Građani se bune diljem Europe | Politika | DW | 17.12.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Građani se bune diljem Europe

Iza nas je vikend prosvjeda. Okidači mogu biti slični, ali „radi se o prosvjedima koji su nacionalno omeđeni“, kako primjećuje jedan njemački sociolog. Evo kako to komentira tisak na njemačkom jeziku.

Tisuće prosvjednika u Budimpešti (picture-alliance/dpa/Z. Balogh)

Budimpešta proteklog vikenda

Nije lako naći crvenu nit koja bi povezala prosvjede koji su se ovog vikenda održali od Pariza do Beograda, od Rima preko Beča do Budimpešte. Prosvjedi su to protiv socijalnih nepravdi, protekcije krupnog kapitala, protiv migracije ili baš u prilog migraciji, protiv autoritarnih vlastodržaca, sveprisutne korupcije,… Ako se nešto zajedničko može naći – sve više ljudi diljem Europe je kivno na svoje vlasti i riješili su da više ne šute.

„Svakom prosvjedu treba situacija velikog ogorčenja. Difuzno nezadovoljstvo nije dovoljno. Mora postojati jak osjećaj da ste tretirani nepravedno", rekao je poznati sociolog Dieter Rucht u intervjuu za njemački javni servis ZDF, govoreći o prosvjedima u Francuskoj, Mađarskoj, Srbiji,… „Prosvjedni pokreti u Francuskoj i Mađarskoj su usmjereni na socijalnu nepravdu. U oba slučaja je okidač bila socijalno-politička tema. Ali radi se o prosvjedima koji su vrlo nacionalno omeđeni, u ovom trenutku ne vidim jedinstveni europski protest."

Internet nije dovoljan

Na opasku novinara da su „Žuti prsluci", doduše u manjoj mjeri, prihvaćeni u Belgiji ili Nizozemskoj, te pitanje briše li Internet granice pojedinih prosvjeda, Rucht kaže: „Bilo je prekograničnih prosvjeda i prije Interneta, recimo mirovni pokret. Mislim da se faktor Interneta često precjenjuje. Facebook pomaže pri mobilizaciji i inscenaciji prosvjeda, to pokazuje primjer 'Žutih prsluka' koji optički simboliziraju jedinstvo koje zapravo ne postoji. Ali Internet nije dovoljan: odlučujući je prosvjed na ulici. Tek tako nastaje enormni politički pritisak i signal da iza prosvjeda ne stoje grupice nego veliki dijelovi društva."

Ruchtu je postavljeno pitanje koje se posredno odnosi i na aktualne zimske demonstracije u Srbiji: Kakav je utjecaj blagdanskog i hladnog vremena? „Prosvjedi nisu neuobičajeni u zimu. Znatno manje se demonstrira u ljeto, u vrijeme odmora. Do svibnja 1968. su veliki studentski prosvjedni valovi bili mahom u zimskom semestru. Loše vrijeme ili hladna zima čak mogu pružiti više vjerodostojnosti jer se demonstranti žrtvuju i odolijevaju usprkos hladnoći i kiši. Ali, jasno, lakše je privući ljude na ulice kad je lijepo vrijeme."

Francuskoj treba malo predaha

O prosvjedima u Beogradu inače tisak na njemačkom govornom području nije prenio više od agencijskih vijesti. Tako recimo Tageszeitung prenosi da su tisuće ljudi izašle na ulicu kako bi prosvjedovale protiv „nasilja" srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i njegove vlade nad oporbom i medijima. Demonstranti su se okupili pod „jakom vijavicom", i to su bile najveće demonstracije oporbe nakon predsjedničkih izbora kada su na ulice izašli mahom mlade Srpkinje i Srbi.

Ovdje možete pogledati uživo javljanje našeg dopisnika iz Beograda za vrijeme demonstracija: Facebook live. 

Frankfurter Rundschau komentira činjenicu da je u Francuskoj bilo nešto manje demonstranata na ulicama nego prethodnih tjedana. „Dobro je da su mnogi Francuzi tijekom vikenda ostavili svoje žute prsluke u ormaru. Ali ne zato što se više nemaju zbog čega buniti nakon što je predsjednik Macron prošloga tjedna na brzinu najavio nekoliko koraka kako bi uspostavio socijalni mir. Nego zato što zemlji treba predah – a svim stranama vrijeme za razmišljanje."

„Žuti prsluci hitno trebaju srediti redove i preispitati ciljeve koji su djelomično proturječni. Ne ide zajedno da se traže porezne olakšice i više državne pomoći. Ne pomaže ako su jedino jedinstveni u zahtjevu da Macron ode sve dok nemaju predstavu što hoće nakon njega. Također je neophodno da se jasno odrede prema prisvajanju prosvjeda od strane desnih ekstremista, ali i lijevih populista", piše list iz Frankfurta na Majni.

Berlinski Tagespiegel bilježi da je upravo Emmanuel Macron, prije nego što je postao predsjednik, pokazao koliki može biti efekt uličnih prosvjeda: „Sada je morao napraviti skupe ustupke jer je njegova vladavina na staklenim nogama. Politička revolucija koja ga je unijela u Elizejsku palaču se može izokrenuti u kontrarevoluciju u korist Marine Le Pen."

Novi zakon pogađa svakodnevicu mnogih Mađara

U nedjelju je na ulicama Budimpešte bilo desetak tisuća ljudi koji su prosvjedovali protiv autoritarnog režima Viktora Orbana, korupcije, gušenja slobode medija,… Okidač za demonstracije na koje je pozvala oporba – od ljevice i sindikata, preko liberala sve do desničarskog Jobbika – bila su dva zakona donesena u srijedu. Jedan kritičari zovu „robovskim zakonom", jer dozvoljava da zaposleni godišnje rade do 400 prekovremenih sati umjesto dosadašnjih 250. Drugi zakon je dao ministru pravosuđa široki utjecaj na izbor novih sudaca.

„Povezivanje oporbe je vrijedno pozornosti kad se zna da je do sada predizborna suradnja uvijek propadala, da ljevica sebe ponosno označava demokratskom oporbom nasuprot radikalnoj stranci Jobbik. Ta podijeljenost Orbanovih protivnika je znatno doprinijela njegovim uvjerljivim pobjedama. Ako se zajednički rad opozicije pokaže održivim, to bi šefu vlade srednjoročno moglo predstavljati ozbiljnu glavobolju", piše švicarski Neue Zürcher Zeitung.

Transparent na kojemu je crvena loptica u ustima Orban na prosvjedima u Budimpešti (Reuters/L. Foeger)

Brojni građani Mađarske su nezadovoljni novim "robovskim zakonom" kako ga nazivaju

Ugledni Frankfurter Allgemeine Zeitung donosi kratak komentar u kojem se kaže: „Vlada premijera Orbana je već bez problema preživjela i daleko veće demonstracije. Ali postoji jedna bitna razlika između ovih i ranijih prosvjeda: kad je oporba prethodnih godina uspijevala izvesti puno ljudi na ulice radilo se o apstraktnim vrijednostima poput demokracije, slobode medija i vladavine prava. Te teme mobiliziraju aktivni dio urbanog stanovništva, ali ostaju bez odjeka u većem dijelu zemlje. No zakon koji dopušta do 400 sati prekovremenog rada godišnje potencijalno neposredno pogađa veliki broj Mađara i njihovu svakodnevicu. (…) Socijalna pitanja su točka u kojoj su autoritarni vladari posebno ranjivi."

„Faktor Kurz" – omiljeni zet nacije

Drugi su motivi bili u Beču gdje se oko 17.000 ljudi okupilo na godišnjicu formiranja vladajuće koalicije između Austrijske narodne stranke i Austrije slobodarske stranke. Ljevičarske organizacije i sindikati su, uz podršku Socijaldemokrata i Zelenih, prosvjedovali zbog „skretanja udesno" u zemlji tijekom prve godine kancelara Sebastiana Kurza.

Demonstranti u Beču s transparentima (picture alliance/dpa/H. Punz)

Oko 17.000 ljudi se okupilo u Beču

Bečki list Standard piše da je koalicija slala ciljane signale: bila je blagonaklona prema vozačima i pušačima, stroga prema zaposlenima i školarcima, velikodušna prema udruženjima poslodavaca i poduzetnicima, ignorirala je zahtjeve nevladinog sektora i bila oštra prema potražiteljima azila.

„Usto dolazi 'faktor Kurz': savezni kancelar je produbio ulogu omiljenog zeta nacije. Svoju politiku objašnjava razumljivo, uvijek djeluje ljubazno i susretljivo, nikada ne izgleda umorno. Kurz je jednako dobar u objavljivanju poruka koliko je tvrdoglav u šutnji o neprijatnim temama", piše Standard. List dodaje da je Kurzova „perfektna prezentacija" jedan od razloga zašto su Austrijanci u većini zadovoljni ovom vladom.

Drugi razlog je što se vlast „penetrantno koncentrira na teme za koje – također kroz ispitivanja javnog mnijenja – zna da će ih birači dobro prihvatiti: restriktivna izbjeglička politika, zahtjevi za boljom integracijom – povezani s prijetnjama sankcijama, manje novca za one koji 'ništa ne rade'. (…) Ako se Narodnjaci i Slobodarci uopće sapletu, onda će se saplesti jedni o druge. Oporba za sada nema što da im suprotstavi", zaključuje list.

Sebastian Kurz (Imago/Pacific Press Agency)

Razumljiv, ljubazan i susretljiv - takav dojam Kurz ostavlja na svoje sugrađane

Na sličnom tragu su i prosvjedi u Rimu gdje je više tisuća ljudi, među njima mnogi migranti, prosvjedovalo za prava migranata i izbjeglica pod parolom iz pjesme Boba Marleyja: „Ustani za svoja prava". Demonstranti su nosili žute prsluke u znak solidarnosti s Francuzima. Najnoviji okidač bio je dekret o imigraciji kojeg je progurao ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini, šef desničarske Lege. Time je ograničeno dodjeljivanje humanitarnih dozvola boravka, recimo, za obitelji, žene koje putuju same i traumatizirane izbjeglice.

U Bruxellesu su prosvjedi bili u potpuno suprotnom smjeru – tisuće ljudi je prosvjedovalo protiv Pakta o migraciji koji je nedavno potpisan u Marakešu. Na demonstracije je bio pozvao jedan desnoradikalni stranački savez. Uhićeno je blizu stotinu ljudi, najviše zbog materijalne štete koju su načinili, iako je u dva slučaja riječ o „oružanoj pobuni". Policija je koristila suzavac i vodeni top.

Priredio:Nemanja Rujević

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android