Hoće li Trump biti sretan i s novim šefom Feda?

Predsjednik Donald Trump unaprijed je rekao da bi bio „razočaran“ ako Warsh odmah ne snizi kamatne stope, a činjenica je da se i Kevin Warsh i ranije često zalagao za niže kamatne stope. U autorskom tekstu za Wall Street Journal opisao je umjetnu inteligenciju kao „dezinflacijsku silu“: ona može povećati produktivnost i tako ublažiti rast cijena.

Warsh i kod mjerenja inflacije stavlja drukčije naglaske od svog prethodnika. Umjesto da se ponajprije oslanja na klasičnu temeljnu inflaciju – dakle rast cijena bez snažno promjenjivih cijena hrane i energije – upućuje na takozvane trimmed mean pokazatelje. Kod njih se izračunava prosjek bez ekstremnih kretanja cijena.

To je zapravo veliki rizik: takvi „očišćeni“ prosjeci, kakve primjerice računa ogranak Feda u Dallasu, mogli bi podcijeniti inflaciju upravo u kriznim razdobljima, upozoravaju ekonomisti Commerzbanke Bernd Weidensteiner i Christoph Balz. Tako je bilo tijekom naftne krize 1970-ih kao i za vrijeme pandemije koronavirusa.

Warsh ne odlučuje sam

No još je veće pitanje može li – čak i ako hoće - Warsh uopće diktirati politiku snižavanja kamatnih stopa dok je inflacija u SAD na najvišoj razini u tri godine. Jer čelnik Feda ne odlučuje sam o monetarnoj politici: za snižavanje kamatnih stopa potrebna je većina u odboru za operacije na otvorenom tržištu.

„Trump bi morao zamijeniti još više ljudi kako bi mogao određivati kamatnu politiku Feda“, kaže Stefan Riße iz Acatisa u razgovoru s financijskom redakcijom ARD-a. „A ti imenovani kandidati morali bi usto biti poslušni izvršitelji – to ne vidim ni u slučaju Kevina Warsha.“

Powell je i dalje tu

Uz to, Jerome Powell ne nestaje odmah sa scene monetarne politike. Bivši čelnik Feda zasad ostaje član Odbora guvernera i time i član odbora za operacije na otvorenom tržištu. To je osjetljiva situacija kakva nije zabilježena još od 1948.

Edgar Walk iz Metzler Asset Managementa stoga smatra mogućim „da većina u odboru za operacije na otvorenom tržištu glasa protiv predsjednika“. To bi za Warsha moglo imati i političku zaštitnu funkciju. „Možda to može iskoristiti kao izgovor prema Trumpu u smislu: nisam jednostavno dobio većinu za monetarnu politiku kakvu želiš.“

Možda važniji od ključnih kamatnih stopa bude Warshov drugi veliki projekt: bilanca Feda. Warsh je više puta kritizirao snažno povećanje bilance središnje banke zbog masovnog otkupa američkih državnih obveznica.

Zašto Fed ima upravo gigantsku bilancu?

Tu, prema mišljenju stručnjaka, ima argument, jer je ukupna bilanca Feda na kraju drugog tromjesečja iznosila 6,7 bilijuna dolara odnosno 21 posto bruto domaćeg proizvoda. Za usporedbu: prije financijske krize 2008. iznosila je oko 900 milijardi dolara, odnosno šest posto BDP-a. Velikim dijelom je to zasluga Powella, ali mu to nije pomoglo pred ovim američkim predsjednikom. Jer zapravo je i to instrument spuštanja kamata: više otkupa državnih obveznica održava njihovu cijenu – i spušta njihovu kamatu.

Warsh sada želi Fed vratiti njegovoj osnovnoj zadaći i smanjiti bilancu. Logika mu je sljedeća: ako Fed na taj način povuče monetarni poticaj, stvorit će prostor za snižavanje ključnih kamatnih stopa.

No ako Fed smanji svoj portfelj američkih državnih obveznica, moglo bi doći do rasta dugoročnih kamatnih stopa – primjerice na desetogodišnje i tridesetogodišnje obveznice SAD.

Za visoko zaduženu američku državu to bi imalo ozbiljne posljedice, upozorava ekonomist Acatisa Riße: „Ako dugoročne kamate rastu, proračunski deficiti, koji su pod Donaldom Trumpom dodatno porasli, postaju sve skuplji za financiranje.“

Je li se Trump "kladio na krivog konja"?

Time bi Warsh mogao postupiti upravo protiv Trumpovih interesa ondje gdje je predsjedniku posebno važno: kod troškova financiranja države. Ako istodobno ne uspije osigurati većinu za snižavanje kamatnih stopa u odboru, buduća politika Feda mogla bi u konačnici biti znatno restriktivnija.

Na kraju bi Trump mogao dobiti čelnika Feda koji doduše drukčije zvuči i drukčije argumentira od Powella, ali ne donosi automatski labavu monetarnu politiku kakvu očekuje Bijela kuća. Trump je zapravo imenovao i Powella 2017., a i Warsh bi za Trumpa mogao postati neugodniji nego što se činilo na početku.