Grožđice iznad Berlina
19. lipnja 2008U lipnju 1948. Sovjetska okupacijska zona zatvorila je sve prijelazne puteve prema zapadnim sektorima Berlina. Time je došlo do gospodarske i političke podjele grada, a suradnja među Saveznicima bila je prekinuta. Britanci i Amerikanci nisu htjeli predati svoj dio Berlina i odlučno su proveli jedinstveni poduhvat - poznati zračni most. Prigodom 60. godišnjice početka blokade, Njemački povijestni muzej prikazuje izložbu fotografija Amerikanca njemačkog porijekla Henryja Riesa.
Povratak u more ruševina
Trbušasti avion, kojeg Berlinčani s ljubavlju zovu ’Rosinenbomber’ (avion koji umjesto bombi baca grožđice), srdačno dočekuje grupa djece prilikom slijetanja u zračnu luku Tempelhof u Berlinu. Ovu se sliku može naći u gotovo svim školskim udžbenicima i ona je postala simbolom jedne složene povijesne situacije. Snimio ju je novinar i fotograf Henry Ries, američki Židov njemačkog porijekla, koji je od 1947. do 1951. radio za New York Times u Europi, pokušavajući tijekom tih jedanaest mjeseci blokade približiti Berlin i njegove građane svijetu. ''On je glas tadašnjeg Berlina. On je bio taj koji je fotografirao Berlin i te slike slao u svijet'', kaže Dieter Vorsteher voditelj zbirke Njemačkog povijesnog muzeja.
Henry Ries je imao poseban odnos prema porušenom gradu koji je bio odsječen od ostatka svijeta. U ovom je gradu 1917. rođen kao Heinz Ries, tu je odrastao i 1937. pobjegao u New York. Osam godina kasnije, u kolovozu 1945., Ries se vraća u Europu kao vojnik. Tu je ostao kao novinar i fotograf, susrećući se s Njemačkom i Nijemcima s dvojakim osjećajima. ''Od kada se vratio u Berlin zaokupljalo ga je pitanje: Tko su ti ljudi koje ovdje susrećem ? Pitao se da li je to netko tko je okrenuo glavu, tko je znao, bio sudionik u progonima Židova", dodaje Vorsteher.
Henry Ries - kroničar svakodnevnice
Ries je bio potresen slikama razrušenog grada kojeg je jedva prepoznavao, ali i oduševljen voljom ljudi za preživljavanjem. Stoga je fotografirao ne samo prazno i mračno more ruševina, nego je upućivao i na ponovno oživljavanje svakodnevnice. Fotografirao je djecu koja se igraju u ruševinama, prodavače na tržnici na Wittenbergplatzu koji nude povrće, lule, gumbe ili usluge poput popravka cipela. ’’Uspio je svojom umjetnošću stvoriti zgusnutu stvarnost, koju je proširio na druge medije poput reportaža i izvještaja. Naprosto nam pokazuje crno-bijele slike Hladnoga rata’’, kaže Hans Ottomeyer direktor Njemačkog povijesnog muzeja.
Nakon sovjetske blokade, unatoč pošiljkama zapadnih saveznika putem Zračnog mosta, svakodnevnica je bila sve teža. Nedostajalo je hrane i goriva, a ritam svakodnevnice određivali su prekidi struje. Ries je sve to fotografirao: zračne luke u Gatowu i Tempelhofu na kojima su svakih pet minuta slijetali i polijetali avioni, istovaranje, uskladištenje i raspodjelu robe, čekanje pilota u maglovitim danima mjeseca studenog 1948., kao i pad jednog zrakoplova za prijevoz pomoći u Friedenau kod Berlina.
Zračni most- simbol prijateljstva
Mišljenje o Amerikancima mijenjalo se tijekom blokade, ali i obrnuto, dolazi do zbližavanja među Nijemcima i Amerikancima. Zračni most nije bio samo američka priča o uspjehu, nego i početak transatlantskog prijateljstva. Fotografija Henryja Riesa koja prikazuje sliejtanje zrakoplova za prijevoz pomoći do danas simbolizira to prijateljstvo. U 70-ima i 80-ima berlinski je senat čak uručivao ovu sliku kao poklon političkim gostima. Kao izraz poštovanja, koji se iskazuje jednom američkom židovu iz Berlina.