Ima li života poslije zatvora?

Od sadnje marihuane do sadnje ruža i krizantema ga dijele skoro dvije i pol godine zatvora. Ogromna razlika za Bojana Mitrovića (na naslovnoj fotografiji) je i to što sada živi od posla kojeg ne mora kriti i u kojem mu pomaže cijela obitelj. "Pomislio sam: kad sam mogao uzgajati marihuanu, zašto ne bih cvijeće koje je lakše uzgajati?!”, kaže kroz osmjeh Bojan. 

Sadnjom cvijeća u svom prijavljenom poljoprivrednom dobru se bavi sada već dvije godine koliko je na slobodi. Svoje proizvode prodaje cvjećarnicama na gradskom groblju. Sad, kad je prošlo toliko vremena, Bojan je mnogo sigurniji u sebe, svoj posao i novi način života. Supruga i dvoje male djece su mu kako kaže, najjači motiv. Supruga i starija kćerka su mu bile motiv i da započne svoj mali „biznis" jer su za vrijeme koje je Bojan proveo u zatvoru oni preživljavali od socijalne pomoći.

“Dok sam bio u zatvoru, imali smo mogućnost prijaviti se za neko stručno obrazovanje. Ja sam izabrao školovanje za uzgoj povrća, voća i cvijeća u zaštićenom prostoru. Nekako mi je to izgledalo najzanimljivije. U tom trenutku sam mislio kako ću, kad izađem, uzgajati lješnjake. Imao sam ideja, ali još uvijek nisam znao što ću doista raditi na slobodi”, kaže Bojan za DW.

„Nisam vjerovao da mi itko želi pomoći"

Njegovo školovanje je trajalo šest mjeseci u takozvanom „Kazneno popravnom zavodu" u Nišu i u svakom slučaju mu je barem prikratila vrijeme provedeno u zatvoru. Ali niti sam nije vjerovao da će doista razmjerno lako uspjeti u svojoj namjeri, a to prije svega može zahvaliti projektu njemačke organizacije Help.

"Tek što sam izašao iz zatvora, možda je petnaestak dana prošlo, kada su me zvali telefonom. Mislio sam da je to nešto bez veze, nisam vjerovao. Čak sam svojima rekao da kažu kako nisam kod kuće. Jednostavno nisam vjerovao. Imao sam planova za budućnost, ali nisam mislio da ću odmah moći početi. A osobito nisam mislio da će mi neko pomoći”, kaže Bojan.

Ipak, konačno je shvatio da mu stvarno žele pomoći i aplicirao je sa svojim projektom. Projekt je odobren i dobio je sredstva za 2 plastenika i sistem za navodnjavanje, ukupne vrijednosti od 2.000 eura. I dalje je čitao i učio o uzgoju cvijeća tako da Bojan danas ima mali obiteljski „biznis" u kojem mu pomažu i roditelji i supruga. Planira nabaviti i grijanje za plastenike kako bi cvijeće naraslo ranije od sezone, kad mu je i cijena viša. A onda želi nabaviti još plastenika. 

Zatvor i „škola života"

Da li bi bez ovakve pomoći Bojan mogao stvoriti svoje malo poduzeće? To nije lako pitanje, ali iskustvo Uprave niškog zatvora nije optimistično: oko dvije trećine zatvorenika povratnici koji su brzo prekršili zakon kad su izašli iz zatvora. Zatvorenicima se nudi školovanje i oko 70% osuđenika radi u raznim zvanjima, ali se po izlasku iz zatvora bivši zatvorenici teško snalaze. A rijetko tko ih i želi zaposliti: Služba za zapošljavanje Srbije svjedoči kako je od 650 bivših zatvorenika iz njihove evidencije do rujna ove godine posao našlo njih 50.

U samom zatvoru u Nišu nastoje što više od njihovih 1600 zatvorenika navesti da nauče novac zarađivati radom, a ne kriminalom kaže Dejan Panić, zamjenik upravitelja KPZ Niš. Proizvodi se svašta; madraci za ležajeve, posteljina i odjeća i za vlastite potrebe i za sve zatvore u Srbiji, rade i posebne madrace za bolnice, po narudžbi i odjeću za zdravstvo. Dvije trećine zatvorenika prima i plaću za svoj rad, a oko 200 zatvorenika je i na školovanju. Na svjedodžbama ne piše gdje su stekli kvalifikaciju kako bi lakše našli posao na slobodi.

Tu nije riječ samo o zanatima u obradi metala, drva ili u građevini. I u samom zatvoru je aktivna njemačka organizacija Help koja nudi obuku projektiranja na računalu, a obrazuje i u radu sa strojem za obradu drveta upravljanog računalom.

Zamjenik direktora niškog zatvora Dejan Panić smatra kako je to izuzetna pomoć: "Dobili smo nekoliko različitih strojeva, strojeve u tiskari, u konfekciji, CNC stroj za drvo. Tako smo uveli inovacije u te poslove i time smo veliki broj osuđenika i osposobili za rad, a zatim su i našli posao od čega imaju višestruku korist i oni i Zavod”, kaže Panić.

I sloboda i posao zahvaljujući radu

Nemanja Đorđević je jedan od zatvorenika koji radi na tom kompjuterskom stroju za drvo. U zatvoru je već tri godine i kaže nam da sada već po čitavom zatvoru ima predmeta koje je on napravio. "Dok sam bio na slobodi bavio sam se izradom i održavanjem web-stranica. Ova CNC mašina ima veze sa računalom, ali je u osnovi potpuno drugačiji posao. Mnogo mi znači, jer je kreativan i stalno se može napredovati. Svoj rad sam usavršio i kad bih ovog momenta otvorio radionicu, mogao bih raditi i od toga živjeti. Dobra stvar je što je drvo jeftino, a završni proizvod nije. Lijepo se može zaraditi, a posao je odličan. Kažem vam, vrlo kreativan i može se napraviti što god vam padne na pamet”, objašnjava uzbuđeno Nemanja. Kaže da je već aplicirao za CNC mašinu sa još dva prijatelja jer je dobio pravo za uvjetni otpust. A i za tu dozvolu mu je pomoglo što ga toliko raduje posao koji radi.

Bojan Kresoja je još jedan primjer života nakon zatvora. On je bio zatvoren u zatvoru u Sremskoj Mitrovici gdje je otkrio svoju ljubav prema konjima. U zatvoru je bila i škola jahanja u okviru konjičkog kluba “Srem”, a u tom klubu koji je dio KPZ Sremska Mitrovica i danas radi na obuci konja za sportska natjecanja i za jahanje. On je apliciranjem kod Helpa dobio opremu za konje.

Tek rijetke „trule jabuke" 

“Mnogo mi znači ovaj posao jer ne bih znao što bih radio nakon izlaska. Tim više što sam prije isteka kazne dobio zahtjev za razvod braka. Djeca su pripala majci, tako sam ja ostao bez primanja. Na ovaj način ipak imam stabilan prihod, a lakše me prihvaćaju i u društvu i okolici", kaže Kresoja.

U Srbiji praktično nema drugog programa pomoći za bivše zatvorenike osim ove njemačke organizacije. Help je svoj program resocijalizacije u Srbiji počeo krajem 2014. godine i novčano ga podupire vlada Njemačke. To je prvi program tog tipa u čitavoj regiji, kaže Maša Bubanj koja se bavi ekonomskim razvojem. „Organizacija Help i inače radi sa ugroženim grupama, a bivši osuđenici su itekako ugroženi, iz više očišta. A zato što ne mogu naći posao od koga će zarađivati i živjeti onda vodi tome i da se veći dio njih vrati starim poslovima zbog koga su i dospjeli u zatvor.”

Bez obzira na rizik poslovanja za bivšim osuđenicima, trud ipak isplati: "Do sada je obuku u nekoliko zatvora u Srbiji prošlo 1.000 ljudi. Podržali smo 37 poslovnih projekata bivših osuđenika. Oni koji žive u ruralnim područjima uglavnom se bave obradom zemlje, proizvodnjom žitarica, proizvodnjom u plastenicima. Oni koji žive u gradovima uglavnom se bave različitim zanatskim uslugama. Od 37 projekata koje smo podržali, 85% posluje pozitivno. Ostalima aktivnost nije uspjela, ali imamo i dvojicu koji su se vratili u zatvor i to zbog pronevjere opreme koju su dobili. Ali za ovakvu ciljnu skupinu i za ovakvu novu djelatnost, to je odličan rezultat”, kaže Bubanj.