Jezidi: nakon tragedije se otvaraju novi horizonti | Priča dana | DW | 01.01.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Svijet

Jezidi: nakon tragedije se otvaraju novi horizonti

Zajednica jezida u Iraku bila je izolirana i vrlo konzervativna. Sedam godina nakon tragedije koju je donijela vladavina Islamske države, zajednica je otvorenija prema svijetu - a posebno su žene od toga profitirale.

„Zaista cijenimo vaš posjet", rekao je Luqman Sulejman grupi turista iz Iraka i Njemačke, kada ih je nedavno sreo na ulazu u jezidski hram Lalish. Za ovu etno-religijsku iračku manjinu ovo mjesto na sjeveru Iraka je isto što i Vatikan za katolike ili Meka za muslimane. Od svakog jezida se očekuje da ovamo dođe barem jednom u životu.

„Zaista je jako važno da ljudi dolaze i slušaju što im imaju reći jezidi", rekao je Sulejman, glasnogovornik i vodič, koji nam pokazuje hram. "Ne biste trebali slušati druge ljude. Oni mogu širiti laži o nama."

Sulejman govori o dugogodišnjim predrasudama prema jezidskoj zajednici u Iraku. Njihova vrlo tajnovita i ritualna vjera, s obzirom da se tradicija i pravila prenose usmeno i da je strancima zabranjeno poznavati te običaje - učinila je ovu manjinu metom muslimanske većine u zemlji.

Jezidska vjera je opisana kao "dualistička", jer oni vjeruju da su dobro i zlo dio istog božanstva. To je jedan od razloga zbog kojih ih neki Iračani zovu i „poštivateljima vraga" a neki ne žele ni jesti bilo što što je pripremila „jezidska ruka". 

Zbog tih predrasuda je mala vjerska zajednica, za koju se vjeruje da broji oko pola milijuna pripadnika unutar Iraka, postala 2014. godine metom ekstremističke skupine poznate kao "Islamska država". Nakon što su ekstremisti zauzeli dijelove zemlje, status marginalizirane manjine bio je jedan od razloga zašto je "Islamska država" smatrala da može nekažnjeno pobiti, silovati i porobiti na tisuće članova ove zajednice bez straha da će za to biti kažnjeni.

Neočekivani ishodi

Irak | Touristen im jesidischen Lalish Tempel

Unutar hrama Lalish

Nakon brutalnog napada IS-a zajednica jezida nije više ona ista. Do trenutka kada su ekstremisti IS-a manje više potisnuti sa sjevera Iraka 2017. godine, ubijeno je ili oteto na tisuće jezidki i jezida. Nekoliko međunarodnih tijela sada klasificira te događaje kao genocid.

Danas je oko 240.000 jezida još uvijek smješteno u izbjegličkim kampovima, a mnogi žive u velikom siromaštvu.

Ali zajednica se također promijenila u smjeru koji se nije mogao predvidjeti. "Zajednica jezida se transformirala i postala otvorenija", kaže Murad Ismail, voditelj Sinjar akademije - instituta koji pruža obrazovanje lokalnom jezidskom stanovništvu na sjeveru Iraka. "Jezidska zajednica nema što skrivati, ali vjerujem da su u prošlosti mnogi mislili da je bolje ne razgovarati o identitetu ili vjeri. Također mislim da svijet danas više i s mnogo žara podržava jezide, što ih potiče da budu otvoreniji."

"Sami jezidi se nisu promijenili", ističe Sulejman dok turističkoj grupi pokazuje dijelove hrama Lalish koji su otvoreni za posjetitelje. "Samo se svijet počeo fokusirati na nas. Tako da više ljudi, uključujući i one koji su nekada imali specifično mišljenje o nama, sada više zna o nama. I to nas je učinilo otvorenijima."

Novootkrivene slobode

Pogledajte video 05:13

Novo utočište za prognane jezide

"Jedna primjetna promjena dogodila se jezidskim ženama u domenu njihovih prava", rekao je Sulejman svojim znatiželjnim posjetiteljima. "Prije nego što je došla Islamska država, žena nije mogla slobodno napustiti svoje selo bez muškog skrbnika. Ali nakon vladavine IS-a, ljudi razmišljaju puno otvorenije. Žene mogu napustiti svoje selo i ukrcati se na avion za Europu, ako to žele", rekao je, smiješeći se i pokazujući prema nebu iznad brda koja okružuju 4.000 godina stari hram.

"U prošlosti jezidska zajednica to ne bi prihvatila", potvrdila je Naven Symoqi, jezidska aktivistica i novinarka iz Sinjara, okruga u kojem žive mnogi irački jezidi. "Ali nakon što su mnogi jezidi raseljeni i nakon što se sada nalaze u različitim dijelovima Iraka, oni na drugačiji način promatraju svijet."

"Zamislite da dolazite iz izolirane ruralne zajednice bez mnogo resursa, gdje mnogi ljudi nisu obrazovani, ako izuzmemo osnovnu školu. I onda ste raseljeni, u kampu ste, a tu su i sve te nevladine organizacije koje vode programe na obrazovanje i ženska prava”, rekao je za DW jedan mještanin koji je radio s jezidima u kampovima za raseljene osobe. On je želio ostati anoniman kako bi iskreno govorio o zajednici s kojom još uvijek surađuje. "To ne može a da te ne promijeni", dodaje.

Žene vozači

Irak | Massenbegräbnis von jesidischen Opfern des IS

Masovna grobnica za jezidske žrtve

Sinjar je nekada bio mnogo izoliraniji, nastavlja novinarka Naven Symoqi. Ali sada se tamo čude činjenici da u gradu postoje auto-škole za žene. Ona također zna za jezidkinje koje studiraju i hvali Ameru Atto koja se natjecala na izboru za Miss Iraka 2021. godine.

Žene su uključene i u lokalne mreže preživjelih i također rade stvari koje ranije nikada ne bi radile. One putuju u gradove kako bi se sastajale s muškim političarima i kako bi razgovarale o pravdi i odšteti.

Nakon što su ostale bez svojih muških članova obitelji koji su ubijeni, sada su mnoge jezidkinje postale glave obitelji, istaknuo je Abid Shamdeen, izvršni direktor Nadia inicijative. Njegova organizacija, koju je osnovala Nadia Murad, preživjela jezidkinja i dobitnica Nobelove nagrade za mir, uspjela je pomoći jezidskim ženama kod osnivanja vlastitih malih poduzeća, obnove domova i pristupa programima obrazovanja.

"Vidjeli smo da ovakve vrste projekata imaju duboko pozitivan utjecaj na jezidkinje", rekao je Shamdeen za DW. "Nakon uništenja IS-a, jezidkinje su u velikoj mjeri preuzele vodeću ulogu u zauzimanju za svoju zajednicu, kako na lokalnoj tako i na globalnoj razini."

"Jezidske žene danas imaju bolji pristup obrazovanju i zapošljavanju", dodao je Ismael s Akademije Sinjar. "Neke čak posjeduju male tvrtke ili vode nevladine organizacije. Ovo je stvarno nešto potpuno novo za iračke jezide."

Maloljetnički brakovi

Unatoč teškoj sudbini, ove promjene se mogu smatrati pozitivnim. Jezidska religija ima stroga pravila. Ne možete konvertirati odnosno prijeći na njihovu vjeru, niti možete izaći iz nje. Pripadnici zajednice se ne smiju ni vjenčati izvan svoje kaste, a kamoli izabrati nekoga tko nije te vjere.

U jednom slučaju iz 2007. godine, mlada jezidkinja Dua Khalil Aswad, za koju se mislilo da je prešla na islam zbog ljubavi, javno je pretučena na smrt, zajedno sa članovima obitelji. Jezidke su se, pored toga, tradicionalno udavale vrlo mlade, već s 13 ili 14 godina.

Godine 2011., nakon sve većeg broja samoubojstava među mladim jezidkinjama, istraživači iz Međunarodne organizacije za migracije proveli su intervjue u zajednici kako bi otkrili zašto se to događa. Oni su zaključili da su uz izolaciju, nesretne ugovorene brakove, nezaposlenost među ženama, te napetosti u zajednici i sektaške strukture krive za "marginalizaciju žena i njihovu perifernu ulogu".

Dolazi još puno toga

Irak | Jesidische Schülerinnen im Flüchtlingscamp

Jezidske učenice u jednom izbjegličkom kampu

Ipak, članovi zajednice rekli su za DW da se, unatoč nedavnim promjenama, još mnogo toga treba učiniti.

Kao prvo, objašnjava anonimna, bivša zaposlenica jednog izbjegličkog kampa, još uvijek postoji velika razlika u načinima na koji se postupa s preživjelim jezidima, ženama koje su porobili i seksualno zlostavljali pripadnici IS-a, a koje su se potom vratile kući i svojim obiteljima."Neke su dobrodošle, druge ne. Iako zajednica ne voli govoriti o tome, to je velika katastrofa."

A nova prava, koja jezidke sada uživaju, moguća su samo uz dopuštenje muških članova obitelji. Ovdje je još uvijek razmišlja izrazito patrijarhalno. S druge strane, za te stvari treba vremena. A kada se ljudima da prilika da nešto rade, to je teško ponovno oduzeti.

"Definitivno još uvijek postoje društvena trvenja", složio se Ismael. "Zato nam treba vremena ali i obrazovanja da se to prevlada". Ali, dodaje on, "mislim da su žene jezidkinje na svom vlastitom primjeru to najbolje pokazale tijekom i nakon genocida. One su bile na prvim linijama bojišnice i na mnogo načina postale simboli svog naroda."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu