FAZ: Proširenje EU na Balkan nerealno?

Michael Martens je u najnovijem članku za nadregionalni dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung otvorio pitanje proširenja Europske unije na šest država zapadnog Balkana - ili čak samo neke od njih. On piše kako se to spominje u govorima, ali da „više nitko u to ne vjeruje kao i da se u sljedećih deset godina ulazak zemalja Balkana u EU smatra krajnje nerealnim. Navodi kako EU često s mukom donosi odluke koje zahtijevaju suglasnost svih 27 članica a da nekad nije ni sposobna djelovati.

Srbija, EU, Rusija i veto

„U EU s 33 članice to bi još više došlo do izražaja. Zamislite samo što bi značilo kada bi Srbija kao članica EU-a imala pravo veta po pitanju odnosa EU-a s Rusijom", navodi autor članka u FAZ-u i dodaje: „ Ali EU ne može biti ravnodušna prema razvoju svog predvorja na Balkanu, koje je u potpunosti okruženo članicama EU. Zbog toga je s državama Balkana potpisala bilateralne paktove o stabilizaciji i pridruživanju. Ti su sporazumi zamišljeni kao međufaza na putu ka punopravnom članstvu. Budući da je ono nerealno, postavlja se pitanje što EU i njene članice sada mogu ponuditi balkanskim državama, što je s jedne strane realno, a s druge strane dovoljno atraktivno za regiju da se odupre autokratskim devijacijama i da održi ili oživi reformske procese."

Recept o kojem se u posljednje vrijeme govori, kako navodi dalje novinar FAZ-a, je da se  balkanskim državama dozvoli da uđu na unutrašnje tržište EU s pravima kao punopravne članice. One bi tako imale punu gospodarsku ali nikakvu političku participaciju. Jedan od onih koji promoviraju ovaj koncept je Elmar Brok, koji je već dugi niz godina član Europskog parlamenta, a istodobno i član glavnog odbora njemačke Kršćansko-demokratske unije (CDU).

Ratifikacija malo vjerojatna

U svoja gotovo četiri desetljeća rada kao zastupnik u Europskom parlamentu, u koji je ušao 1980., Brok je doživio šest krugova proširenja EU-a. On smatra da je razumljivo da se raspoloženje promijenilo i kaže kako je francuski predsjednik Macron u pravu kada poziva na reformu EU-a prije daljnjih proširenja, piše autor članka u FAZ-u i razmatra što bi bilo kada bi nekoj balkanskoj zemlji kojim čudom i uspjelo okončati pregovore o učlanjenju na zadovoljstvo Europske komisije.

„Ratifikacija pristupanja te zemlje Europskoj uniji u Europskom parlamentu kao i svim nacionalnim parlamentima je u takvom slučaju malo vjerojatna i krajnje neizvjesna. Umjesto toga, pojedine države EU će početi iznositi razloge za odugovlačenje", piše Martens. On citira Elmara Brooka koji kaže „kako će neizbježno razočaranje u zemljama zapadnog Balkana otvarati mogućnosti za Rusiju, Tursku, arapske države i Kinu da vrše sve veći utjecaj u regiji i da to ne može biti u europskom interesu".

Gospodarsko članstvo

Stoga su, po mišljenju Elmara Broka, neophodna‚ „realistična privremena rješenja" koja donose primjetne prednosti ljudima u regiji i koja podržavaju države EU kao što je „članstvo u Europskom gospodarskom prostoru (EGP)". „Zemlje EGP-a imaju puni pristup europskom tržištu sa svim pravima i obavezama; za njih važi zakon EU-a, ali one nisu članice EU institucija. Taj model dobro funkcionira s Norveškom, Islandom i Lihtenštajnom", piše novinar FAZ-a citirajući Broka.

U članku se navodi kako su prvobitne članice 1994. godine osnovale EGP: Švedska, Austrija i Finska otišle dalje i pristupile EU. Druge zemlje poput Norveške odlučile su se protiv posljednjeg koraka. Svako, po riječima Broka, tko se od tamo želi odvažiti na puno članstvo u EU, to može uraditi, ali ne mora. „Budući da je za pristupanje EEU potrebno do 70 posto onoga što je potrebno za punopravno članstvo u EU, put ka EU više ne bi bio predalek".

Martens u članku navodi kako EU-zastupnik Brok odbacuje prigovore s Balkana da se tu radi o "članstvu drugog reda" i da takvu ponudu stoga treba odbiti.

Prejaka EU konkurencija?

Dapače, Brok smatra da bi članstvo u EGP bio važan i realan korak koji bi donio velike ekonomske prednosti državama Balkana i građanima vidno poboljšao uvjete života. Brok dodaje da su ‚sve zemlje istočne Europe sa slabim gospodarstvima, nakon pridruživanja EGP-u, doživjele snažan, ponekad siloviti gospodarski rast‘, kao i da bi to „moglo važiti i za balkanski sekstet".

Ali, bi li se privrede zapadnog Balkana mogle nositi s pritiskom konkurenata na europskom unutarnjem tržištu? Tome bi se, po riječima Broka, moglo suprotstaviti „asimetričnim rješenjima". To znači da se tržišta „ne otvaraju u potpunosti odmah", da su određeni sektori „zaštićeni prijelaznim razdobljima od nekoliko godina", kao i da se „konkurentnost dotičnih industrija može unaprijediti sredstvima EU", piše za FAZ Michael Martens i zaključuje: „Iako ideje, koje promovira Elmar Brok kruže godinama, ne može se reći da su usidrene u javnom diskursu balkanskih zemalja. Tamo 'Proevropljani‘ još uvijek zure u cilj punopravnog članstva. A EU, otjelovljena svojim komesarom za proširenje Olivérom Várhelyijom, podržava tu percepciju i dalje tvrdeći da su punopravna članstva realne ponude koje bi države kandidati mogle ostvariti vlastitim trudom i zalaganjem."

Priredila Jasmina Rose