Frizerka Marion Esser iz Kölna

6:30 Prva frizura

Dan frizerke Marion Esser započinje pravljenjem njezine vlastite frizure. Ispred ogledala u kupaonici fenom suši svoje plave kovrče. S obzirom da je po zanimanju ne samo frizerka već i kozmetičarka tako joj i šminkanje brzo ide od ruke. No, ima dana kada ne nanosi šminku, objašnjava Marion Esser. „Šminkam se samo kada idem u salon mojim mušterijama. Za vrijeme praznika, ne koristim ništa“, kaže.

Danas ujutro je mirno u domu Esserovih. Školski su praznici pa frizerka svoje dvije djevojčice može pustiti da dulje spavaju. Inače ih svakoga jutra, u pola osam njezin suprug vozi u školu. „Bilo bi mi drago kada bih za moju djecu imala više vremena, kada bi recimo s njima mogla preći školsko gradivo“, uzdahuje Marion. No, za to se nema vremena, kao ni za neki dulji godišnji odmor. Marion Esser i njezin suprug imaju vlastiti frizerski salon te stoga uvijek moraju biti prisutni.

Prije nego krene u frizerski salon, Marion na brzinu obuče svoju radnu odjeću, koja je isključivo crne boje. Zašto? „ Naše mušterije tretiramo kao „kraljeve“, oni su zvijezde a ne mi te stoga oblačimo crno kako se ne bismo nametali u prvi plan“, objašnjava frizerka. „Osim toga, to je i praktično; na crnom se mrlje od boje gotovo ni ne vide“, s osmjehom dodaje Marion.

08:30 U salonu

Vožnja automobilom od njezine kuće do salona traje 10 minuta. S obzirom da je ona šefica frizerskog salona, Marion Esser sa suprugom provodi cijeli dan na poslu.

Točno u devet sati započinje radni dan. Dolazi prva mušterija; jedan ljubazan, pričljiv mladić koji želi ošišati kosu. Neke mušterije koje kasnije dolaze, žele promjeniti boju kose. S mušterijama uvijek rado razgovara, kaže Marion s osmjehom i dodaje da često pričaju o svojoj djeci i razmjenjuju iskustva, iako, ponekad se može dogoditi da su tema razgovora – vremenske prilike.

Jedna ženska mušterija bi rado željela takozvani „hair painting“. Marion je savjetuje po pitanju boje koja bi joj najbolje pristajala. Potom mješa boju u maloj sporednoj prostoriji salona i kada je gotova, nanosi je kistom i češljem na glavu mušterije.

Marion Esser radi i na blagajni salona no naravno, uvijek jednim okom nagleda što rade njezini suradnici i suradnice. Iako je šefica, niti jedan posao joj nije pretežak, jer kako kaže – „i sama mogu pomesti pod“.

Svojim mušterijama pomaže i kod oblačenja kaputa, odnosno, garderobe. „Ponekad im donosim i kavu i novine“, priča frizerka i dodaje da neke njezine mušterije već godinama dolaze k njoj.

14:00 Kraj radnog vremena

Marion Esser obično ostaje do pola šest u salonu. No, danas je petak pa može ranije završiti.

U trgovini u blizini, kao prava katolkinja, svakoga petka kupuje ribu i krumpir, jer, kako kaže, „kod nas se petkom uvijek jede riba a topli obrok ionako uvijek imamo samo uvečer“.

Na kraju dana odlazi s kćerkama na skejtanje kojim se počela baviti isključivo zbog djece. „No sada sam upravo ja ta, koja mora njih motivirati da odu i da se malo provozaju, odnosno, uopće malo pokreću“, s osmjehom kaže frizerka.

Osim skejtanja, Marion ima i druge hobije kao što je čitanje i prije svega slikanje. „Da sam maturirala, zasigurno bih studirala umjetnost i postala slikaricom. Sigurno!“, kaže Marion.

16:00 Kod kuće

Kada stigne kući, Marion prvo pregleda poštu. „Svi računi stižu na ime mog supruga. Ja otvaram samo moja pisma a među njima se rijetko nalaze računi. Račune ne volim, no, tko ih uopće voli? No, što se mora – mora se“, kaže frizerka.

18:30 U kuhinji

Marion Esser zaposlena je u kuhinji. Stavila je kuhati krumpir kojeg je prethodno ogulila i raduje se zajedničkoj večeri sa svojom obitelji.

Konačno, obitelj se sastaje kod postavljenog stola. Prvo zajednički mole molitvu, zatim se prime za ruke i jedni drugima požele dobar tek. Zajednička molitva prije jela je u njezinoj obitelji tradicija. „Molimo se prije obroka, ponekad i nakon njega, iako ovu drugu najčešće zaboravimo“, kaže zu osmjeh Marion.

Autor: Ali Almakhlafi / Željka Telišman

Odgovorni urednik: Nenad Kreizer