Europa: zajedno protiv vatrene stihije
5. kolovoza 2018
Srce europske mašinerije za pomoć u slučaju katastrofa nalazi se u neuglednim uredskim prostorijama u Rue Joseph II u Bruxellesu. Tamo je smješten Centar za koordinaciju hitnih mjera pomoći Europske unije (ERCC). Petero zaposlenika nadzire (u smjenama) dan i noć aktualne i potencijalne krize unutar EU-a, između ostaloga i uz pomoć satelitskih podataka. Ovih dana imaju pune ruke posla. U Švedskoj već tjednima gore velika šumska područja, a u Grčkoj je vatrena stihija odnijela više od 90 života.
U međuvremenu se zahuktala borba protiv plamena – u Europi se protiv vatrene stihije bori zajedno. Šveđanima je pomoć stigla iz Njemačke, Italije, Francuske, Litve, Danske, Portugala, Poljske i Austrije. Sedam aviona za gašenje vatre, sedam helikoptera, i više od 340 vatrogasaca u međuvremenu pruža ili je pružilo pomoć švedskim vatrogasnim službama. Samo iz Njemačke je u pravcu Skandinavije otputovalo više od 50 vatrogasaca s devet specijalnih vozila, te pet helikoptera.
Najveća akcija gašenja vatre u povijesti EU-a
Po navodima EU-a radi se o najvećoj zajedničkoj akciji protiv šumskih požara u povijesti Europske unije. Christos Stylianides, europski povjerenik za humanitarnu pomoć i zaštitu od kriza, je zadovoljan: „Radili smo 24 sata na dan kako bi pomogli Švedskoj. To je naša dužnost u Europi koja štiti svoje građane“, stoji u ovotjednom priopćenju.
Požari u Švedskoj su pokazali, dodaje Stylianides, da „su klimatske promjene stvarnost i da nijedna zemlja nije imuna protiv prirodnih katastrofa“. Pomoć iz drugih europskih zemalja je primila i Grčka. Cipar, Španjolska i Bugarska su spremne poslati avione, vatrogasce, liječnike i vozila.
Prije toga su Stockholm i Atena aktivirali mehanizam Europske unije za pomoć u slučaju katastrofa, a upravo ERCC od 2013. koordinira njegove operacije. Postupak je usuglašen 2001. godine, u njemu sudjeluje svih 28 zemalja članica Unije te šest drugih država i aktivira ga se u slučaju prirodnih katastrofa i katastrofa koje prouzroči čovjek – i to u Europskoj uniji i izvan nje. Od 2010. mehanizam je aktiviran prilikom katastrofe u Fukušimi u Japanu, izbijanja epidemije ebole na zapadu Afrike i pružanju humanitarne pomoći u sirijskom građanskom ratu. Između 2001. i 2017. taj je mehanizam, sudeći po navodima Europske komisije, bio aktiviran oko 300 puta.
"Puno solidarnosti od strane zemalja članica"
Ukoliko neka vlada zamoli EU za pomoć, ERCC zahtjev šalje na članice EU-a. Ukoliko se aktivira mehanizam za zaštitu od katastrofa, zemlja koja je suočena s katastrofom Centru javlja kakva joj je (i koliko) pomoći potrebna. Koje će zemlje i u kojem obliku pomoći u slučaju nužde, to uglavnom ovisi o kapacitetima samih država i njihovom iskustvu u konkretnom scenariju. Pritom se mora voditi računa o situaciji u vlastitoj zemlji – ukoliko tamo često izbijaju npr. požari, svako sudjelovanje u akcijama u inozemstvu je potencijalni rizik.
"Mehanizam funkcionira na dragovoljnoj bazi. Zemlje nisu dužne pomagati, ali to svejedno čine. Pomažu koliko god mogu i to sredstvima kojima raspolažu", kaže za DW Carlos Martin Ruiz de Gordejuela, glasnogovornik Europske komisije. Njemačka primjerice možda i nema avione za gašenje požara, ali zato nudi pomoć u drugim oblicima. Obzirom da Švedska nema puno iskustva s ovakvim požarima, smisleno je da sad druge članice EU-a na raspolaganje stave ljudske snage, vozila, letjelice i ekspertizu.
Pozivi u pomoć bez odgovora
Mehanizam za pomoć ipak ne funkcionira uvijek. „U slučajevima Švedske i Grčke smo mogli odgovoriti na upite. Ali moramo priznati da to nije uvijek bio slučaj, pogotovo prošle godine“, priznaje Ruiz de Gordejuela. 2017. je mehanizam po navodima EU-a zbog šumskih požara bio aktiviran 17 puta. Sedam upita je ostalo bez odgovora – i bez pomoći. „Kad dobijemo upit zbog nekog požara, onda u pravilu gori i drugdje, i ponekad potrebna sredstva nisu na raspolaganju", kaže Ruiz de Gordejuela.
Ciljanim mjerama se cijeli postupak sad želi poboljšati. Zamisliva je opcija da EU sudjeluje u pokrivanju troškova pojedinih akcija. Do sada je polovica troškova transporta bila pokrivana iz proračuna EU-a, a troškove akcije su pokrivale isključivo zemlje članice.
Drugi prijedlog oko poboljšanja mehanizma za zaštitu od katastrofa je vezan uz strateško pozicioniranje EU snaga, koje bi u slučaju nužde ili potrebe mogle brzo stići na žarište krize, objašnjava. Osim toga se želi poraditi na prevenciji kriza, treningu i razmjeni informacija. Ali sve to ipak ne znači da će u budućnosti zemlje članice Unije preuzimati manje odgovornosti. „One će i dalje biti glavni odgovorni akteri kad god se bude radilo o savladavanju kriza“, naglašava Ruiz de Gordejuela.