Izumire li poznata njemačka točnost?

Točnost je osobina koju mnogi ljudi smatraju vrlo važnom. Njome se pokazuje poštovanje prema drugima. Smatra se i pokazateljem dobrog odgoja. Ona je desetljećima vrijedila kao jedna od njemačkih vrlina, ali to očito više nije tako. 

Prije 25 godina tadašnji šef njemačke željeznice Deutsche Bahn (DB) hvalio se da vlakovi u ovoj zemlji prometuju s točnošću od 90 posto i da nema zemlje u Europi koja to može dostići. Danas, kada šefica DB-a Evelyn Palla kaže da bi u novoj godini bar 60 posto vlakova trebalo prometovati točno na vrijeme to već izgleda kao ambiciozno postavljen cilj. A do kraja 2029. stopa točnosti bi trebala dostići 70 posto.

Reprezentativna anketa agencije JuGov koju je naručila njemačka novinska agencija dpa pokazala je da samo 78 posto odraslih stanovnika Njemačke smatra točnost „tipično njemačkom" osobinom. Usporedbe radi, njih 89 posto još uvijek smatra da je birokracija „tipično njemačka“ – to se nije puno promijenilo u odnosu na 2017. kada su oba pojma još bila jednako vrednovana s 90 posto.

Skoro svi odrasli u Njemačkoj smatraju sebe točnima

Više od 90 posto građana smatra sebe točnima. Ta percepcija nije ista u svim dobnim skupinama. Među starijima od 29 godina točnima se smatra više od 90 posto ispitanika, što je velika razlika u odnosu na skupinu između 18 i 28 godina u kojoj točnima sebe smatra njih 81 posto.

To je još uvijek visok postotak i svakako ne znači da točnost „izumire", ali je jasno da nema više svoju nekadašnju auru. To se vidi iz reakcije ispitanika na tvrdnju da je „u Njemačkoj točnost manje rasprostranjena nego ranije". S njom se slaže 70 posto ispitanih, s tim da je taj postotak kod starijih od 80 godina veći od 80 posto, a kod onih između 18 i 28 godina 62 posto.

Većina ispitanih se ljuti kada su drugi ljudi netočni, a ova najmlađa grupa ispitanika je i tu najtolerantnija – oko 70 posto njih se „često“ ili „povremeno“ ljuti zbog tuđe netočnosti. Među starijima je taj udio veći od 80 posto.

No, ako se toliko mnogo njih ljuti zbog netočnosti drugih, a gotovo svi sebe smatraju točnima, onda tu nešto ne štima. „Na mnogim područjima postoji optimizam poput ovog s vremenom, gdje ljudi vrlo lako precjenjuju sebe i smatraju stvari boljima nego što jesu", kaže Marc Wittmann, neuropsiholog s Instituta za granična područja psihologije i psihohigijenu (IGPP) iz Freiburga.

Slično tome je i precjenjivanje vlastitih vozačkih sposobnosti, napominje ovaj znanstvenik: „Velika većina smatra da vozi natprosječno dobro, što statistički nije moguće." Većina vozi prosječno, kaže on i dodaje da to samo po sebi nije ništa loše.

Netočnost je loša poruka osobi koja čeka

Wittmann objašnjava da se točnost različito procjenjuje na poslovnom i privatnom planu. Mi iz točnosti – ne uvijek svjesno – izvlačimo i zaključke o motivima ljudi oko nas. Je li im nešto važno ili nije?

„Netko tko nije tako točan u privatnom životu bit će točan kada bude išao na razgovor o zaposlenju – ili će barem nastojati biti točan", kaže Wittmann. „Očekuje se i da zaposlenik dođe kod šefa točno na vrijeme, dok šef ne mora biti tako točan i može najprije završiti telefonski razgovor. To pokazuje hijerarhiju kada je riječ o ovoj temi."

U privatnom okruženju, kada se u zakazano vrijeme čeka na prijatelja ili prijateljicu koji kasne, sve ima i emocionalnu komponentu: „To može povrijediti nekoga i mnogi se ljute jer se osjećaju osobno zapostavljenima. Osoba koja čeka ima osjećaj da ju ne smatraju tako važnom", objašnjava Wittmann.