Hrvatska borba protiv hrvatske mafije

Način na koji je ubijena Hodak govori kako je riječ o likvidaciji, a činjenica da je kćer odvjetnika koji brani Vladimira Zagorca, umirovljenog hrvatskog generala osumnjičenog za krađu dragulja u vrijednosti od pet milijuna američkih dolara namijenjenih za kupnju oružja samo je pojačala sumnje kako je riječ o „mafijaškom ubojstvu“. General Vladimir Zagorec – često je spominjan podatak – jedan je od najodlikovanijih ljudi u Hrvatskoj, a da pritom nije proveo ni dana na ratištu. Kazneno djelo za koje ga se optužuje počinio je u trenutku kada je napuštao mjesto pomoćnika ministra obrane. Kazneni postupak protiv njega je pokrenut nakon što je „propjevao“ čovjek koji je osuđen za otmicu Zagorčevog sina – Hrvoje Petrač.

Sličan gorak okus ostavilo je i premlaćivanje novinara i poslovnih ljudi. Budući da do sada mnogi slučajevi nisu rasvijetljeni, sve češće se postavlja i pitanje koliko je država povezana s organiziranim kriminalom. Za hrvatskoga premijera Ivu Sanadera ni trenutak nije bilo dvojbe što stoji iza ubojstva mlade odvjetnice: „Ovo je definitivno trenutak kad se treba obračunati s mafijom bez obzira o kome se radi. Prema tome nećemo tolerirati organizirani kriminal niti mafijaška ubojstva niti bilo šta slično.“

Dok se građani na internetskim forumima uglavnom zgražaju pitajući se a zašto su do sada tolerirali kriminal, premijer najavljuje „Antimafijaški zakon“, smjenjuje čelne ljude ministarstva pravosuđa, unutarnjih poslova i policije – čini ono što je oporba tražila zbog neučinkovitosti policije u otkrivanju brojnih ubojstava i brutalnih napada na građane, koji su nedvojbeno izvedeni prema nečijem nalogu.

„18 godina sprege vlasti i kriminala“

„Znamo što je pozadina Petrač, Zagorec, Tuđmanova vlast, HDZ-ova... kontinuitet 18 godina sprege vlasti i kriminala“, spremno reagira prvi čovjek oporbenog HNS-a Radimir Čačić. No i on sam je – prema izjavama političkih suparnika – bio taj koji je, dok je bio ministar graditeljstva, išao na ruku poduzećima u kojima je imao vlasničkog udjela. U medijima se pojavljuju napisi o tome kako su osobe iz kriminalnog miljea bliske s političarima. Predsjednika Stjepana Mesića povezivali su s Hrvojem Petračem, koji sjedi u zatvoru zbog otmice sina Vladimira Zagorca i na temelju čijih je iskaza pokrenut postupak protiv tog umirovljenog generala.

„Ja Hrvoja Petrača nisam ni sreo. Ja sam prije nego je pobjegao u inozemstvo sreo sam ga dva puta. Sasvim slučajno. I to u kavani. Ništa dakle“, tvrdi Mesić. A za dekana zagrebačkog Pravnog fakulteta Josipa Kregara upravo je pogubno to što političari posjećuju iste restorane i kreću se u istim krugovima kao i šefovi organiziranog kriminala, a jedno vrijeme nisu to ni skrivali.

Reketiranje i korupcija

U tom se kontekstu najčešće spominju zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i ministar mora, prometa i infrastrukture Božidar Kalmeta. Njegov je dugogodišnji vozač optužen za reketarenje i korupciju: Danijel Miočić je u mnogim slučajevima bio ključna figura u lancu odlučivanja o dodjeli poslova koji se financiraju iz javnih blagajni. Malo tko može vjerovati da sam Kalmeta o njegovoj raboti nije imao pojma, no i to se – kao i sve druge optužbe treba dokazati na sudu. Treba, ali vjerojatno neće. Malo je koja optužba – čak i ako je ona došla do državnoga odvjetništva – stigla do neke presude ili kažnjavanja.

Ratni profiteri, pljačke prilikom privatizacije u tranzicijskome procesu, tajkuni koji su preko noći postali milijarderi – o njima progovaraju i lijevi i desni, i vlast i oporba, ali se u Hrvatskoj malo što čini. SDP-ovac Ivica Račan na početku je svoje četverogodišnje vladavine još 2001. godine najavljivao reviziju svih privatizacija, no sve je ostalo samo na najavama. Povremeno na površinu izlaze afere, koje bi trebale oprimjeriti učinkovitost hrvatskog pravosuđa – prije godinu dana uhićen je sam vrh Hrvatskog privatizacijskog fonda u kojem su „da bi popili kavu s vama i pustili vas u igru u namještanje poslova oko kupovine imovine iz HFP-a bilo potrebno platiti 50.000 eura“. Riječi su to ovoga tjedna smijenjenog ravnatelja Policije Marijana Benka. Nakon Maestra, kako je nazvana ta afera, „raskrinkane“ su afere oko lažnog stjecanja statusa ratnog vojnog invalida, a na kraju i oko mita na zagrebačkom sveučilištu – poglavito na Prometnom fakultetu, gdje je – tek uzgred recimo, u rekordnom roku diplomirao i sam Zagorec. Ali, i sam Mesić je kod svih tih akcija bio skeptičan da je USKOK – poseban odjel policije i državnoga odvjetništva, išao do kraja… I njegove izjave uvijek imaju istu poruku: „Mislim da nije to još ozbiljan posao, jer da je ozbiljan posao onda bi bile velike ribe, a kao što vidite, to je još sitnjava…“

S kime je mafija povezana?

Povezivati sve s mafijom, kaže bivši MUP-ovac Marijan Kraljević King, bilo bi previše. Mafija ima čvrsto određene ciljeve, zapovjedni lanac, kontrolu izvršenja i kaznu za neizvršenje. Sve što se događa u posljednje vrijeme u Hrvatskoj ukazuje na mafijaške metode, ali ne znači da postoji i takva organizacija: "…ono što postoji to je koruptivno društvo, društvo prožeto kriminalom i nemoralom. „ Kraljević zaključuje: "Organizirani kriminal u ovoj je zemlji rastao 15 godina. Od kraja rata naovamo organizirani kriminal rastao je korak po korak. Nitko ga nije suzbijao jer je svima koji su bili u politokratskom vrhu - to znači i poziciji i opoziciji - na neki način odgovaralo. Od pretvorbe do lažnih kupovina, do neprozirnih nabava, do postavljenja, fakulteta do bolnica pa i športa, naravno - ne postoji ni jedan segment hrvatskog društva - na moj užas i žalost - koji nije prožet nemoralom i korupcijom. Prema tomu, obzirom da je to raslo s vremenom, trebat će i vrijeme da se to razriješi, ako politička volja pozicije i opozicije to bude zahtijevala."