I Vjesnik je izgorio zbog nedostatka politike

Prošli tjedan dovršen je postupak likvidacije Brodarskog instituta u Zagrebu, a samo nekoliko dana ranije i par kilometara dalje od te ustanove, u požaru je izgorio Vjesnikov neboder. Nedugo prije toga se pisalo i o mogućem konačnom gašenju Zagrebačkog velesajma, smještenog na samom pravcu između dva prethodno navedena objekta. No ono što suštinski vezuje ove slučajeve nije tek njihova fizička bliskost niti lociranost u glavnom gradu RH.

Površinama na kojima se nalaze te velike institucije, nekoć od presudnog značaja za pripadajuće sektore nacionalne privrede, nagoviještena je izgledna prenamjena u stambeno-građevinsku svrhu. Uostalom, građevinska djelatnost je vodeći proizvodni sektor u Hrvatskoj. Ponajprije se grade baš stambeni prostori, ali tim više se ističe činjenica kako Hrvatsku i pogotovo Zagreb trese sve dublja kriza stanovanja. Njezine posljedice naročito trpe mladi ljudi koji izuzetno teško dolaze do vlastitog stana pa ne čudi aktualni intenzivan odljev te populacije u inozemstvo.

A što da se izloži na Zagrebačkom velesajmu?

Stanovi, u očito previsokoj mjeri za uravnotežen standard domicilnog stanovništva, završavaju na tržištu kratkoročnog odnosno turističkog najma, ili u vlasništvu inozemnih ulagača koji tako, kao što se ispostavlja, pouzdano zadržavaju vrijednost svog novca. No turizam je svakako ključna, uvjerljivo dominantna uslužna grana hrvatske ekonomije u ovom stoljeću. Mimo građevinarstva, na području RH u velikoj mjeri su zamrli drugi vidovi materijalne proizvodnje.

Gotovo da više nema ozbiljnije brodogradnje, kao ni drugih roba koje bi se mogle izložiti na jednom Velesajmu. Ipak, nameće se pitanje čime se onda bave hrvatske javna politika i stanovanja i razvoja gospodarstva općenito. „Nema javnih politika, barem kada govorimo o stanogradnji ili urbanom planiranju. A, čini mi se,i znatno šire", rekla nam je na to dr. Tamara Bjažić Klarin, arhitektica s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu.

Bjažić Klarin potpisuje već poduži niz veoma zapaženih istraživanja moderne arhitektonske i urbanističke prakse u perspektivi zagrebačkog i hrvatskog prostornog identiteta. „Čula sam za primjere koje spominjete, iako se nadam da će prostor Brodarskog ostati zaštićen službenom javnom namjenom." Napominje da se golema sredstva iz europsko-unijskih fondova i hrvatskog proračuna troše u RH na tzv. energetsku obnovu stambenih i drugih zgrada. Često, međutim, tamo gdje se već desio masovni egzodus lokalnog življa.

Bivša industrija kao plijen poduzetnika

Obnovljena zdanja pritom ostaju zjapiti prazna, dok je s druge strane na djelu sustavna prenamjena kod prostora s donedavnim javnim sadržajem. Tvornica električnih žarulja, Kamensko, Park kneževa – samo su neki od problematičnih slučajeva u Zagrebu koje spominje naša sugovornica. Ona primjećuje da graditelji oduvijek ciljaju na lokacije bivše industrije koje se odlikuju gotovom infrastrukturom. „Poduzetnicima njihov profitni interes pritom nalaže da forsiraju što veću kvadraturu“, dodala je.

Zbog toga je po njoj posrijedi ne baš vrhunski produkt u pogledu kvalitete življenja, a svejedno enormno skup. Projekti se izvode bez osmišljavanja šireg konteksta, u sklopu onog što se naziva točkastom urbanistikom za koju je karakteristična sasvim ograničena vizura. „Razlog svemu tome je kronični nedostatak urbanog planiranja“, ističe ova arhitektica koja danas predvodi interdisciplinarni tim eksperata na višegodišnjem projektu istraživanja stambene gradnje u SFR Jugoslaviji koji financira Europsko istraživačko vijeće (ERC).

Država i želi biti podstanar?

„Gradovi kao investitori ne raspolažu danas manje-više ničim, ne mogu izgradnjom pratiti tržište. Nisu u stanju ni zemljište otkupiti ili zadržati. Na primjeru Zagreba recimo onaj bivši prostor Zagrebačke banke kod Glavnog kolodvora“, zaključuje Tamara Bjažić Klarin. A to je inače jednom bila – gradska komunalna banka. Ona upućuje i na problem državnog tretmana iste materije, s obzirom na to da je Vjesnikov neboder, nekadašnji centar hrvatske medijske industrije, godinama tavorio gotovo posve neiskorišten.

Za to vrijeme, sve dosad kada te zgrade u većinskom državnom vlasništvu praktično više nema, dok njezine ruševine čekaju već zacrtano uklanjanje, mnoge državne institucije, npr. ministarstva, potucaju se po unajmljenim privatnim objektima. „Uvjeren sam da to nije slučajno", izjavio je za DW prof. dr. Luka Brkić sa Sveučilišta Libertas u Zagrebu. On nam pak rezolutno odgovara da Hrvatska nema nikakve razvojne politike, izuzev ponečeg od prilike do prilike, nesistematično.

„Nebriga za Vjesnik i samim tim javni interes, rekao bih kako znači brigu za interes nekoga drugog", naglasio je ovaj stručnjak za ekonomsku politiku, Po njegovim riječima, Hrvatska je doslovce ogrezla u klijentelizmu i povlađivanju krupnom privatnom kapitalu. A pod razvojnim politikama, kao što smo mogli čuti, podrazumijeva se i urbanizam i fiskalna politika i industrijska - da navedemo samo neke od najvažnijih. Brkić nalazi da iz takvog ekonomskog i političkog modela potječe totalna degradacija znanja te odnosa prema njemu.

Ubijanje domaće pameti i tradicije

On potvrđuje da tri primjera koja smo izdvojili za ilustraciju ocrtavaju jednu te istu priču, ali sklon je izdvojiti slučaj Brodarskog instituta kao najtoksičniji u smislu pozicija hrvatske politike. „Svjedočimo ubijanju najveće vrijednosti domaće pameti i tradicije građene od pamtivijeka“, inzistira ovaj sveučilišni profesor. Ujedno, podsjetio nas je i na to da se hrvatska brodogradnja u sastavu SFRJ, još 80-ih godina prošlog stoljeća, svrstavala u najuži svjetski vrh te industrije.

„Sad to gasimo da bi i tamo niknuo još jedan stambeni kompleks za skupe pare, jer što će nama nekakav znanstveni institut? Tako i urbanističko planiranje, pa umjesto njega imamo ovo što bih nazvao – investicijski urbanizam“, ogorčen je Luka Brkić. Konačno, svoje stajalište o tome upotpunio je riječima da takva praksa u RH opstaje zahvaljujući autoritativnoj i tek formalnoj demokraciji, umjesto neke vjerodostojnijeg profila. A ona, po njegovu mišljenju, može na taj način vladati unedogled.