Immanuel Kant: „Imaj hrabrosti koristiti svoj razum“

Neke misli Immanuela Kanta znaju i oni koji se nikada nisu bavili filozofijom ili čitali njegova djela. Jedna od njih je : „Ne čini nikome ono što ne želiš da netko učini tebi". Žvuči jednostvano, ali put do tih misli je bio težak: Kant je promšljao cjelokupnu prirodu i ljudsko postojanje u potrazi za odgovorom na suštinsko pitanje:

„Što je čovjek"?

On ga je razložio na tri osnovna pitanja filozofije i na njih odgovorio u svoja tri ključna djela: Što mogu znati? - „Kritika čistog uma", 1781.; Što trebam činiti - „Kritika praktičkog uma", 1788.; Čemu se smijem nadati? - „Kritika moći suđenja", 1790.

Učenja i spisi Immanuela Kanta postavili su temelje za novi način razmišljanja. Starolatinsku poslovicu „Sapere aude" koja znači „Usudi se biti mudar" on je učino poznatom u interpretaciji „Imaj hrabrosti kortistiti svoj razum", i ona je postala misao vodilja prosvetiteljstva.

„Zvjezdano nebo iznad mene i moralni zakon u meni"

Za razliku od mnogih filozofa prije njega, on smatra da ljudski um ne može odgovoriti na pitanja kao što su postojanje Boga, duše ili početka svijeta. Čovjek to naprosto mora izdržati. Kant je vjerovao da je čovjek sposoban preuzeti odgovornost za sebe i za svijet, i u svojim djelima je pozvao ljude da se oslobode bilo kakvih uputstava za život (kao što su Božije zapovijesti).

Smatrao je da čovjek treba živjeti vođen razumom i za to je formulirao osnovno pravilo: „Postupaj tako da maksima tvog djelovanja uvijek može važiti kao načelo opžeg zakonodavstva." On je ovo nazvao „kategoričkim imperativom" ili „moralnim imperativom". Danas bi se to možda moglo i ovak0o reći: Čini samo ono što je za dobro svih.

U svom djelu „Kritika praktičkog uma" objavljenom kada je imao 64 godine, napisao je: „Dvije stvari ispunjavaju me uvek novim i sve većim divljenjem i strahopoštovanjem, što češće i duže razmišljam o njima: zvjezdano nebo iznad mene i moralni zakon u meni".

Ovo sažima pitanja koja dominiraju Kantovim razmišljanjem: ljepota prirode i njenog poretka, te poštovanje moralnog zakona u kome se pokazuje sloboda čiste volje.

O vječnom miru

Prema Kantu, i političko delovanje mora u osnovi biti vođeno zakonom morala. Ljudsko dostojanstvo i ljudska prava Kant ne zasniva na religiiji, na Bogu, već filozofski, na razumu.

Kant je u svom djelu „O vječnom miru" 1795. preporučio „Ligu naroda" kao federalnu zajednicu republikanskih država. Njegovo djelo je nosilo ključnu ideju koja je dovela do osnivanja Lige naroda nakon Prvog svjetskog rata (1914.-1918.), pretječe Ujedinjenih naroda u čijoj povelji o ljudskim pravima je ostavio traga.

Pored međunarodnog prava, Kant je razvio i kosmopolitsko pravo. Čineći to, on odbacuje kolonijalizam i imperijalizam i formulira ideje za humani tretman izbjeglica: prema ovom filozofu, svaki čovjek ima pravo posjetiti svaku zemlju, ali ne nužno i pravo na gostoprimstvo.

Kant i Königbsberg

Kantovo ime je neraskidivno povezano sa Königsbergom - danas Kalinjingradoim - tada glavnim gradom Istočne Pruske. U toj važnoj baltičkoj luci i živahnom trgovačkom gradu, koji je u njegovo vrijeme nazivan Venecijom sjevera, Kant je rođen u relativno siromašnoj luteranskoj porodici, otac mu je bio kožar. Ipak, sa 16 godina je počeo studirati i dobio je viši status - akademskog građanina. Kao student po malo zarađuje igrajući bilijar i kartajući. Poslije smrti roditelja mora se brinuti o svojim sestrama i osam godina radi kao privatni učitelj u plemićkim obiteljima. Tada prvi i jedini put odlazi malo izvan Königsberga.

Kada se vratio počeo je raditi kao docent. Sveučilište mu je davalo na raspolaganje ured i program rada, ali ne i plaću: docente su plaćali studenti koji su mogli birati između više predavača. Kant je bio omiljen i uvijek je imao dovoljno studenata, pa je mogao od toga dobro živjeti. Sa 46 godina konačno ostvaruje svoju želju i postaje profesor metafizike i logike na sveučilištu svog rodnog grada.

Legednardni ručkovi i šetnje

Legendarni su ručkovi na koje je profesor Kant svakodnovne pozivao goste - uvijek točno u 13 sati. To su bile kompozicija njegovih omiljenih jela i vina (Kant nije pio pivo), omiljenih gostiju i omiljenih tema. Kada bi atmosfera bila vesela i opuštena, ručak bi trajao i po nekoliko sati.

„Jedno od načela za ovo okupljanje je lbilo da broj pozvanih ne smije biti manji od broja gracija i ne veći od broja muza, odnosno ne manje od trojice i ne više od devetorice. Nikada to nije bilo žena. A razgovori za ovim stolom nikada nisu bili o filozofiji", piše Steffen Dietzch, njemački filozof.

Tačno u 19 sati Kant je svakog dana kretao u svoju čuvenu šetnju, uvijek istim putem. O tome su ostale mnoge anegdote. On je to radio s takvom redovnošću i točnošću da su ljudi iz Königsberga mogli po njemu namještati satove. A njegovim poštovateljima, „kantijanerima” je nudilo priliku da vide i pozdrave čuvenog profesora, ako već nisu imali čast biti njegovi gosti za stolom. Kant bi uvijek uzvratio pozdrav, ali nije volio razgovarati na ulici.

Kant je umro s gotovo 80 godina, 12. veljače 1804. Na sahranu velikog profesora došlo je više tisuća ljudi. Njegov grob, takozvana Stoa Kantiana, krasi zadnji zid znamenite Königsburške katedrale. Gotička crkva je jedna od rijetkih povijesnih građevina koja je preživjela britansko bombardiranje u II. svjetskom ratu i val rušenja koji je uslijedio u sovjetskoj državi. Kalinjingrad je od kraja Drugog svjetskog rata ruska eksklava između Poljske i Litve i ima oko pola milijuna stanovnika.