EU bez dogovora, migrantska kriza bez kraja | Politika | DW | 13.03.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

EU bez dogovora, migrantska kriza bez kraja

Sjeća li se još netko da postoji nešto kao migrantska kriza? Da svakodnevno tisuće žele u Europsku uniju? Po tom pitanju beznadno podijeljena, EU gura problem pod tepih i sve se nastavlja po starom, piše Bernd Riegert.

U petak su ministri unutarnjih poslova EU-a razgovarali i o novom paktu za migracije i politiku azila koji Europska komisija po tko zna koji put predlaže od prošle jeseni. O tome su ministri pričali čitavih petnaest minuta. Ništa nije dogovoreno.

Glava u pijesku

Tri grupe članica EU su nepomirljive. U prvoj su zemlje koje, poput Mađarske, odbijaju primiti ijednog tražitelja azila. U drugoj su pogranične zemlje poput Grčke, koje ne žele da sav teret padne na njih. U trećoj su ciljne zemlje, poput Njemačke, koje se žale da na kraju svi migranti ionako završe kod njih.

Svi zajedno odlažu raspravu, iako se problem ne može ignorirati. Ljudi i dalje pokušavaju ući u Europu. Neodrživi su uvjeti u jadnim izbjegličkim kampovima kakvi se viđaju u Grčkoj, BiH, Libiji ili Španjolskoj. Zbog toga EU dobiva kritike čak i od UNHCR-a.

A što rade ministri unutarnjih poslova članica EU? Okreću glavu, kažu da tijekom pandemije ima važnijih briga od sudbine migranata. Njihova računica je točna – javnost se nakratko uzbudi samo kad izbije požar u izbjegličkom smještaju na Lezbosu ili kod Bihaća. Političari otputuju tamo da svojim očima vide bijedu. I opet ništa.

Pet godina sporazuma s Turskom

Riegert Bernd Kommentarbild App

Bernd Riegert

Idućeg tjedna je peta godišnjica takozvanog izbjegličkog „deala" s Turskom. Nakon njega se za 75 posto smanjio broj ludi koji stiže do grčkih otoka. Ali, došljaka je i dalje mnogo.

Oni su se gomilali u Grčkoj jer ta zemlja nije bila u stanju da ih provede kroz azilnu proceduru. Slabo tko se na uređen način vraća u Tursku – jer Grci ne uspijevaju ni to organizirati, usprkos masivnoj financijskoj i logističkoj pomoći iz Bruxellesa.

Italija je gotovo u potpunosti ukinula spasilačke misije u Sredozemlju. Migranti zato ostaju u Libiji ili traže nove rute, mahom preko Španjolske, Balkana ili Cipra.

Europska unija želi obeshrabriti i zaplašiti došljake, da problem prebaci zemljama koje nisu članice EU-a. Cinično je što se za obeshrabrivanje koriste užasni prizori iz izbjegličkih kampova, umjesto efikasne procedure koja bi pokazala da ne mogu ostati svi koji dođu. Izbjeglice znaju: ako se nekako dokopaju EU-a, uglavnom će nekako i ostati.

Bez perspektive

Deportacija odbijenih tražitelja azila jedva da funkcionira. Dijelom jer su države EU-a nesposobne, dijelom jer zemlje porijekla ne žele primiti svoje građane. Sada je dogovoreno da se zemljama porijekla zaprijeti pooštravanjem viznog režima i ukidanjem privredne pomoći. Do sada su takve prijetnje odlazile u prazno.

„Europskog rješenja“, kakvo svi traže, nema na vidiku. Neće ga biti ove godine, a vjerojatno ni sljedeće, procjenjuje se u Bruxellesu. Novi pakt o migracijama se ne nazire. Poput televizijske sapunice, puzajuća katastrofa na vanjskim granicama EU-a naprosto se nastavlja u nedogled.