1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Grci muku muče zbog skupih stanova

Maria Rigoutsou
22. listopada 2023

Sve više ljudi u Grčkoj više si ne može priuštiti plaćanje stanarine. Vraćaju se roditeljima ili dijele stanove sa sustanarima. A cijene stanova i dalje rastu.

https://p.dw.com/p/4XlSD
Panorama Atene
Mnogo praznih stanova podiže cijene - AtenaFoto: Dragoslav Dedović/DW

U Grčkoj troje od deset stanovnika živi u podstanarskom odnosu što je relativno malo u usporedbi s Njemačkom gdje više od polovice stanovništva ne živi u vlastita četiri zida nego plaća stanarinu. No prema Eurostatu, EU-ovom uredu za statistiku, u odnosu na plaću mjesečni izdaci za stanarinu u Grčkoj veći su nego u Italiji, Španjolskoj i Njemačkoj.

„Bila sam stvarno očajna jer nisam mogla pronaći stan", kaže Elsa iz Atene za DW. „Čak sam razmišljala o tome da svoje stvari stavim u skladište kako bih mogla na miru nastaviti potragu za stanom". Nakon osam mjeseci potrage, ova 48-godišnja zaposlenica je konačno uspjela pronaći stan.

Kako bi smanjila troškove, prije je s 15-godišnjim sinom živjela kod roditelja. Njezin posao u računovodstvenom uredu nije bio dovoljan za stanarinu pa je prihvatila i dodatni honorarni posao. S obzirom na to da radi u jednom od skupih južnih predgrađa Atene, tražila je stan u blizini svog ureda. "Agenti su mi rekli: 'S obzirom na to koliko novca imaš, trebala bi se preseliti u neku drugu četvrt. Ovo nije pravi dio grada za tebe'." No, imala je sreće pa je svoj stan konačno pronašla preko oglasa bez pomoći agenta. Sada za 130 kvadrata plaća 900 eura - to su dvije trećine njezine plaće. U Njemačkoj vlada pravilo da se za stanarinu ne bi smjelo plaćati više od jedne trećine. No ni to u Njemačkoj, posebice u većim gradovima, više ne vrijedi.

Zajedničko stanovanje kao rješenje

Kristos (42), koji radi u ugostiteljstvu, također je dugo tražio stan i to 15 mjeseci. "Bilo je to jedno od najgorih razdoblja u mom životu. Utjecalo je na moj posao. Bio sam neusredotočen. Brinuo sam se gdje ću živjeti i kako ću se nositi ako ne pronađem nešto što si mogu priuštiti. Stres je bio beskrajan."

Mjesecima je izvan radnog vremena pretraživao internet, čitao novine, odlazio do agenata za nekretnine i hodao ulicama tražeći nekretnine za iznajmljivanje. Nakon 15 mjeseci slučajno je ugledao stan koji je tek postao slobodan. "Razgovarao sam s gazdom i dobio stan. Taj dan sam se osjećao kao da sam dobio glavni zgoditak na lutriji."

Kristos plaća 380 eura najamnine za 50 četvornih metara. „Kad bi mi naplatili 450 eura, ne bi mi ostalo za režije", kaže. Kristos trenutno dijeli stan s rođakom. On spava u dnevnom boravku, njegov rođak, koji ne može naći stan, u spavaćoj sobi. Do prije nekoliko godina zajednički stanovi bili su gotovo nepoznanica u Grčkoj. No, troškovi života su jako porasli i mnogi su se okrenuli sustanarstvu.

Višekatna stambena zgrada u središtu Atene
Jedna od tipičnih stambenih zgrada u središtu AteneFoto: Maria Rigoutsou/DW

Niski prihodi - visoke stanarine

Prema podacima EU-a, prosječan radnik u Grčkoj na stanarinu troši 37 posto svoje plaće. „U velikim gradovima poput Atene i Soluna taj je postotak mnogo veći i iznosi 60 do 70 posto", objašnjava za DW Angelos Skiadas, odvjetnik i predsjednik Panhelenske udruge za zaštitu stanara. Specijalizirana internetska stranica Spitogatos izvještava da su stanarine porasle za 48,7 posto između 2015. i 2022. godine. U središtu Atene prosječna cijena najma u 2023. bit će 9,52 eura po četvornom metru, a u skupim južnim predgrađima 11,30 eura po četvornom metru.

Prema brojkama za 2023. godinu sa stranice Numbeo, koja uspoređuje troškove života u Europi, jednosobni stan u središtu Londona košta 2.228 eura, 1.316 eura u Berlinu, 1.291 eura u Parizu, 1.003 eura u Rimu i 500 eura u Ateni. Na prvi pogled se čini povoljno, ali daleko previše za stanovnike Grčke koji zarađuju prosječnu neto plaću od 900 eura.

Atraktivno tržište nekretnina - za strance

Lijepo vrijeme i još uvijek relativno niske cijene kupovine i najma nekretnina posljednjih su godina privukli brojne investitore i turiste. Za Angelosa Skiadasa očito je da je za nagli porast najamnina zaslužan porast Airbnb stanova, kupnja nekretnina od strane stranaca i iznajmljivača koji žele nadoknaditi gubitak prihoda zbog velike gospodarske krize posljednjih godina. Osim toga, postoje stranci izvan EU-a koji kupuju nekretnine visoke kvalitete u Grčkoj kako bi dobili takozvanu "zlatnu vizu", koja im jamči dozvolu boravka u Grčkoj i schengensku vizu. Ti su propisi uvedeni 2013., ali su izmijenjeni 2022.

Stratos Paradias, odvjetnik i predsjednik Panhelenske udruge vlasnika nekretnina, ne dijeli to mišljenje. U razgovoru za DW objašnjava da se samo vrlo mali postotak nekretnina u određenim područjima Atene iznajmljuje kratkoročnim iznajmljivačima i turistima putem Airbnba. Međutim, točnih brojki nema. Postoje tisuće praznih nekretnina, ali ih vlasnici ne stavljaju na tržište zbog skupih troškova obnove i visokih poreza koji se moraju platiti na prihod od najma, kaže. Porezna stopa iznosi 15 posto za prihode od najma do 12.000 eura godišnje i 45 posto za prihode veće od 35.000 eura godišnje.

Ulica u središtu Soluna
Solun - omiljen kod stranacaFoto: Bettina Marx/DW

Problem praznih stanova

Atena je promijenila svoj izgled uglavnom između 1960. i 1980. Tisuće prekrasnih neoklasicističkih zgrada je srušeno. Nakon Drugog svjetskog rata i građanskog rata koji je trajao do 1949. godine, u Grčkoj je vladalo veliko siromaštvo. Ljudi su tražili posao prvenstveno u Ateni i Solunu. Trebalo im je mjesto za boravak, pa su kuće građene brzo i bez ozbiljnog urbanističkog planiranja.

Danas su te kuće stare i trošne. Mnogi ih vlasnici zbog gospodarske krize ne mogu obnoviti. Pa ih ili iznajmljuju, prodaju ili ostavljaju prazne. Mnogi stranci, posebice Kinezi i Arapi iz Zaljevskih zemalja, također kupuju stanove ili čak cijele stambene blokove kako bi dobili Zlatnu vizu. Zatim ih prosljeđuju tvrtkama koje ih nude kao stanove za najam, obično po prenapuhanoj cijeni.

Rješenje golemog stambenog problema s kojim se Atena danas suočava, Angelos Skiadas vidi u tome da se ugovori o najmu sklapaju na najmanje šest godina, a ne samo na tri godine, kao što je dosadašnja praksa. Osim toga, visinu najamnine treba ograničiti, primjerice na šest posto objektivne vrijednosti nekretnine. Za Stratosa Paradiasa jedno od rješenja bilo bi smanjenje poreza na prihod od najma kako bi vlasnici mogli staviti na tržište tisuće praznih nekretnina.

Elsa i Christos zasad su riješili svoje stambeno pitanje. Ali za tisuće drugih, posebno studenata i mladih radnika, pronalaženje stambenog prostora ostaje muka, a nekog političkog rješenja nema na vidiku.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu