EU: novi migracijski pakt na čekanju

Unatoč teškim pregovorima, ministri unutarnjih poslova Europske unije nisu uspjeli dovršiti kompliciranu slagalicu zvanu "Novi migracijski pakt”. Ovog četvrtak u Bruxellesu nije dovršen posljednji dio slagalice, konkretnije dio koji se odnosi na "krizni mehanizam". O posljednjim detaljima sada bi se trebalo pregovarati"u sljedećih nekoliko dana", rekao je predsjedavajući Vijeća ministara unutarnjih poslova, Španjolac Fernando Grande-Marlaska. On je naveo da je za pakt bila velika većina članica EU. Jedino su se Poljska i Mađarska su se još prije otvoreno usprotivile prijedlogu. Italija je izrazila dvojbe i sada želi dodatno ispitati i proučiti tekstove.

Krizni mehanizam ostaje sporan

Na početku sastanka njemačka ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser (Socijaldemokratska stranka Njemačke  - SPD) bila je optimistična. Konačno, nakon intervencije kancelara Olafa Scholza (SPD) kod  koalicijskog partnera Zelenih, pala je blokada Njemačke kriznog mehanizma koji je dio ukupnog migracijskog pakta. Faeser je u Bruxellesu sada predstavila novi tekst. Posebno joj je bilo važno da države poput Italije ili Grčke, u koje su pravilu prva postaja migranata, ne mogu same određivati ​​kada nastupa kriza, odnosno kada je sustav azila preopterećen.

"Za nas je važno da se osigura da i u slučaju krize ili instrumentalizacije, jedna država ne može olako sniziti standarde. Zato smo formulirali daljnje uvjete", rekla je Nancy Faeser u Bruxellesu. To znači da se postupci prema podnositeljima zahtjeva za azilom mogu pooštriti, produljiti ili provesti u lošijim uvjetima samo ako to većinom odluče države EU. Taj je uvjet pokrenula Italija koja bi u slučaju krize željela omogućiti što većem broju migranata da što brže putuju prema sjeveru kako bi rasteretila vlastite kapacitete.

Pakt o migracijama stupa na snagu tek za dvije godine

"Moramo postati stroži, moramo postati jasniji, moramo postati i čvršći, kako bi s druge strane sustav bio dostupan onima kojima je naša pomoć stvarno potrebna”, rekao je austrijski ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner. On je podsjetio na načela velikog migracijskog pakta kojeg su ministri unutarnjih poslova dogovorili u lipnju. Pakt obuhvaća mnogo više od samog kriznog mehanizma, koji bi se trebao koristiti samo u ekstremnim situacijama. Migracijski pakt, o kojem se još mora pregovarati s Europskim parlamentom koji mora ratificirati ove zakone, predviđa brze postupke izravno na vanjskim granicama za 30.000 ljudi u isto vrijeme. Deportacije izravno s granice trebale bi isto tako biti moguće. Paktom je propisana i prijava svih migranata koji stupe na tlo EU-a.

Po prvi put u povijesti EU-a, pakt uključuje obvezujuću uredbu o kvotama za raspodjelu tražitelja azila u svim državama članicama. Vjerojatno će trebati najmanje dvije godine dok se ne prilagodi zakonodavstvo za veliki pakt i dok se zapravo ne postave prvi kampovi za procedure na granicama.

Međutim, Poljska i Mađarska već sad definitivno ne žele provesti pakt. Migracijski pakt stoga nije rješenje za trenutačno veliki broj dolazaka u EU, primjerice na talijanski otok Lampedusa.

Prekoračenje trajanja vize ostaje problem

Povjerenica EU-a za migracije i unutarnje poslove Ylva Johansson istaknula je često zaboravljenu činjenicu da polovica svih tražitelja azila i migranata ulazi u EU s važećom vizom, a zatim ostaje nakon isteka roka valjanosti vize i podnosi zahtjev za azil. Osobe koje to čine su, kako je rekla, problem koji treba hitno riješiti. Ne treba se, rekla je, koncentrirati samo na "neregularne dolaske” mediteranskom ili balkanskom rutom. "U isto vrijeme imamo 600.000 zahtjeva za azil u EU (ove godine). To je više nego dvostruko više od neregularnih dolazaka. To pokazuje da se radi o puno više od pukog sprječavanja neregularnih dolazaka", rekla je Ylva Johansson.

Također je rekla da se mora razgovarati s trećim zemljama o onima koji "legalno stignu u EU avionima i zatim podnose zahtjev za azil". Srednjoročno, bi također trebalo preispitati praksu izdavanja viza članica EU-a osobama iz Afrike ili Azije, što bi vjerojatno brže smanjilo broj dolazaka nego dugotrajna provedba odredbi migracijskog pakta.

Bolja suradnja s tranzitnim zemljama

Sa stajališta belgijske državne tajnice za migracije Nicole de Moor, bolja suradnja s tranzitnim zemljama i zemljama porijekla migranata mogla bi kratkoročno pomoći. Kao i gotovo svi ministri, ona već godinama poziva na ciljane sporazume sa sjevernoafričkim državama, Pakistanom i Bangladešom. "Moramo postići napredak u našim odnosima s trećim zemljama, tranzitnim državama i zemljama podrijetla. Moramo tamo ulagati, ponuditi gospodarske mogućnosti i obrazovanje. Istodobno, moramo blisko surađivati ​​kada je riječ o sigurnosti granica i deportacijama", rekla je ona.

Najnoviji sporazum ove vrste je, za sada samo izjava namjere, s autokratski vođenim Tunisom, koji je udaljen samo 190 kilometara od talijanskog otoka Lampeduse. Ukratko rečeno sporazum funkcionira ovako: novčana i ekonomska pomoć za protuuslugu zadržavanja migranata i krijumčara. Na istom principu je već je 2016. EU postigla sporazum s Turskom.

Tunis ne želi postati granična straža EU-a

Međutim, provedba ovog sporazuma se sporo odvija. EU je nedavno doznačila Tunisu prvu tranšu od 67 milijuna eura. EU, posebice talijanska vlada, koja je pomogla u pregovorima o sporazumu, očekuje da će tuniska obalna straža poduzeti snažnije mjere protiv prenatrpanih krijumčarskih brodova u vlastitoj priobalnoj zoni od dvanaest milja. Trenutačno je broj prelazaka iz Tunisa još uvijek veliki. Stručnjaci za migracije i austrijski ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner primjećuju svojevrsnu paniku kod migranata: mnogi su htjeli brzo napustiti zemlju prije nego što se tuniska obalna straža ozbiljno počne provoditi sporazum. "Sada moramo oživjeti ovaj dogovor s Tunisom. On mora djelovati ili početi djelovati", rekao je Gerhard Karner.

U intervjuu za Deutsche Welle tuniski ministar unutarnjih poslova Kamel Fekih odbacio je ideju da bi njegova zemlja mogla djelovati kao neka vrsta granične policije ili izbjegličkog kampa za Europsku uniju: "Od početka smo naglašavali da se migracijom ne može upravljati bez rješavanja njezinih uzroka (...) Ali Tunis može zaštititi samo svoje granice. Ne može biti čuvar granice za druge, osim (neizravno) tako što će nadzirati vlastite granice." Prema riječima ministra unutarnjih poslova, Tunis je i sam u teškoj situaciji i ne može prihvatiti veliki broj izbjeglica iz Afrike južno od Sahela.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu