Iz prve ruke: Kako postati dobar i ozbiljan novinar

Čime se bavi šef ureda novinske agencije? "Čita sve što mu dođe pod ruku cijeli dan, tisak, časopise, na papiru i na monitoru", kaže Thomas Brey, njemački novinar, umirovljen prije dvije godine. A kako novinari zapravo nikad ne idu u mirovinu, Brey  je nastavio raditi ono što je radio cijeli život i, na temelju svojih opažanja u medijima u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, ponudio to svima koji žele raditi kao novinari, ali i onima koji su već u tim vodama - udžbenik, priručnik.

"Mislim da bi novinarstvo u jugoistočnoj Europi trebalo reformirati, strukovno obrazovanje i, naravno, svakodnevni rad. No, trend ide upravo u suprotnom smjeru, nema dovoljno mogućnosti za stvarno profesionalno obrazovanje novinara, a sve je više mladih koji svoju karijeru započinju upravo na tome - bacim vas u vodu, a vi plivajte", kaže Brey u razgovoru za DW.

Ali zašto bi nam njemački novinar napisao udžbenik? - pitanje je koje se sigurno nameće mnogima.

"Činjenica da sam pisao o novinarskim problemima u jugoistočnoj Europi ne znači da ja kao Nijemac mislim da je u Njemačkoj sve prekrasno. Ili u Americi. Naravno da nije, niti sam sjajan novinar koji sve bolje zna. Ali, naravno, mogu kritizirati iako je situacija možda i gora u drugim dijelovima svijeta" kaže autor.

U stilu agencijskog novinara

Ipak, najbolji odgovor pruža sama knjiga. Nepretenciozno ju je napisao novinar s velikim iskustvom stečenim na Balkanu ili, kako to više voli reći, jugoistočnoj Europi, koji predaje novinarstvo na njemačkim sveučilištima, dolazeći iz škole njemačkog agencijskog novinarstva. Ovo drugo, prije svega, znači da se ništa ne podrazumijeva, da se mnogo kaže u nekoliko riječi, da se ništa ne uljepšava, da se uz utemeljenu kritiku nude i rješenja.

Međutim, to također znači da je ton kojim se obraća čitatelju izuzetno ozbiljan, profesorski. Imajući u vidu mlade ili buduće novinare kojima je udžbenik namijenjen, mislim da bi ih autor mogao tu i tamo potaknuti, a možda i razveseliti anegdotom iz tako bogatog iskustva. Ali zato postoje praktične vježbe - s primjerima originalnih tekstova, slika u boji, linkovima - često vrlo zabavne, ponekad nenamjerno smiješne. Jedna od mojih najdražih je Breyeva kritika: "Tekst se bavi izvozom fileta lososa - fotografija prikazuje šarana."

Iako autor skromno kaže da mu namjera nije bila znanstvena analiza medijske scene odabranih zemalja čijim jezicima vlada, ova knjiga je to postala, posebno na početku, u teoretskom dijelu, ali i na kraju s primjerima iz prakse - i zasigurno zaslužuje pažnju iskusnih kolega, kao i stručnjaka.

Poglavlje "Osnove novinarstva", kako i samo ime govori, namijenjeno je početnicima. Zahtjevi koje vijesti, izvještaji, komentari, reportaže moraju ispunjavati ... u osnovi se ne mijenjaju otkada novinarski zanat postoji. Zato se za pogreške s kojima se Brey  susreo u medijima i koje su ga motivirale da napiše ovaj udžbenik - može reći da su početničke, iako su i iz pera iskusnih kolega.

"Primijetio sam da se vijesti i komentari vrlo često miješaju, da nema jasne odvojenosti. Zatim, naslovi često vise, dakle nisu pokriveni tekstom", kaže Brey.

Odvjetnik čitatelja

U dijelu knjige pod naslovom "Teorijski i praktični okviri ozbiljnog novinarstva" Brey do pojedinosti otkriva tajnu tog zanata, na primjer: koliko riječi u rečenici (ne više od 25, ako je više, piši ponovno), kada se obratiti uredniku (kada je riječ o ozbiljnim optužbama protiv osobe ili institucije), kako postupati s izvorima („Ne vjerujte ni svojoj majci"). Ili precizno opisuje kako izvještavati u slučaju nesreće ili napada s ljudskim žrtvama, kako o samoubojstvu, a kako o ljubavnom životu slavnih.

Brey  je u svojoj knjizi često u ulozi odvjetnika čitatelja, pa ističe sljedeće: "Mnogo je tekstova koji su neugodni za čitanje, jednostavno rečeno - dosadni. Riječ je o tekstovima koji su očito preuzeti jedan po jedan iz priopćenja za javnost, političkih izjava ili iz sudskih spisa. Citati su predugi i široki, pretjeruju s detaljima. To vam odmah upada u oči kad tamo redovito čitate medije. 

„To je slično političkom i komercijalnom oglašavanju. I to nije problem samo tabloida, već i takozvanih kvalitetnih medija. S druge strane, često čitam članke u kojima se novinari razmeću svojim znanjem kako bi čitatelju pokazali koliko su dobro informirani, a jadni čitatelji nisu. To je neprofesionalno i zapravo sramota", kaže Brey .

Slika govori više od tisuću riječi

Vizualno obraćanje čitateljima vrlo je važan dio novinarskog posla, iako novinar obično nema priliku sam biti autor fotografije.

"Vrhovno načelo mora biti da svaka slika sadrži takozvani caption, odnosno potpis, bez iznimke", stoji u udžbeniku. Da nije bio tako (njemački) suzdržan, Brey  bi sigurno završio tu rečenicu s tri uskličnika. Jer, u intervjuu za DW, kaže:

"Problem je u cijeloj regiji što fotografije nisu potpisane. Ne smijemo to zanemariti i polaziti od činjenice da publika zna tko je ili što je na slici".

Fotografije bi trebale biti sastavni dio teksta, dopunjavati ga, objašnjavati - ali i da potpisane, same po sebi imaju značenje. I zato bi poznati citat o slici u Breyevoj verziji glasio: samo dobro odabrana i potpisana slika govori tisuću riječi.

Facebook, Twitter, Google

Knjiga naravno spominje i Facebook, Twitter, Google - odnosno najpopularnije društvene mreže i tražilice bez kojih je digitalno, internetsko novinarstvo danas nezamislivo.

"Cijela se stvar kreće u sivoj zoni" kaže Brey  na moju primjedbu da u knjizi kritički navodi primjere nedopustive cenzure Facebooka kada je recimo golotinja u pitanju, ali ne spominje da se od te komercijalne platforme za širenje informacija traži cenzura takozvanih lažnih vijesti. Je li zadatak Facebooka, Twittera i drugih procijeniti što su lažne vijesti? Ovo je novi fenomen koji tek treba istražiti.

U tom kontekstu, Brey  navodi problem u Njemačkoj za koji kaže da je "kršenje tabua" a što je malo drugačije: "Predsjednik Njemačkog udruženja novina i digitalnih izdavača, koji je ujedno i direktor kuće Springer, Matthias Döpfner, nedavno je kritizirao Saveznu vladu zbog širenja svojih podataka o Covidu-19 putem Googlea, pod uvjetom da Google daje prioritet informacijama Savezne vlade, tj da ih stavi na vrhu rankinga tog najboljeg pretraživača. Kao rezultat toga, vi praktički primate samo vladine informacije i nema više kritičnih izvješća ili se oni pojavljuju na začelju."

Brey je itekako svjestan položaja u kojem se nalaze novinari, smanjivanje redakcija, financijski problemi, pritisak politike i privrede: „Mnoge kompanije sada imaju svoje novinarske redakcije, žele same da određuju što se o njima objavljuje. Postalo je vrlo teško praviti razliku između novinarstva i propagande ili PR-a."

Praktične vježbe

Koliko je ovaj priručnik suvremen, može se vidjeti na oko 120 primjera u kojima se "načela novinarskog zanata krše na razne načine" i to u "kvalitetnim medijima". Postoje primjeri iz novina i portala kao što su Jutarnji list, TV N1, Blic, Danas, Politika, Novi list, Dnevni avaz, index.hr, Tanjug, Beta, Hina, Vijesti ...

Nikome neće pasti kruna s glave ako u tim primjerima prepozna svoj tekst - tko radi taj i griješi.

Brey je itekako svjestan položaja novinara, smanjenja redakcija, financijskih problema, pritiska politike i gospodarstva: "Mnoge tvrtke sada imaju svoje redakcije, žele same odrediti što se o njima objavljuje. Postalo je vrlo teško razlikovati novinarstvo od propagande ili odnosa s javnošću."

Novinarstvo je uslužna djelatnost

I zato "morate neprestano davati do znanja mladim novinarima da je novinarstvo usluga - ali usluga čitateljima, slušateljima, gledateljima, a ne stranci ili tvrtki. Novinari bi trebali informirati građane kako bi, na primjer, mogli sudjelovati u političkom životu, na izborima - kaže Brey i dodaje: "To također znači da se novinar treba držati u pozadini, a ne se profilirati. Nije novinar zvijezda oko koje se sve vrti, ali tu je kako bi publici objasnio o čemu se radi, kako bi izdvojio ono što bi za njih moglo biti zanimljivo ili važno."

"Uvjeren sam da je pravilno funkcioniranje novinarstva jedan od nekoliko preduvjeta za reformu i modernizaciju u zemlji." kaže Thomas Brey, i zato je ova knjiga više od pukog novinarskog priručnika - ona je svojevrsni udžbenik demokracije.

Dr. Thomas Brey, (1953.) proučavao je istočnoeuropsku povijest i komunikacije i doktorirao na temu "Samoupravni socijalizam Jugoslavije i njegova recepcija u Njemačkoj". Od ranih osamdesetih do umirovljenja radio je za njemačku novinsku agenciju - dpa, prvo kao dopisnik, a zatim kao šef dopisništva za jugoistočnu Europu. Godinama je živio i radio u Beogradu i Beču. Predaje o jugoistočnoj Europi i novinarstvu na brojnim njemačkim sveučilištima, fakultetima političkih znanosti, piše publikacije. Najnovija je "Kvalitetno novinarstvo u jugoistočnoj Europi: udžbenik i priručnik za bavljenje novinarskim tehnikama" (228 stranica, ISBN 978-86-81950-00-5), nastala uz pomoć Zaklade Friedrich Naumann za slobodu FNF, bliske njemačkim liberalima FDP-a. Digitalnu knjigu ovdje možete besplatno preuzeti. https://westbalkan.fnst.org/sites/default/files/uploads/2020/12/09/kvalitetnonovinarstvo6mb.pdf