Hakerski rat na Balkanu

Mjesto radnje: Internet - umjesto fotografija manastira, sredinom prosinca odjednom su se pojavile parole poput ”Kosovo će biti nezavisno”. Albanski internet-stručnjaci upali su na prezentaciju o Kosovu Srpske pravoslavne crkve. Kao odgovor na to, srpski su hakeri napali online-nastup glavnog grada Albanije, Tirane i tamo ostavili psovke. Takve su radnje rezultirale činjenicom da je u protekla 4 tjedna, na ilegalan način izmijenjeno gotovo 100 srpskih i desetak web-stranica koje vode Albanci.

Ova tema, međutim, nije izazvala toliki interes medija kao što je bio slučaj s takozvanim "hakerskim ratom", što su ga tijekom tri tjedna prosinca vodili kompjuterski talenti iz Srbije i Hrvatske. Povod tom internetskom ratu bila je odluka hrvatskih vlasti o zabrani ulaska u zemlju nacionalistički orijentiranom srpskom košarkašu Milanu Guroviću. Svoje nezadovoljstvom političkim stavom ovoga sportaša hrvatski su hakeri izrazili napadom na homepage najveće srpske privatne televizije, TV-Pink. U svom su napadu poslali ”Pozdrave Velikoj Srbiji”, popraćene hrvatskom zastavom i grbom. No, njihovim se srpskim kolegama to nije svidjelo, pa su im uzvratili upadom na službenu stranicu hrvatske skijaške šampionke Janice Kostelić. Upad su popratili porukom "Pozdrav Hrvatskoj" i fotografijama srpske košarkaške reprezentacije. U naredna dva tjedna na ovaj su način na oko 80 hrvatskih i srpskih web-siteova ilegalno ostavljane poruke manje ili više eksplicitno nacionalističkog sadržaja.

Počinitelji iz obje zemlje su, međutim, u medijskim istupima, naglašavali da nemaju nacionalističke motive već da na taj način samo žele pokazati što znaju i mogu. Jedan od poznatijih srpskih hakera, koji sebe naziva AcidCookie u jednom je radijskom intervjuu rekao: "Meni nije bitno rušim li srpski, hrvatski, albanski ili bilo koji drugi sajt."

Drugi, čiji je pseudonim DTM, objašvanja da hakeri samo žele ukazati na sigurnosne nedostatke na internetu na Balkanu. "Medijska buka koja se podiže, kako kaže, je: "...jednostavno dobra zafrkancija jer Internet omogućava iznošenje vlastitog mišljenja na mjestu koje dnevno posjeti milijun korisnika."

Razmjena mišljenja između, u protekolom desetljeću zaraćenih naroda bivše Jugoslavije, moglo bi i drukčije izgledati. Popularne web-stranice, poput onog beogradske radio-televizije B92 ili hrvatskog portala Index.hr, imaju i forume na kojima se komentira dnevna politika, često i izvan državnih granica. Na B92 za riječ se javljaju brojni Albanci koji iznose argumente za nezavisnost Kosova ili protiv podjele pokrajine koja je trenutno pod međunarodnom upravom. A na portalu Index.hr u raspravama o ratnim zločinima i suočavanju sa prošlošću aktivno sudjeluju i mnogi Srbi, Crnogorci ili Bosanci.

Takvi internet-forumi, kaže njemački sociolog koji se bavi internetom, Lorenz Gräf, danas čine važan dio javnog mnijenja. U raspravama koje se tu razvijaju, smatra, leže određene mogućnosti ali i rizici: "Mogu si zamisliti obje varijante: i da dođe do približavanja, ukoliko u obadvije zemlje vlada prijateljsko ozračje, ali i do jačanja suprotnosti, ukoliko je javno mnijenje općenito više neprijateljski orijentirano. Smatram da ovi forumi predstavljaju dobru mogućnost za izgradnju političkih stavova. No, ukoliko tek uopćeno egzistiraju, nemaju puno utjecaja jer nisu na taj način organizirani.”

Prekogranični internet-kontakti mladih ljubitelja računala s područja Balkana svojevrsna su zamjena i za putovanja. Gotovo deset godina nakon završetka oružanih sukoba turisti iz Srbije na hrvatskom su Jadranu jednako rijetki, kao i Hrvati u Beogradu. Intenzivno i opširno izvještavanje medija o susjednim zemljama potiče sve više ljudi da sami steknu sliku o onima drugima. Sociolog interneta Gräf nada se pozitivnom razvoju događaja: "Ne bih se iznenadio da kroz ovakve internet-forume dođe do zbližavanja jer komunikacija, ako uspije putem foruma, dovodi do susreta u stvarnom životu i do pravog zbližavanja.”

Na forumima se, ipak, ne oglašavaju samo dobronamjerne, već i ksenofobične. No, njihove poruke moderatori uglavnom brzo obrišu. No, upravo su internet-forumi česta meta hakera, i to zbog nedovoljne zaštitćenosti kompjuterskih programa na kojima se baziraju.

Uporaba znanja o internetu u poliitčke svrhe nije, pri tom, ništa novo. Još u vrijeme zračnih napada NATO-a na Srbiju, u proljeće 1999., napadnuta su središnja računala Saveza i Pentagona dok su se brojnim web-stranicama proširile antiratne poruke.

I Andy Müller-Maghun, glasnogovornik "Chaos Computer Cluba", najvećeg njemačkog hakerskog udruženja, svjestan je mogućnosti i opasnosti Interneta: ”Na mreži kao što je Internet, sve te etničke i zemljopisne razlike moguće je premostiti uz pomoć nekoliko naredbi putem tastature ili s nekoliko klikova mišem. Dakle, posve je jasno da je vrlo lako sporazumijevati se s ljudima s drugih kulturnih područja na miran način, ili im pak ponekad zagorčati život.”

Ili drugim riječima, manipulirati tuđim web-stranicama. To je inače kažnjivo u svim navedenim zemljama – baš kao i pozivanje na rasnu, vjersku ili nacionalnu mržnju. No, da bi mogle djelovati protiv počinitelja, vlasti bi morale najprije saznati stvarna imena i adrese anonimnih Internet surfera. A za takvo što u zemljama Jugoistočne Europi još uvijek nedostaje potrebna oprema, ali i znanje.