1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ideološke osnove i ponori talibana

Kersten Knipp
3. studenoga 2021

Talibani su vojno pobijedili. No otvoreno je pitanje hoće li dugoročno uspjeti provesti svoj izrazito konzervativni religijski pogled na društvo.

https://p.dw.com/p/42Ufy
Foto: Sergei Bobylev/TASS/dpa/picture alliance

U Ujedinjenim narodima, Afganistan se još uvijek vodi pod nazivom "Islamska Republika Afganistan". Njegovi novi vladari, međutim, ne žele znati ništa o republici i dali su zemlji novo ime koje nije međunarodno priznato: "Islamski emirat Afganistan". To znači da se zemlja ne samo faktički, već i po svom nazivu nalazi tamo gdje je bila od 1996. do 2001. godine, naime pod vlašću talibana. Već tada su zemlji dali ime koje danas žele ponovno nametnuti.

"Islamski emirat": ovo ime otkriva kako talibani razumiju oblik vladavine "emirata", naime kao vjerski. "Tumačenje emirata kao vjerskog oblika vladavine nije jedino moguće", kaže Katja Mielke, koja provodi istraživanje o Afganistanu u Međunarodnom centru za proučavanje sukoba u Bonnu (bicc). Izraz emirat na arapskom opisuje teritorij koji je pod vlašću emira - na arapskom 'amir'. Emir može, ali i ne mora biti vjerski vođa. Jednako tako lako može biti član kraljevske obitelji, vojskovođa ili guverner. "Značenje je raznoliko i nije vjerski vezano", kaže Mielke.

Porijeklo u Britanskoj Indiji

Tendencija da se postojećim terminima daje značenje koje im odgovara tipično je za talibane, kaže Milad Karimi, zamjenik voditelja Centra za islamsku teologiju na Sveučilištu Münster. On podsjeća na porijeklo talibanske ideologije u takozvanom deobandizmu, koji je nastao tijekom britanske kolonijalne vladavine Indijom u 19. stoljeću. Njegove pristaše stavljaju poseban naglasak na obrazovanje: muslimani su trebali biti u stanju dati odgovarajući odgovor na političke okolnosti svog vremena, odnosno europski kolonijalizam.

Godine 1857. došlo je do ustanka protiv Britanaca. Nakon njegova gušenja Britanci su prakticirali još strožiju vladavinu. Neki od indijskih muslimana su reagirali na to razmišljajući o fundamentalističkom tumačenju islama. „Bili su uvjereni da spas, i vjerski i društveni, leži isključivo u čistom, povijesno nepatvorenom islamu. Zato su odustali od svake otvorenosti, svakog dijaloga s drugim religijama i koncentrirali se isključivo na ono što su smatrali ispravnim, čisto učenje. To je u osnovi trenutak rađanja ideologije koju su talibani preuzeli stoljeće i pol kasnije i njeguju je do danas”, objašnjava Karimi u intervjuu za DW.

Antisovjetski otpor i njegove posljedice

Ovo učenje radikalno je zaoštreno 1970-ih kada su se brojni vjerski motivirani Afganistanci, posebno Paštuni, pobunili protiv predsjednika Mohammeda Daouda Khana, koji je ubijen 1978., i pobjegli u Pakistan. Nakon sovjetske invazije na Afganistan 1979. pakistanski predsjednik Zia ul Haq osigurao je da veliki dio sredstava koje su SAD stavljale na raspolaganje za potporu borcima otpora ide ekstremističkim skupinama. Vojni zapovjednik Haq, koji je na vlast došao pučem i vladao od 1977. do 1988., snažno je promovirao islamizaciju pakistanskog pravosuđa i uprave. Nadao se da će ga to zadržati na vlasti, a tako je želio i proširiti svoj utjecaj na druge zemlje, posebice u susjednom Afganistanu.

Pod ovim povoljnim pretpostavkama, fundamentalistički islam potpuno se radikalizirao iz dijelova Deobandi škole i prevladao prije svega među afganistanskim borcima otpora, pretečama talibana. "Morate uzeti u obzir da ti ljudi nisu samo sjedili u nekim školama i sveučilištima i izvodili teološke studije, već su bili uključeni i u borbu protiv Sovjetskog Saveza, odnosno živjeli su u ratnoj situaciji", kaže Katja Mielke.

Radikalizacija u Pakistanu

U ovoj situaciji, koju je podsticala pakistanska tajna služba, mudžahedini su se otuđili od tradicije svoje zemlje. Oni su bili slomljeni u brutalnim borbama, napisao je britansko-pakistanski novinar Ahmed Rashid u svojoj knjizi o talibanima. Time je stvoren ideološki vakuum koji su talibani tada popunili. "Talibani nisu predstavljali nikoga osim sebe i nisu priznavali nikakav islam osim svog vlastitog. Ali imali su ideološku osnovu, ekstremni oblik deobandizma koji su pakistanske islamske stranke propovijedale u afganistanskim izbjegličkim kampovima u Pakistanu."

Sveučilište u Kabulu
Koliko dugo će ovakvi prizori još biti mogužći u Afganistanu? Studentice na sveučilištu u KabuluFoto: Majid Saeedi/Getty Images

Slično to vidi i Milad Karimi. Tokom godina, borci koji djeluju iz Pakistana su se otuđili od svoje domovine. „Međutim, postoje jasne razlike među generacijama: dok su prvi borci koji su migrirali u Pakistan, takozvani mudžahidi, još uvijek bili čvrsto povezani s Afganistanom, njegovom poviješću i pretežno tolerantnom vjerskom tradicijom, mlađi su izgubili tu vezu i u skladu s time se radikalizirali. Tada rasprostranjena ideologija formirala je ideološki temelj današnjih talibana", kaže Karimi.

"Ideološki rascjepkano"

Ali to bi se možda moglo promijeniti, kaže Katja Mielke. "Ima indicija koje ukazuju na to da se ova ideološki ortodoksna linija raspada. To nije samo pitanje moći. Uvelike ovisi o tome koje će frakcije talibana prevladati u budućnosti i koju će ideologiju tada zastupati. U ovom trenutku ovaj pokret je ideološki vrlo rascjepkan", kaže Mielke.

Trenutno su uglavnom žene te koje pate od nove vladavine. Organizacije za ljudska prava izvještavaju da žene moraju napustiti posao u mnogim područjima, a Afganistanke kažu za DW da su pobjegle u Pakistan jer su se bojale da će biti prisilno udate za pripadnike talibanske milicije.

Milad Karimi kaže da talibani ženama daju vrlo malo prava. "Za njih je mjesto ženama u nekoj vrsti tamnice, u četiri zida njihove vlastite kuće." Tamo one imaju određene zadatke: moraju rađati djecu, voditi kućanstvo i u svakom trenutku biti spremne za seksualne želje svojih muževa. "No takav pogled na žene nije niti vjerski legitimiran niti islamski obranjiv", kaže Karimi.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu