Gdje prolazi državna granica u raju?

Najmanji je manji od jednog, najveći je velik tridesetak četvornih kilometara. Oko njih je more kristalno čisto, na plaži sitan pijesak gotovo bijele boje. Raspršeno otočje u Indijskom oceanu - to je zapravo prijevod francuskog naziva Iles Epareses - doista izgledaju kao tropski raj. Ali još veće blago se nalazi ispod vode. "Biološka raznolikost u moru je tu doista izuzetna", kaže nam Marc Troussellier iz francuskog Centre National de la Recherche Scientifique (CNRS). On sa stotinjak kolega trenutno istražuje ekosustav tih otoka.

"Na otocima nema slatke, dakle nema pitke vode. Ljudi se tu nikad nisu mogli nastaniti i tako uništiti autentičnu biološku raznovrsnost", objašnjava nam znanstvenik. Tako je to otočje postalo referentno područje kada je riječ o izvornom okolišu i o tome  kako klimatska promjena utječe na prirodu naše planete. "Takvi ekosustavi koji će nam pokazati kako izgleda okoliš bez utjecaja čovjeka su vrlo, vrlorijetki", kaže Troussellier.

Golemo blago i druge vrste

Ali netaknuta priroda nije glavni razlog za svađu oko ovih otoka. Tu je riječ i o rudnom bogatstvu u moru između Madagaskara i Afrike. Tamo je golemo polje plina, stručnjaci procjenjuju kako se tamošnje zalihe mogu usporediti sa onima u Sjevernom moru ili Perzijskom zaljevu. Ali tu je onda i neminovno riječ o odnosima između Madagaskara i kolonijalne sile koja je nekad vladala tim otokom, Francuske. A po mišljenju stanovnika Madagaskara, Francuskoj očito teško pada doista završiti tu povijesnu epizodu.

Jer kad je Madagaskar postao neovisan 1960., u Parizu su nedugo prije toga potezom pera te nenaseljene otoke odvojili od Madagaskara i zadržali ih za sebe. To Madagaskar do danas ne može prihvatiti i obratio se Ujedinjenim narodima. U rezoluciji od 1979. UN je naložio Francuskoj da "smjesta" započne pregovore koji bi vodili povratu tih otoka pod nadležnost Madagaskara. Ali sve do danas se nije dogodilo praktički ništa.

"Ovo je Francuska"

Christine Rafidinarivo nam sažima i posljedicu tog nejasnog odnosa: "Na tom području uopće ne postoji međunarodno priznata državna granica". Ova politologinja i državljanka kako Francuske tako i Madagaskara se na sveučilištu Sciences Po u Francuskoj bavi statusom tog otočja. Jer to je također uobičajena politika Ujedinjenih naroda: "Sve dok status nije jasan i dok dvije zemlje pretendiraju na isto područje, Ujedinjeni narodi ne žele priznati međunarodnu granicu."

Ali za Pariz tu nema nikakve dvojbe: ovog listopada je i francuski predsjednik Macron posjetio najveći otok i jasno objavio: "Ovo je Francuska". Mediji na Madagaskaru su pak izvještavali o posjetu francuskog predsjednika - Madagaskaru.

Ipak, nakon desetljeća izbjegavanja odgovora na temeljno pitanje cjelovitosti Madagaskara, uoči 60. obljetnice neovisnosti gdje će ovu otočnu državu u Indijskom oceanu kao počasni gost doista posjetiti francuski predsjednik. Pariz očito napušta svoj tvrdoglavi stav. Predsjednik Madagaskara je ovog svibnja bio u Parizu i oba predsjednika su se složila sazvati mješovitu komisiju koja bi se bavila pitanjem nadležnosti nad ovim otocima.

Na prvi pogled to je izgledalo obećavajuće: komisiju bi činilo po šest stručnjaka iz Francuske i iz Madagaskara, a tu je i politologinja Rafidnirivo bila optimistična.  "Po prvi puta nakon svih tih godina postoje neki rokovi u kojima se trebaju razvijati stvari. I po prvi puta je doista otvoreno kako će izgledati ishod pregovora." Jer do 26. lipnja sljedeće godine, kad Madagaskar i slavi svoju okruglu obljetnicu samostalnosti od kolonijalne uprave Francuske, trebao bi biti i postignut sporazum.

"Kao prvo, priznajte da je ovo Madagaskar"

No prije nekoliko tjedana, 18. studenog, održan je prvi sastanak ove komisije u glavnom gradu Madagaskara Antananarivu i sastanak je završen bez ikakvog dogovora. Sljedeći sastanak bi trebao biti održan u Parizu, ali nije dogovoren čak niti termin tog susreta.

Mnogi na Madagaskaru su zbog toga bijesni na Francuze. Srdit je i bivši ministar obrane Madagaskara, Desire Philippe Ramakavelo je uvrijeđen i što se već ovi pregovori nisu vodili na istoj razini: "Za mene je to fijasko. Sa strane Madagaskara je na sastanku sudjelovao osobno predsjednik vlade, s francuske je izaslanstvo vodio veleposlanik. Takvi međunarodni pregovori se moraju voditi među dužnosnicima istog ranga", kaže bivši ministar.

No baš kao što i Pariz tvrdi kako su ti otoci dio Francuske, tako i za njega tu nema baš nikakve dvojbe: "Prvo se mora prihvatiti kako to otočje pripada Madagaskaru. Kad je to jasno, onda se može razgovarati hoćemo li upravljati tim otočjem zajednički i s kim. To može biti i Francuska jer smo u prijateljskim odnosima". Ali upravo zbog rudnog bogatstva koje se nalazi pod morem Madagaskaru je od izuzetne važnosti da se prihvati kako je to njihov nacionalni teritorij. "Za nas je to od životne važnosti".

Vlada Madagaskara se od ovog ponedjeljka (9. prosinca) sprema uključiti i građane ove otočne države u trodnevnu raspravu o tim otocima. Svakako želi da svi na Madagaskaru znaju što se događa i oko čega se vodi spor.

Znanstvenici francuskog znanstvenog centra koji istražuju to otočje naravno znaju što se događa, ali bi najradije ostali s glavom u njihovim (znanstvenim) oblacima. Troussellier je uvjeren kako su njihovi znanstveni nalazi i utjecaj klimatskih promjena na život naše planete iznad pitanja interesa pojedinih država. "Nadam se da će preskočiti pitanje kojoj državi pripadaju ovi otoci i umjesto toga se zajednički baviti održavanjem ovog ekosistema na najbolji način i na korist čitavoj regiji."

Ali povijest je već nebrojeno puta pokazala: pitanje državnih granica se još nikad nije samo tako "preskočilo", pogotovo kad je riječ o plinu i nafti. A to će teško biti čak i kod povlačenja granica kroz raj.