Hoće li raditi na gradilištu ili na baušteli? | Priča dana | DW | 17.12.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Hoće li raditi na gradilištu ili na baušteli?

Kada završe školovanje polaznici Građevinske škole u Beogradu mogu birati hoće li ostati u Srbiji ili će poput pola milijuna njihovih zemljaka otići u inozemstvo. Mnogi ipak ostaju i kažu: zarada ni u Srbiji nije loša.

Polaznici Građevinske škole u Beogradu (DW/A. RAnkovic)

Polaznici Građevinske škole u Beogradu

„Planirao sam poslije škole ostati u Srbiji da se obučim, pa ako mi se bude svidjelo ostat ću, ako ne otići ću", kaže Andrija Dučić, koji se školuje za bagerista. Sličnog su stava i Dušan Gajić, budući keramičar iz Zavlake kraj Krupnja, kao i Saša Nedeljković iz Loznice, budući monter suhe gradnje.

Čak 78 posto mladih između 18 i 29 godina razmišlja o napuštanju zemlje, pokazalo je istraživanje Instituta za razvoj i inovacije iz Beograda. Zidare, keramičare, tesare, bageriste, armirače je teško pronaći. Oni su ili već zaposleni ili su u Njemačkoj. Lakoća kojom dolaze do solidno plaćenog posla, brojnu je djecu iz raznih krajeva Srbije dovela do Građevinske škole na Zvezdari u Beogradu.

Dragana Radovanović (DW/A. RAnkovic)

Dragana Radovanović

„Ove smo godine, na naše veliko iznenađenje, popunili treći stupanj kompletno. Što je uzrok još ne znamo. Imali smo prije dvije godine kompletnu generaciju montera suhe gradnje koja je otišla u inozemstvo. Međutim sad su sve veće potrebe privrede i ovdje i djeca su zainteresirana da makar započnu radni vijek u zemlji", kaže direktorica Građevinske škole Dragana Radovanović.

Obrtnici i u Srbiji mogu zaraditi

Možda nisu briljantni matematičari, ali učenici ove škole odlično znaju izračunati razliku između zarada u Srbiji i u Njemačkoj.

„U Srbiji satnica za posao elektroinstalatera iznosi 700 do 800 dinara. Možda je u Njemačkoj par stotina dinara veća, ali ta razlika nije nešto što me vuče da odem", kaže Nemanja Lazić koji želi nastaviti obiteljski posao u Borči. I Slobodan Grujić je očevim stopama krenuo u keramičare. „Dobar keramičar može ovdje super živjeti. Dnevnica je i do 50 eura." Andrija Dučić kaže da bageristi u Srbiji trenutno dobro zarađuju: „Pošto svi odlaze, sada bagerist ovdje zarađuje 1.000 do 1.200 eura."

Dobitna računska kombinacija koja pojedinca motivira za odlazak trbuhom za kruhom za državu može biti pogubna. Recimo, ukupan trošak koji obitelj i država snose za školovanje jednog srednjoškolca iznosi oko 21.000 eura. No šteta se, prema studiji Instituta za razvoj i inovacije, tu ne zaustavlja. Kada ode iz zemlje, mlad čovjek niti proizvodi, niti troši, niti plaća porez, sve u svemu smanjuje BDP za oko 20.000 eura godišnje.

Odlazaka je sve više

„Ne vidim kraj trendu. Vidim samo da je odlazaka sve više i više, na žalost", kaže Marija Trifković, koordinatorica na Akademiji Oxford. Ta privatna obrazovna ustanova se uglavnom bavi stručnom obukom i nastavom jezika za ljude srednjih godina. Oni također masovno odlaze, a od njih država kao da je odustala.

No u pokušaju da zaustavi egzodus mladih vlada je počela provoditi dualno obrazovanje koje podrazumijeva veće sudjelovanje poduzeća u nastavnim programima i planovima, posredstvom Gospodarske komore Srbije. Dragana Radovanović kaže da Građevinska škola i bez tog posredništva oduvijek tako funkcionira.

Učenici građevinske škole u Beogradu (DW/A. RAnkovic)

Vlasti u Srbiji kao da još nisu primijetile da ostaju bez stotina tisuća mladih ljudi

„Sva naša djeca na trećem stupnju ulaze u građevinske kompanije u Beogradu. Kako se oni pokažu u tim kompanijama, tako im se nudi i posao. Naravno da je kompaniji u interesu da ima obrazovanog radnika kojeg su i oni jednim dijelom učili onome što zna", kaže Dragana Radovanović. Mehanizmi tržišta u kombinaciji s državnim poticajem ulijevaju nadu da će makar građevinarstvo u nekoj formi možda preživjeti ovaj val iseljavanja.

„Najvažnija je budućnost za naše dijete"

No za Biljanu Marinković iz Vrčina nade više nema. Ona na akademiji Oxford intenzivno pohađa tečaj njemačkog jezika kako bi se zajedno sa kćerkom pridružila suprugu. On u Njemačkoj već godinu dana radi kao vozač šlepera. Biljana je po struci frizerka, ali su njeni planovi daleko od šišanja i feniranja. „Znam da će zvučati bez veze, ali ja ću isto kao moj muž voziti kamion. Već deset godina imam dozvolu za B kategoriju, a sada završavam za C kategoriju. Zarada je u njemačkoj na kamionu solidna. I zašto ne bih pokušala?"

Biljana Marinković (DW/A. RAnkovic)

Biljana Marinković

I dok se dio visoko kvalificirane i već dobro plaćene srednje klase opredjeljuje za odlazak jer žele da ih država cijeni kao građane, Biljanini razlozi, uz želju da se pridruži mužu, ipak su jednostavniji.

„Moji su razlozi materijalni. Muž je ovdje radio u GSP-u, vozio je tramvaj. Nije bio zadovoljan zaradom, plaćom, životom. Otišao je tamo, vidio je da se mnogo bolje zarađuje, mnogo bolje živi. A i neka budućnost za naše dijete je najvažnija", kaže Biljana.

„Troškovi veliki, a primanja mala"

Akademija Oxford licencirana je za čak 700 različitih tečajeva, a certifikati su važeći u članicama EU-a. Pa iako od čitave situacije njena akademija itekako ima korist, Marija Trifković kaže da je sve više zabrinuta zbog broja ljudi koji dolaze po diplomu i odlaze iz zemlje sa ciljem da se više ne vrate. Pored tečajeva njemačkog jezika, najtraženije su obuke za njegovateljice, kuhare i varioce.

Marija Trifković (DW/A. RAnkovic)

Marija Trifković

„Uglavnom su to ljudi koji već znaju što će tamo raditi i bitna im je diploma. Ima puno ljudi srednjih godina koji bukvalno grabe za sebe, za svoju djecu i razmišljaju samo o njihovoj budućnosti. To su ljudi od 40 ili 50 godina koji su završili srednje škole, koji ovdje rade za prosječnu plaću, a imaju predispozicije da rade mnogo bolje poslove tamo", kaže Marija.

Dok se intenzivno sprema za Njemačku, Biljana Marinković nema puno vremena za razmišljanje, ali ima formiran stav zašto ljudi odlaze. „Oni nama uporno hoće uvoditi neki zapadni sustav, a plaće su nam takve da se ne mogu nikada usporediti sa Zapadom. Najviše mislim da ljudi zbog toga odlaze. Ne može se izaći na kraj s jednom, dvije plaće. Troškovi veliki, a primanja mala."

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic