Je li prerano za povratak u Siriju?

To su brojke koje njemački ministar unutrašnjih poslova Alexander Dobrindt (CSU) rado voli vidjeti: 5.976 građana Sirije u Njemačkoj se prošle godine željelo priključiti programu potpore dobrovoljnog povratka u njihovu domovinu koji financira Savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF) i predalo je svu potrebnu dokumentaciju. Čak je 3.678 njih već u Siriji. Za političara CSU‑a to je uspjeh njegove često najavljivane promjene politike migracije: „Tko nema izgleda ostati u Njemačkoj, dobiva ciljanu potporu za dobrovoljni povratak.“

Ta „ciljana potpora" jest trošak leta na račun Njemačke, plus 1.000 eura po odrasloj osobi i 500 eura za djecu i mlade kao početna pomoć. Prije godinu dana ured je ponovno pokrenuo program koji je bio obustavljen zbog rata. A ne raste samo broj povratnika u Siriju: sve više ljudi odlučuje se i na povratak u druge domovine.

Sve više povratnika iz Njemačke

BAMF je u priopćenju naveo: „Ukupno je 16.576 osoba dobilo potporu pri povratku u svoju zemlju porijekla ili u treću zemlju koja ih je spremna primiti. Time je bilo znatno više povrata nego 2024. kada je zemlju napustilo 10.358 osoba. U 2025. najveći broj dobrovoljnih povrataka bio je u Tursku, Siriju, Rusku Federaciju, Gruziju i Irak.“

Je li dobrovoljni povratak u Siriju dakle priča o uspjehu? Ili je riječ o potpuno promašenoj raspravi, kako upozorava Iris Schwerdtner, predsjednica stranke Ljevice. Ona tvrdi kako u Siriji i dalje vladaju uvjeti nalik građanskom ratu i time Njemačka ne bi smjela nikoga protjerivati u tu zemlju niti nekoga poticati na dobrovoljan odlazak. Svaku takvu inicijativu ona „trenutačno smatram potpuno neprimjerenom".

„Valjda su se raspitali kako je tamo"

Sandra Lorenz je djelatnica humanitarne organizacije Johanniter Auslandshilfe koja je aktivna na sjeverozapadu Sirije. Lorenz je rekla za DW da razumije ljude koji se žele vratiti kući. „Vidimo to i u Ukrajini – ljudi se, unatoč napadima, žele vratiti u svoja sela. To je sasvim normalno. Ali mora biti jasno u što se upuštaju. Infrastruktura je u mnogim dijelovima potpuno uništena. A ljudi koji danas tamo žive, ponovno bježe zbog stalnih borbi."

Naravno, kaže Lorenz, situacija u potpuno razorenim gradovima poput Aleppa ili Iprina drugačija je nego, primjerice, u glavnom gradu Damasku. No stanje je i dalje vrlo teško, a trebalo bi biti mnogo brži u obnovi, ne samo zbog razornog potresa prije tri godine. Za njenu humanitarnu organizaciju to prije svega znači: potpora obnovi infrastrukture te pomoć tamošnjim bolnicama kojima treba osigurati gorivo, pitku vodu i lijekove.

„Stotine tisuća ljudi ovise o pomoći u hrani i treba im pomoć da ponovno dobiju vodu, pristojan dom i prihod. U Siriji je situacija kao i u drugim ratnim područjima – jednostavno više nije kao prije 14 godina. I mogu se samo nadati da su se ljudi raspitali, što će ih tamo naći kad dođu, da su razgovarali s nekim, da imaju mjesto ili poznanike kod kojih mogu isprva doći.“

Hitna pomoć bolnicama

Nahla Osman ovih je dana vlastitim očima vidjela kako izgleda stanje u njezinoj domovini. Odvjetnica i potpredsjednica Udruge njemačko‑sirijskih humanitarnih organizacija upravo se vratila s delegacijskog putovanja u Siriju, zajedno s predstavnicima Njemačkog društva za međunarodnu suradnju GIZ, Ministarstva za gospodarsku suradnju BMZ i razvojne banke KfW.

 „U Harasti, predgrađu Damaska, ne postoji niti jedna kuća u koju je moguće živjeti i koja zadovoljava minimalne uvjete za život. Više od 80 posto škola u Siriji je uništeno. Istodobno nedostaje doslovno svega, osobito lijekova i medicinske opreme. Ministar zdravstva rekao nam je da nekih uređaja možda ima jedan ili dva u cijeloj Siriji."

Obnova sirijskih bolnica jedan je od ključnih ciljeva njemačke razvojne pomoći, a na ovom putovanju potpisan je ugovor s pet klinika. Istodobno bi Njemačka i tu mogla imati interesa: sirijska je vlada predložila uvođenje nastave njemačkog jezika u škole od petog razreda, kako bi kasnije stručnjaci poput liječnika mogli barem na praksu u Njemačkoj.

Nahla Osman ne razumije želju njemačke politike o povratku Sirjaca u njihovu domovinu: „Većina Sirijaca u Njemačkoj je integrirana, govore njemački i rade. Naravno da mnogi sanjaju o povratku, ali svakako ne u ovakvim uvjetima.“ Rasprava u Njemačkoj se po njenom mišljenju svodi na zahtjev: „Svi Sirijci trebali bi se vratiti, uzeti lopate u ruke i obnoviti zemlju. Tako se ne vodi rasprava u zemlji koja sve više ovisi o useljenicima."