Hoće li NATO braniti Ukrajinu?

„Svaka buduća ruska agresija protiv Ukrajine imat će visoku cijenu i ozbiljne političke i ekonomske posljedice po Rusiju", rekao je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg na sastanku ministara vanjskih poslova u Rigi.

Stoltenberg je svjestan da NATO nema direktan način uvođenja sankcija, ali je naglasio da je taj savez najvažniji transatlantski stol za kojim se dogovaraju politike. Ukrajina doduše nije članica NATO-a, ali Stoltenberg obećava podršku.

Dok Norvežanin upozorava da je Rusija „podcijenila odlučnost“ članica NATO-a da uvedu sankcije poslije aneksije Krima, može biti da je upravo NATO precijenio te sankcije kao sredstvo odvraćanja. Na kraju krajeva, NATO je usred rasprave o tome kako reagirati na novo stacioniranje ruskih trupa na granici s Ukrajinom.

„Sramota me što je tek nekoliko zemalja u posljednjih pet godina stvarno bilo sposobno i voljno podržati Ukrajinu vojno", kaže za DW latvijski šef diplomacije Artis Pabriks. Ukrajina je, dodaje, nacija koja „ustaje za svoje granice, za svoje slobode".

Na opaske da se suzdržavanje od prodaje ili doniranja oružja Ukrajini može vidjeti kao prilog miru, Pabriks proturječi: „Mi u stvari igramo kako Kremlj svira“, kaže on. „To nas ne približava sigurnosti i miru. Trebalo bi podržati Ukrajinu."

Pozivi na razmještanje trupa

Članice NATO-a se čak nisu mogle dogovoriti što vojne vježbe ruskih trupa uopće znače, pa ni kakav jedinstven odgovor treba biti.

Gustav Gressel iz Europskog vijeća za međunarodne odnose (European Council on Foreign Relations, ECFR) vjeruje u najgori scenarij i poziva članice NATO-a da nađu zajednički jezik. „Ruska vojska ozbiljno priprema i planira invaziju", tvrdi on za DW.

Doduše, drugo je pitanje, kaže Gressel, hoće li ruske trupe stvarno prijeći granicu. Kako Gressel tumači, ruski predsjednik Vladimir Putin je čovjek koji ne voli rizik pa prema tome može biti odvraćen od invazije. Još bi bolje bilo, dodaje ovaj uposlenik briselskog trusta mozgova, da su saveznici naoružali Ukrajinu nakon aneksije Krima.

„Izgubili smo sedam godina u beskrajnim raspravama o tome što treba ili ne treba učiniti", jadikuje Gressel. „Moram posebno okriviti Europljane što su u toj raspravi bili proklete kukavice. Ali sada je tako kako je. I što da radimo sada?"

Dodaje da „dekorativne sankcije" nisu dovoljne, poziva na ukidanje Sjevernog toka 2 i razmještanje jakih trupa u Ukrajini, Poljskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj. „Putin je vjerojatno uračunao određene ekonomske sankcije koje očekuje. Moramo biti robusniji", poziva Gressel.

Oštro i iz SAD-a

Slično razmišlja i Jan Brzezinski iz Atlantskog vijeća. Sin čuvenog Zbigniewa Brzezinskog bio je ranije zamjenik pomoćnika američkog ministra obrane, zadužen za Europu i NATO.

Brzezinski za DW kaže da je upravo oklijevanje dopustilo da Rusija iznenadi „invazijom na Gruziju, Krim pa na istočnu Ukrajinu“. „U tijeku je bitna i skupa vojna mobilizacija koju je naredio Putin, smatrajući da je ukrajinska neovisnost pljuska ruskoj povijesti. Bilo bi neodgovorno sanjarenje da se odbaci mogućnost još jednog napada na Ukrajinu.“

Dok Brzezinski i Gressel zagovaraju gomilanje NATO-ovih trupa na ruskim granicama, Elisabeth Braw iz Instituta American Enterprise preporučuje nešto drugo. Kaže, pokazivanje mišića od strane NATO-a bi Rusiji samo donijelo određenu podršku u globalnom javnom mnijenju.

Umjesto toga, predlaže Braw, ako ruska vojska krene vlade članica NATO-a bi se trebale pripremiti da odmah ponište vize i dozvole boravka za ruske građane. „To bi imalo razorni efekt", kaže ona, a Putin bi bio pod pritiskom svojih bogatih prijatelja koji putuju i poslom i radi uživanja. Prema Braw, računica za Putina bi se odmah promijenila, bez rizika da se zapuca.