Hrvatski logoraši idu po pravdu – u Beograd | Priča dana | DW | 17.11.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Hrvatski logoraši idu po pravdu – u Beograd

Dragutin Guzovski podnio je tužbu protiv Republike Srbije tražeći odštetu za šest i pol mjeseci torture koju je prošao u koncentracijskom logoru u Sremskoj Mitrovici.

Dragutin Guzovski, zaveden u srbijanskim arhivima kao logoraš broj 2280, građanskom tužbom je krenuo u pravosudnu borbu za priznavanje onoga što mu se dogodilo nakon zarobljavanja u Vukovaru 1991. godine i više od pola godine zarobljeništva koje je proveo u Sremskoj Mitrovici. Nakon dugog čekanja da država stane iza njih, čelnik udruge logoraša Vukovarsko-srijemske županije odlučio se sam krenuti u istjerivanje nekih stvari na čistac.

"Ja i gospodin Rehak (Danijel, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, op.a.) smo bili kod svih ministara pravosuđa", kaže Guzovski. No nakon što su godine prošle u čekanju da se nešto dogodi,  angažirao je odvjetnika u Srbiji koji je pokrenuo tužbu za naknadu štete.  

Logoraši ne umiru od starosti

Balkan Unwetter 22.05.2014 Sremska Mitrovica (DW/N. Cukucan)

Sremska Mitrovica

"Ovo je samo probni balon, nas trojica smo, ja Antun Horvat i Srećko Glamočak odlučili tužiti Republiku Srbiju", kaže Guzovski. No, ne sumnja da će tužbi biti još. Guzovski vjeruje da se neće ići u pravi postupak, već da će mu biti ponuđena nagodba.

Dragutina više brine protok vremena nego ishod tužbi. Kako sam kaže, nitko tko je izašao iz logora nije umro od starosti. Trauma, batine i neljudski uvjeti kojima su bili izloženi uzimaju danak.  Karcinomi, moždani i srčani udari su osnovna tri razloga od kojih umire ova populacija. Torture koje su proživjeli su, kaže Guzovski, su kao tempirana bomba koja i godinama poslije uzima živote.

Dragutin je u logoru proveo šest i pol mjeseci, od 18. studenoga 1991. do 22. svibnja 1992. godine, a 126 dana je bio u samici u kojoj vrata, priča za DW, nekad nisu otvarali danima. I prije dolaska u logor bio je tri puta ranjen a i danas pored kralježnice nosi geler. Iz logora je izašao sa slomljenom prsnom kosti, slomljenih sedam rebara i slomljenom zglobnom čašicom na desnom ramenu. U logoru je izgubio 46 kilograma. Odgovarajuću liječničku dokumentaciju je, kaže, priložio uz tužbu.

Guzovski potražuje iznos od 6,480.000 dinara, preračunato, oko 51 tisuću eura, ali kaže da novac nije to što ga motivira. Tužio je Srbiju, kaže, zbog nezakonitog lišavanje slobode, deportacije i odvođenja u logor, nehumanog i neljudskog postupanja i totalnog kršenja Ženevske konvecije o postupanju sa ratnim zarobljenicima.

Strah od listi

Vukovar Guzovski (Privat)

Dokazni materijal

Postoji popis ljudi koje Srbija traži kako bi im sudila na temelju priznanja kojih su izvukli iz njih batinama u logorima. To dokazuju povremena uhićenja bivših logoraša na granicama. Zadnji primjer toga je Tihomir Purda koji je proveo neko vrijeme u pritvoru dok nije pušten zbog nedostatka dokaza. Odnosno, dok nije dokazano je da je vojnika JNA za čije ubojstvo ga se teretio, živog dovezao u bolnicu .

Oko spomenutih popisa vladaju, međutim, brojne nejasnoće i nedoumice. Jedno je, međutim, izvjesno: među bivšim logorašima vlada strah od posljedica takvih lista, strah zbog kojeg se ne usuđuju putovati izvan Hrvatske. "Ja dvadeset i nešto godina nisam išao preko granice iako se protiv mene ne vodi nikakav postupak," kaže Guzovski.

Na neki način, Srbija te ljude drži kao taoce.  Mjesecima su bili zarobljeni u logorima, a  onda su godinama nakon toga ostali bez slobode kretanja.

Crna Gora već isplatila logoraše

Vukovar Guzovski (DW/V. Tešija)

Dragutin Guzovski danas

Ovo nije prva tužba takve vrste, jer je Crna Gora priznala odgovornost za logor u Morinju i isplatila odštete logorašima iz Dubrovačko-neretvanske županije. "Jedna članica države (tadašnja država se zvala "Srbija i Crna Gora", op.a.)  je priznala i isplatila odštetu, onda bi morala i druga članica države to učiniti," rezonira Guzovski.

Postojanje logora na teritoriju Srbije je vrlo neugodno pitanje za susjednu zemlju. Mnogi građani Srbije nisu ni svjesni što se događalo na teritoriju njihove države, a pitanje nije samo pravno, već  ima i političku težinu, pogotovo u trenutku kada premijerka Srbije Ana Brnabić za DW izjavljuje kako je "apsolutno ponosna kako je Srbija obradila probleme iz prošlosti".

"Šutjeli smo dugo godina i vidjeli da moramo krenuti sami. Ovo su sada privatne tužbe. Ja ne znam tko je s kime kakav sporazum napravio, ali to me ni ne zanima," kaže Dragutin Guzovski dok nam pokazuje dokaze kojima raspolaže.

Priprema nagodbe?

"Potvrda o privremeno oduzetim stvarima, pročitajte: Komanda 33. logora ratnih zarobljenika, major Zoran Randjelović potpisan", objašnjava nam Guzovski  potvrdu s pečatom i potpisom. 

Guzovski kaže kako je paradoksalno u toj nesreći, što je on imao "sreću" da su ga odveli u Srbiju.

"Problem je što će biti s logorašima koji su bili zatočeni u tzv. srpskoj krajini, u Kninu, u Glini, Dalju, Negoslavcima... Što će ovi ljudi?", pita se Guzovski i odmah nudi prijedlog da se odšteta tim ljudima uvrsti kao trošak mirne reintegracije.

Za sada postoje informacije iz Ministarstva pravde u Beogradu da je tužba u postupku i da je zakazano pripremno ročište, a navodno srbijansko Državno pravobranilaštvo priprema nagodbu koja će se ponuditi.

Dragutin Guzovski koji je prije rata bio direktor komunalne gradske tvrtke. Izašao je iz logora 22. svibnja, a 1. srpnja je već počeo raditi u zagrebačkoj "Čistoći". Nakon četiri godine došao je u Vinkovce kao zamjenik župana i nije se više ni vraćao u Zagreb. Tijekom mirne reintegracije je ustrojio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje i danas radi. Ima 42 godina radnog staža i sam kaže da ga je rad spasio.  U njegovom glasu se ne osjeća nikakva negativna emocija, u razgovoru s njim vidljivo je da je u pitanju obrazovana i stabilna osoba. Ovaj obiteljski čovjek i magistar ekonomskih znanosti očito samo želi da svi računi u životu budu podmireni.  A samo on zna koliko su mu ostali dužni.

Uputili smo prije šest dana upit u Ministarstvo pravosuđa RH tražeći odgovor na pitanje hoće li na neki način pomoći bivšim logorašima da ostvare svoja prava, ali odgovore nismo dobili do objave teksta.

 

Preporuka uredništva