Hladni rat uz pomoć cjepiva | Politika | DW | 19.01.2021

Upoznajte novu internetsku stranicu DW-a

Pogledajte beta verziju dw.com. Nismo još gotovi! Vaše mišljenje nam može pomoći da se poboljšamo.

  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Imunizacija

Hladni rat uz pomoć cjepiva

Tko odlučuje o mom tijelu – država ili ja? To se pitanje često čuje u Njemačkoj. Nijemci su narod koji je dosta kritičan prema cjepivima. Pitanje imunizacije nije samo zdravstveno, već i političko.

Iskaznica u koju se u DDR-u upisivalo podatke o provedenim cijepljenjima

Iskaznica u koju se u DDR-u upisivalo podatke o provedenim cijepljenjima

Ljudi obolijevaju nakon primanja cjepiva protiv koronavirusa. Cjepivo šteti zdravlju građana. A od koristi je samo državi koja pohlepno prikuplja što više podataka o ljudima – ili Billu Gatesu. Protivnici cijepljenja s takvim i sličnim tvrdnjama posljednjih mjeseci pokušavaju mobilizirati javnost u Njemačkoj – iako u toj zemlji trenutno uopće ne postoji obveza cijepljenja protiv koronavirusa. Rasprava oko cijepljenja je uvijek bila „iznimno politička“, kaže medicinski povjesničar Malte Thießen. "Kod cijepljenja se nikada ne radi samo o bockanju iglom, već uvijek i o svjetonazoru“, kaže Thießen u intervjuu za DW.

Cijepljenje kao politička stvar – zato što primitak cjepiva ima veze s vlastitim tijelom, ali i socijalnim okruženjem i na koncu s državom. Žestoke rasprave nisu nikakva novost. „Već prije 200 godina se svađalo i politički intenzivno diskutiralo o cijepljenju“, objašnjava profesor Thießen, koji se u svom radu isto tako intenzivno pozabavio poviješću cijepljenja.

Borba protiv velikih boginja

Činjenica da su Nijemci u međunarodnoj usporedbi dosta kritični prema cijepljenju ima veze s poviješću imunizacije od 19. stoljeća. Brojni argumenti i stereotipi iz tadašnjih vremena opstali su sve do danas. Godine 1874. usvojen je takozvani „Carski zakon o cijepljenju", nakon što je u cijeloj Europi sve više ljudi obolijevalo od velikih boginja, zbog čega su samo u tadašnjoj Pruskoj deseci tisuća ljudi preminuli. Cijepljenje protiv boginja je postalo obvezno. Ali je bilo itekako sporno. U to doba dosta je moderan postao i jedan pokret koji je propagirao optimiziranje ljudskog tijela uz pomoć prirodnih sredstava – primjerice uz pomoć sunčeve energije ili specijalnih dijeta. Već 1869. u Leipzigu i Stuttgartu su utemeljene prve organizacije protivnika cijepljenja, to je bilo punih pet godina prije usvajanja zakona o cijepljenju protiv boginja. Vrlo brzo je udruženje boraca protiv obveznog cijepljenja naraslo na 300.000 članova.

Cijepljenje je za taj pokret bilo „vražja stvar”, „nešto umjetno, kemijsko, nešto što se ubrizgava u tijelo”, priča nam Malte Thießen: "I to je ujedno objašnjenje za činjenicu da je do danas u Njemačkoj, pa čak i u alternativnim miljeima, uspjela opstati tako masovna kritika na račun cijepljenja. Već za vrijeme prvih kampanja protiv cijepljenja određenu ulogu su igrali i antisemitski klišeji, pa i teorije zavjere. Već u ranoj fazi se, na primjer, proširilo tezu da je cijepljenje “dio židovske svjetske urote; da se tako ciljano želi naškoditi njemačkoj populaciji”, objašnjava Thießen. Klišeji koji se u nešto izmijenjenom obliku često pojavljuju i u rasističkim i antisemitskim postovima na društvenim mrežama kojima se vodi kampanja protiv cijepljenja.

Malte Thießen

Malte Thießen


Njemački skeptici

U Njemačkoj određenu tradiciju ima predodžba o svemoćnoj državi koja prisiljava građane na imunizaciju. To je možda i jedan od razloga za relativno nisu spremnost Nijemaca na cijepljenje. U reprezentativnoj anketi koju je koncem prosinca proveo Svjetski gospodarski forum (WEF), Njemačka se na međunarodnoj rang-listi spremnosti na cijepljenje nalazi negdje u sredini.

A i kad se radi o internacionalnoj usporedbi spremnosti na cijepljenje protiv gripe (stanje: 2019.) za osobe starije od 65 godina se vidi da se mnogi Nijemci boje cjepiva – više čak nego samog virusa. Protiv gripe se cijepi samo 35% starijih osoba u Njemačkoj, ali i više od 85% Korejaca ili 72% starijih Britanaca. 

Pritom treba reći da je spremnost na cijepljenje veća na istoku Njemačke nego na zapadu, kako je pokazalo i nedavno istraživanje Instituta Roberta Kocha. A to ima povijesne razloge.

U DDR-u se sustavno i prisilno cijepilo protiv difterije, tuberkuloze i boginja. Svakoj osobi koja se nije htjela cijepiti prijetila je kazna u iznosu do 500 DDR-maraka. Zapadna Njemačka (BRD) je na drugoj strani gotovo u potpunosti ukinula obvezno cijepljenje. Prioritet je bilo informiranje i – dragovoljna odluka građana. 

„Narodno zdravlje"

Jedan primjer je i cijepljenje protiv dječje paralize početkom 60-ih godina. DDR je znatno prije BRD-a počeo sa sustavnom borbom (i programom cijepljenja) protiv te bolesti. Broj oboljelih osoba je znatno počeo opadati, istovremeno su se na zapadu suočavali s izbijanjem novih epidemija poliomijelitisa. U utrci oko „narodnog zdravlja“ DDR je pobijedio BRD – i klasnom neprijatelju čak poslao i velikodušne ponude za pomoć u borbi protiv te bolesti.

Thießen nam tako priča o ponudi koju je DDR poslao Zapadnoj Njemačkoj, bilo je to 1961. Državni vrh DDR-a je BRD-u ponudio tri milijuna doza polio-cjepiva. Razlog: u DDR-u nije bilo potrebe za cijepljenjem jer je bolest bila iskorijenjena. "To je naravno trebao biti propagandni trijumf Istoka", kaže Thießen. Ali savezni kancelar Konrad Adenauer tada je pristojno zahvalio i odbio ponudu. Hladni rat preko cjepiva.

Korona ne ubija samo direktno, nego i indirektno


Za ili protiv prisile?

Bavarski premijer Markus Söder (CSU) je početkom prošlog tjedna uzburkao duhove jednim svojim prijedlogom. S obzirom na to da se mnogi zaposlenici iz sektora njege bolesnika očigledno ne žele cijepiti protiv koronavirusa, Söder je predložio da se razmisli u uvođenju obveznog cijepljenje za ljude koji rade u toj branši.

Povjesničar Malte Thießen kaže da bi bilo bolje da se tu ideju ne prihvati. “Posljednje sredstvo“, tako on naziva obvezu cijepljenja za pripadnike određenih zanimanja i dodaje da je puno bolje apelirati na etiku njegovatelja i liječnika. „Ako se netko apsolutno ne želi cijepiti, onda ne pomažu ni sankcije", dodaje naš sugovornik. I to iz jednog razloga koji je već poznat iz prošlosti: falsificirane iskaznice o cijepljenju. „Navodno imunizirano osoblje bi potencijalno predstavljalo opasnost, ali te ljude ne bi bilo moguće identificirati.“

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android!

Preporuka uredništva