koji su nakon devedesetih sluzili u drzavama nasljednicama bivse Jugoslavije- koji se godinama manje vise diskretno sastaje te u Berlinu analizira situaciju bivsih kolega.....

.Dakle, osobne osjetljivosti i profesionalni propusti se u sadasnjoj krizi, cak i ako se iskljuci opca situacija u kojoj se cini da konzervativni osvajaju simpatije i time prednost na svim planovima, jako mijesaju, bez obzira na tvrdnje kriticara kako im je u prvom redu stalo do ugleda odnosno stete koju ,zbog ponasanja sefa, njemacka diplomacija trpi u svijetu...S druge strane, ono sto najvise zbunjuje jest bas to- aktualno-ponasanje sefa. Fischer se promijenio, nekad tako agilni, drcni real- politicar koji je probleme uvijek rjesavao trcanjem ispred njih- kao da se umorio, kao da sam vise ne zeli – a to na sve skupa baca sasvim drugacije svjetlo, to je upravo zaista jos izuzetnija pojava od vegetarijanskog krokodila.

...