Europa (ne)može bez plina iz Rusije | Gospodarstvo | DW | 01.04.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Opskrba energentima

Europa (ne)može bez plina iz Rusije

Što će biti ako Putin doista obustavi isporuku plina Europi? Zapravo već odavno postoje i planovi za takav slučaj, ali jedva da je tko očekivao da će se oni morati i provesti.

Putinova odluka da Rusija prodaje plin "samo za rublje" zapravo bi mogla značiti da bi Rusija mogla potpuno obustaviti isporuku plina Europskoj uniji. Ipak, ne izgleda da se i Rusija želi samo tako odreći tog izuzetno važnog prihoda (oko milijardu eura dnevno), a i talijanski premijer Mario Draghi koji je ovog četvrtka razgovarao s Putinom je u razgovoru s novinarima "uvjeren" da Rusija neće smanjiti isporuku svojeg plina čak i ako se on plaća samo eurima ili dolarima.

Zapravo se i u ukazu koji je potpisao ruski predsjednik ostavlja mogućnost plaćanja i u drugim valutama, ali onda preko interne banke Gazproma koja bi onda iznos mijenjala u rublje. Povrh svega, potpisani ugovori o kupnji plina iz Rusije redom predviđaju plaćanje u eurima, a ne u rubljama. No ovaj potez ruskog predsjednika će bez ikakve sumnje imati dugoročne posljedice.

Novčanice i kovanice rublje

Europske tvrtke već i zbog sankcija zapravo jedva što mogu s ruskom valutom tako da i odluka plaćanja plina u rubljama u konačnici znači - nikakva isporuka.

"Koordinirana distribucija"

Jasno je da bi zemlje Europske unije teško mogle bez plina iz Rusije ako bi isporuka doista bila obustavljena preko noći. No zapravo, Europska unija je još 2017. donijela zakon o sigurnosti opskrbe plinom i svih 27 članica su donijele vlastite zakone i planove na temelju te smjernice za slučaj nužde. Prema njemu bi u tom slučaju trebala biti uspostavljena skupina za koordinaciju distribucije plina koja bi solidarno raspoređivala plin kojim Unija raspolaže.

Doduše po tom propisu nisu baš jasne ovlasti koje bi trebala imati ta skupina za koordinaciju, ali je barem određen raspored kome bi se najprije trebao isključiti plin: domaćinstva i zaštićeni potrošači kao što su bolnice su na posve zadnjem mjestu, najprije dolaze industrijska postrojenja koja troše velike količine plina.

No još je mnogo posla da se dogovori i konkretnu solidarnost među članicama: barem nekakav načelan dogovor postoji samo između Njemačke, Danske, Austrije i Italije. Druge zemlje nisu žurile da postignu neki dogovor jer su i velike razlike u ovisnosti o plinu iz Rusije: za jednu Francusku tek dvadesetak posto plina stiže iz te zemlje, u Bugarskoj je to oko 90%. Tamošnja tvrtka Bulgargaz namjerava u najskorije vrijeme mnogo više plina uvoziti iz Azerbajdžana i ukapljenog plina koji stiže u Grčku, ali ta promjena izvora će trajati - i izvjesno će plin za potrošače biti skuplji.

LNG tanker uplovljava u Rotterdam

Europa se ubrzano okreće i novim izvorima, ali to će biti i posljednji poticaj prijelaza i na nove oblike energije.

Drastično smanjivanje uvoza iz Rusije

Europski propis predviđa i zajedničku nabavu plina, ali upravo je to nešto što je ruski Gazprom uporno odbijao i ustraje u pojedinačnim ugovorima o opskrbi sa svakom članicom zasebno. No i napad na Ukrajinu i sad ova odluka o "plinu samo za rublje" je trajno narušila povjerenje u Rusiju kao partnera u trgovini. Diederik Samsom, bliski suradnik potpredsjednika Europske komisije Timmermansa, najavljuje kako će EU već do kraja ove godine za čitave dvije trećine smanjiti volumen plina koji kupuje iz Rusije. Od tih ukupno 150 milijardi kubičnih metara ruskog plina bi 50 milijardi kubičnih metara trebalostizati ukapljeni iz SAD-a i Katara, a još 50 milijardi bi trebalostizati s nalazišta u Alžiru i Norveškoj, a tu su onda i kapaciteti za proizvodnju bio-plina.

No svakako će biti nužno i štedjeti plin i posegnuti za drugim izvorima energije, tako da Samsom smatra kako bi tek 2026. ili 2027. Europskoj uniji bilo moguće biti doista posve neovisna o plinu iz Rusije.

Shvaća li se još uvijek stanje olako?

Od hitnih odluka Europske unije je tu i namjera da se zajedničkim snagama što prije popuni spremišta plina. Na sreću dolazi proljeće, a već ove jeseni bi spremišta trebala biti popunjena najmanje 80%, sljedeće godine prije nego što počne sezona grijanja bi trebala biti puna 90%. Dodatni je problem što je vlasnik niza spremišta u Europskoj uniji zapravo ruski Gazprom, baš kao što je i suvlasnik mnogih nacionalnih opskrbljivača plinom, ali taj propis bi trebao vrijediti i za njega.

Sjedište Gazprom Germania u Berlinu

Prema pisanju njemačkih medija, njemačka vlada je spremna i na drastične mjere kako bi zajamčila opskrbu stanovništva. Ali što to znači za dugoročne poslovne odnose - to je posve jasno: povjerenje je definitivno izgubljeno.

Jer inače postoje i drugi instrumenti u slučaju kriznog stanja, gdje Georg Zachmann iz europskog instituta Bruegel zamjera Europskoj komisiji što još uvijek stanje shvaća previše olako i nije proglasila slučaj izuzetnih okolnosti. Kao što piše njemački Handelsblatt, Njemačka bi mogla i nacionalizirati ovdašnje podružnice ruskog Gazproma i Rosnefta ako bi one došle u ozbiljnije poslovne probleme - što nije isključeno obzirom na postojeće okolnosti. Gazprom Germania je indirektno u posjedu najvećeg podzemnog skladišta plina u Europi, a Rosneft je vlasnik čak tri rafinerije u ovoj zemlji. Tako bi nesmetano poslovanje onda nacionalizirane tvrtke bila i bitna pretpostavka opskrbe ovdašnjeg stanovništva.