Hrani nije mjesto u smeću | Gospodarstvo | DW | 21.02.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Gospodarstvo

Hrani nije mjesto u smeću

I njemačka vlada je konačno prihvatila plan borbe protiv već zastrašujuće činjenice: u ovoj zemlji svake godine u smeću završi oko 11.000.000 tona hrane. No tek mali dio toga je doista već nejestiv.

Problem svake godine postaje sve veći: svaki njemački potrošač godišnje u smeće baci prosječno 55 kilograma hrane. No, razloga za to ima više i zato mu se u strateškom dokumentu ministrice prehrane i poljoprivrede Julie Klöckner kojeg je ove srijede (20.2.) prihvatila njemačka vlada, pokušava prići s više strana.

Prvo su tu proizvođači namirnica, udruge proizvođača, ali i trgovine: na policama će često i dvostruko veće pakiranje neke namirnice koštati tek nešto malo više od manje porcije. Proizvođaču je jeftinije pakirati veću količinu, a raduje se i ako potrošača navede da kupi više njegove robe. Potrošač je isprva sretan uzeti to veće pakovanje kako bi „uštedio" – makar i prečesto onda dobar dio te namirnice završi u smeću nakon što u hladnjaku počne „izgledati sumnjivo".

Samoposluga u Francuskoj

Velike količine hrane u smeću su rezultat čitavog lanca problema u čijem rješavanju svi moraju sudjelovati. I potrošači moraju shvatiti da police mogu biti i - prazne neposredno pred kraj radnog vremena.

Problem ide i dalje: ne ostaje samo kad se kuha kod kuće često nešto u loncu i dan kasnije to više nitko nema volje jesti. To je ogroman problem i u restoranima ili kantinama: porcije su i prečesto prevelike. Ne pomaže ni „princip samoposluge" kad onda mušterija već iz prirodne pohlepe natovari svoj tanjur do ruba, bez imalo šansi da to ikad pojede.

Rasipanje resursa epohalnih razmjera

Ministrica prehrane i poljoprivrede, Julia Klöckner

Ministrica prehrane i poljoprivrede Julia Klöckner

Važno je i obrazovanje i informiranje: u velikoj je modi pogotovo među mladima okrenuti se alternativnoj ishrani, u prvom redu zbog zaštite okoliša i otpora industrijskoj proizvodnji hrane. Tofu, mrkvice i soja ni izdaleka ne rješavaju problem rasipanja resursa koji se stvara bacanjem hrane: za samo jednu zrelu jabuku koja je možda završila u kanti je potrošeno oko 70 litara vode, za kilogram sira čak 5.000 litara, upozorila je ministrica Klöckner. O emisiji CO2 da sad uopće ni ne govorimo, baš kao i o svim drugim resursima koji su bili potrebni da se ta hrana nađe u vašem hladnjaku.

Na javnoj televizijskoj postaji ARD je ministrica rekla kako su se već potrošili milijuni na inteligentne načine pakovanja proizvoda, ali od presudne je važnosti i da svi sudjeluju u borbi protiv bacanja hrane. Udruga njemačkih trgovina živežnih namirnica je već pozdravila ove planove njemačke vlade i obećala je kako će ravnopravno sudjelovati u njihovoj provedbi. Trgovci upozoravaju kako oni uvijek moraju „tražiti ravnotežu između tržišne borbe, orijentiranosti prema mušteriji, ali i održivog odnosa prema okolišu".

I siromašnije zemlje čine više

U mnogim drugim zemljama Europske unije se također pokušava više učiniti kako bi se barem smanjila količina jestive hrane koja će se naći u smeću. Tu se čak i manje bogate države od Njemačke nemaju čega sramiti: Češka je zakonom obvezala trgovine da neprodane namirnice poklone dobrotvornim udrugama. Trenutno se tako dijeli oko 4200 tona hrane onima kojima je to potrebno – dvostruko više nego što je to bilo prije uvođenja ovog zakona 2018.

Bavarsko svinjsko pečenje

I ugostitelji se ne usuđuju gostima ponuditi male porcije - čak i ako će biti potrebno pozvati hitnu ako se doista isprazni tanjur.

U Rumunjskoj još od 2016. postoji „Banka za živežne namirnice" koja iz trgovina sakuplja hranu kojoj ističe rok trajanja ili hranu koja je vezana za neki blagdan kao što su zečevi ili Sveti Nikole od čokolade. U toj zemlji je to još tek još privatna inicijativa, ali u Rumunjskoj već postoje tri centra za sakupljanje takvih namirnica.

Političarka njemačke stranke Zeleni Renate Künast pozdravlja svaku inicijativu koja bi bila usmjerena protiv rasipanja hrane, ali ovaj plan njemačke vlade po njenom ukusu ne zadire dovoljno daleko. Najveći problem je bio i ostao što se proizvodi previše hrane, točnije rečeno što se ona nudi u tim golemim količinama imućnim njemačkim potrošačima.

To nije problem koji će se brzo i lako riješiti, jer i ovdašnji potrošači neće lako shvatiti da bi police s voćem i povrćem, pekarskim proizvodima ili svježim mesom već i nekoliko sati prije kraja radnog vremena mogle biti – prazne. Jedino to je donekle jamstvo da to onda neće završiti u smeću.

aš(agencije)

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic