Hrvatskoj bi više odgovarala EU vojska nego NATO | Politika | DW | 26.11.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Hrvatskoj bi više odgovarala EU vojska nego NATO

Premda je put do zajedničke kontinentalne vojske u svakom slučaju vrlo dug, u interesu je RH da njezin državni vrh čim prije usuglasi jedinstveno stajalište o tome.

Zajednička europsko-unijska vojska ili, za početak, koordinacija obrambenih sustava zemalja članica EU-a, sve je češća međunarodna tema u posljednje vrijeme. Tako i u Hrvatskoj, gdje se već naveliko lome koplja oko (ne)naklonosti takvoj ideji. Poznato je naime da se vlada na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem priklanja inicijativi za osnaženje kontinentalnih zajedničkih oružanih snaga koju predvode Njemačka i Francuska. Nasuprot tomu, predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović otvoreno joj se protivi, na tragu osvjedočene njene bliskosti prema NATO-u i pozicijama SAD-a.

Sam plan o tome u provedbi je već zapravo godinu dana. Ipak, izrazitije se zahuktava otkako ga vodeći europski državnici odnedavno češće i znakovitije spominju. Riječ je dakako o reakciji na rastuće pritiske američkog predsjednika Donalda Trumpa spram EU-a. Projekt europsko-unijske „trajne strukturirane suradnje“ u području obrane, znan pod kraticom PESCO, stoga se nastavlja razvijati. „Hrvatska ga očito podržava, učešćem u različitim EU-postrojbama, doduše zasad još s malenim brojem svojih vojnika", rekao nam je vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević.

Americi više nije u interesu stabilnost jugoistoka Europe

Kroatien Bozo Kovacevic (Telegram)

Božo Kovačević

Predavač na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije „Dag Hammarskjoeld“ u Zagrebu, ovaj nekadašnji  veleposlanik RH podcrtava kako pozicije Hrvatske svejedno nisu dovoljno artikulirane kad je posrijedi vizija budućnosti EU-a. Pritom nam skreće pažnju prvenstveno na spomenutu dvojnost stajališta u samom državnom vrhu, ali se osvrće i na regionalni kontekst: „Što se pak tiče neposrednog okruženja Hrvatske, znamo da je Balkan i dalje područje na kojem se sukobljavaju različiti interesi. A ono što se na vojnom polju događa između Hrvatske i Srbije, to je pomalo karikaturalna verzija globalne utrke u naoružanju koju želi nametnuti SAD radi svojih interesa te iscrpljivanja svojih suparnika."

„Regiju bi ponajprije trebala stabilizirati kvaliteta daljnjih EU-integracija", nastavlja Kovačević, „no tu postoje problemi. Jer, pored Amerike, vidljivi su utjecaji Rusije i Turske. Srbija je frustrirana gubitkom Kosova, oslanja se stoga na Rusiju, a ova to koristi za konfrontacije s Amerikom i NATO-om, pa i EU-om, na ovom području. Dok su interesi Amerike pod Trumpom definirani tako da je bolje integrirana Europska unija, iz njihove trenutne perspektive – nepoželjna."

„Drugim riječima“, kako je zaključio naš sugovornik, „ako su EU-integracije preduvjet stabiliziranja regije, onda djelovanje Amerike nije usmjereno prema stabilizaciji." A što o svemu tome misle aktualni hrvatski političari, naročito oni koji svoju zemlju predstavljaju u Europskoj uniji? Za stajalište smo priupitali Jozu Radoša, inače bivšeg ministra obrane RH. „Zagovornik sam jedinstvene vanjske i sigurnosne, pa i vojne politike EU-a. Europa mora preuzeti odgovornost za vlastitu obranu, no pozivi na formiranje vojske koje čujemo su tek simbolička potvrda spremnosti na to“, kaže on.

Modno preslikavanje globalne utrke u naoružavanju

Europäisches Parlament - Jozo Rados, Kroatien, Fraktion ALDE (EU-Parlament)

Jozo Radoš

Po riječima ovog našeg sugovornika, put do zajedničke vojske u svakom je slučaju vrlo dug. Nema ni približno jedinstvenog stava čitave unije o tome, već i zato što neki više povjerenja iskazuju prema NATO-u. „Uglavnom se radi o zemljama bivšeg Istočnog bloka“, dodaje Radoš, „i o animozitetu prema Rusiji. Hrvatska bi međutim ipak trebala drukčije rezonirati, mada stoji činjenica da EU nema jedinstveno mišljenje niti o Jugoistočnoj Europi. No, nejedinstvo u državnom vrhu prilično nas slabi. I treba znati da se zbog okretanja Bruxellesu ne moramo odreći prijateljstva i sigurnosne suradnje s SAD-om."

„Odnosi u našoj regiji nemaju izravne veze s odnosom RH prema pitanju EU-vojske. Bez obzira što tu svjedočimo modnom preslikavanju globalne utrke u naoružavanju, nekakva izrazita militarizacija na jugoistoku Europe zasad nije realna“, drži Jozo Radoš. A dodajmo i da na strani EU-vojske, uspoređeno sa sudjelovanjem u NATO-u, stoji još jedna objektivna prednost. U sadašnjim projekcijama namjene kontinentalnih snaga, dakle, ipak se toliko ne spominje njihovo sudjelovanje u operacijama izvan same Europe, pa niti izravna konfrontacija s Rusijom. U praksi NATO-a, baš zbog Amerike, to su glavni problemi.

 

Preporuka uredništva