„Mislila sam da je moja kći čudovište“

„Njihova srca treba spaliti i zakopati", predlaže poznati ruski voditelj Dmitri Kisjelov u najgledanijem vremenu na Prvom programu televizije Rusije. Kome to treba iščupati srce, to je jasno: svim osobama s „netradicionalnom spolnom orijentacijom", kako se u Rusiji službeno zovu homoseksualne osobe oba spola. Kisjelov je predvodnik medijske propagande protiv takvih osoba: on laže, huška, vrijeđa i zato ga se slavi. I ovaj prijedlog što treba učiniti sa srcima tih osoba je pobrao pljesak publike u studiju. Lov na homoseksualce je otvoren – i to je bilo još 2012.

Godinu dana kasnije je u Volgogradu na jugu Rusije ubijen jedan dvadesetogodišnjak. Zato jer je bio homoseksualan. Njegova glava je smrskana kamenom teškim dvadesetak kilograma. Iz čiste mržnje.

„Netradicionalno" je zabranjeno

Nedugo potom je Duma, ruski parlament, prihvatio takozvani Zakon protiv homoseksualnosti. Tko samo kaže nešto pozitivno o takvim osobama u nazočnosti maloljetnika, čini kazneno djelo. Država se tako želi boriti protiv takozvane „propagande netradicionalne spolne orijentacije".

To zapravo znači i da svatko tko javno stupi u obranu homoseksualnih žrtava nasilja, također može imati posla s policijom. Homoseksualne osobe u Rusiji ne mogu računati s tim da će ih njihova država, njihova domovina štititi od prijetnji, poniženja i agresije. I to makar su, posve teoretski, homoseksualni odnosi u Rusiji dozvoljeni.

Pet je godina prošlo od tih događaja. Homofobija, koja je u Rusiji praktično zakonom dozvoljena, široko je raširena. Danas ne samo da možete zaraditi novac iskazima mržnje protiv homoseksualaca u televizijskim emisijama, nego očito se tako može osvojiti i naklonost birača. Barem u posve određenom ortodoksnom dijelu. Tko u Rusiji huška protiv „pedera", ne samo da se ističe kao „branitelj" takozvanih „tradicionalnih vrijednosti", nego time iskazuje i podršku „moralnim temeljima" čitavog ruskog društva. A ono je ugroženo, naravno izvana i s „trulog zapada". Ni manje, ni više.

„Korigirajuće" silovanje

Zastupnik ruske Dume Vitali Milonov smije posve javno vrijeđati građanina te iste Ruske Federacije, Borisa Konakova. Milonov može Konakova nazvati „pederčinom zaraženom AIDS-om" zato jer je taj mladić prosvjedovao protiv progona homoseksualaca u Čečeniji. Lisicama se vezao za ogradu jednog mosta u Sankt Peterburgu i tamo ostao sat vremena. I to na mostu koji nosi ime oca čečenskoga vođe Kadirova.

Ili: Majka jedne djevojke imenom Natalija je priznala da je spremna „puzati na koljenima i moliti Boga da njezinu kći pretvori u normalnu kao što su sve ostale" djevojke. Jer priznaje da joj se vlastita kći gadi „kao čudovište" nakon što joj je ona priznala da više voli druge djevojke nego mladiće.

Na kraju se ta majka ipak uspjela nekako svladati. Sreća za Nataliju, jer mnogi drugi mladi nemaju takvu sreću. Druge kćeri je pretukao vlastiti otac. Neki roditelji tjeraju takvu svoju djecu iz kuće. Organizacije za ljudska prava imaju dokaze i za slučajeve „korigirajućeg silovanja" gdje se kćer s lezbijskim sklonostima zatvara u prostoriju s muškarcem koji će ju silovati.

To nije fašizam?

Isto tako: Milijunaš German Sterligov je po čitavoj Rusiji otvorio pekarnice na čijem je ulazu natpis: „Pederima ulaz zabranjen." Nitko ne postavlja pitanje zbog tog natpisa i nikoga očito ne smeta drastična sličnost s natpisima u nacističkoj Njemačkoj na kojima se tako ulaz zabranjivao osobama židovske vjere. Ima li kaznene prijave? Naravno da ne. Ruski mediji se radije uzbuđuju zbog visoke cijene kruha. A „biznismen" Sterligov koji je svojedobno gajio i ambicije da postane predsjednik države, sad tek propovijeda isti životni stil kao i zastupnik Milonov. Kada je riječ o ženama, to su djeca, kuhinja i crkva. Za muškarce: majčica Rusija, tradicija i naravno opet crkva.

Bloger Kiril Egor koji javno priznaje svoju homoseksualnost je želio provjeriti, jesu li i prodavači u trgovinama tog bogatuna isto tako zatucani kao njihov gazda. S kamerom je snimio svoju kupnju u jednoj od pekarnica Sterligova i očito su njegovi suradnici puno tolerantniji. Ušao je i kupovao tamo, gdje mu je pristup bio zabranjen. Teoretski.

Strah i prkos

I konačan rezultat takve politike i raspoloženja u Rusiji: zbog „netradicionalne spolne orijentacije" se itekako završava u zatvoru i jedino je list Novaja Gazeta mjesecima pisala o tajnom zatvoru u Čečeniji gdje se sustavno ponižava, zlostavlja i premlaćuje više od stotinu homoseksualnih osoba. Nitko drugi ne postavlja nikakva pitanja i to je skoro jedini medij u čitavoj Rusiji koji je o tome izvještavao.

U inozemstvu je to izazvalo skandal: o tome je govorila čak i njemačka kancelarka Merkel u Sočiju, pred kamerama i pored ruskog predsjednika Putina koji je sve to slušao, a da nije ni okom trepnuo. U tom trenutku je, nazovimo ga Viktor, mladi homoseksualac već morao pobjeći iz svoga gradića Arguna u svojoj domovini Čečeniji. Bilo je previše opasno da i on ne dospije u taj zatvor „koji ne postoji".

I Viktor i Boris, Natalija i Kiril su ispričali svoju priču autoru ovih redaka. Priče pune boli, očaja, ali i hrabrosti. Priče o njihovoj homoseksualnoj ljubavi zbog koje je u Rusiji na tisuće ljudi bez ikakve zaštite.