Erdoganovi islamistički saveznici

Oni su mali, ali bi mogli biti prevaga u tijesnoj izbornoj trci. Oni to vrlo dobro znaju - i to iskorištavaju. Islamističke stranke u Turskoj vide sebe u usponu  – prije svega „Nova stranka blagostanja" i „HÜDA PAR". Prema istraživanjima, obje stranke zajedno trenutno imaju udio glasova od oko dva posto. Ali, sada su i jedni i drugi ponudili podršku Erdoganovom izbornom savezu - pod uvjetom da ih uvjeri u to da će Zakon 6284 biti ukinut.

Uvjet koji je izazvao negodovanje u Turskoj. Zakon 6284 naime obavezuje državu da zaštiti žene od nasilja i, ako je potrebno, da im jamči anonimnost. Najmanje 234 žene bile su žrtve femicida samo u 2022. Pored toga, platforma „Zaustavit ćemo ubojstva žena" dodala je još 245 sumnjivih slučajeva. Nasilje nad ženama je vrlo ozbiljan problem u zemlji.

Podrška bi bila skupa

Zakoni koji štite žene dugo su trn u oku mnogim islamističkim strankama i zajednicama.Takvi zakoni, tvrde oni, dovode do porasta stope razvoda u Turskoj i odražavaju miješanje Zapada u muslimansko-turske obiteljske strukture. Godinama su islamisti u više navrata pokretali kampanje, na primjer protiv plaćanja alimentacije ženama. I koristili su svaku priliku kako bi pojačali pritisak na vladu stranke AKP da poništi takve već postojeće zakone. Tako je turski predsjednik Recep Tajjip Erdogan, zbog njihovog pritiska prije dvije godine ukinuo međunarodnu Istanbulsku konvenciju za zaštitu žena od nasilja.

Sada su ove stranke ponovo namirisale šansu. Jer, neposredno uoči izbora, istraživanja javnog mnijenja pokazuju da vladin savez gubi na popularnosti. Prema anketama, Erdogan također stoji iza svog rivala kao predsjednički kandidat. Sada pokušava pronaći nove saveznike. A oni koriste trenutak i postavljaju zahtjeve - kao što je ukidanje zakona 6284.

Ali ogorčenje među mnogim članicama AKP-a bilo je toliko da još uvijek nije postignut dogovor. Možda i strah od gubitka ženskih glasova igra ulogu. Zato što je AKP i dalje vrlo popularna stranka, posebno među konzervativnijim ženama.

Tko su Erdoganovi saveznici?

Pored konzervativne islamske AKP, Erdoganov izborni savez do sada je uključivao i ultranacionalističke stranke MHP i BBP. Obje potiču iz „pokreta Ülkücü”, koji je izvan Turske poznatiji kao desničarski ekstremistički pokret „Sivi vukovi".

Njemačka Služba za zaštitu ustavnog poretka, „Sive vukove" je klasificirala kao izrazito nacionalistički, antisemitski i rasistički nastrojene. Oni kao primarne neprijatelje vide Kurde, Židove, Armence i kršćane, jer su čvrsto uvjereni u superiornost turske nacije. Prema unutarnjoj tajnoj službi Njemačke, oni stoga slijede cilj uspostavljanja homogene države svih turkijskih naroda pod vodstvom Turaka od Balkana do zapadne Kine. „Slika koju o svijetu imaju Sivi vukovi krši princip jednakosti koji se nalazi u njemačkom ustavu", priopćila je na upit DW-a Služba za zaštitu ustavnog poretka (BfV).

Služba za zaštitu ustavnog poretka smatra da je Erdoganov najveći partner MHP, koja je prvobitna organizacija „Sivih vukova". Njihove interese zastupa Savez turskih demokratskih idealističkih udruženja u Njemačkoj e.V., skraćeno ADÜTDF. Sa 7.000 članova, to je najveća krovna organizacija u sklopu „Sivih vukova". I ona je već godinama pod nadzorom Službe za zaštitu ustava.

Drugi Erdoganov partner, Partija velikog jedinstva, ili skraćeno BBP, također svoju politiku bazira na ideologiji „Sivih vukova". Za njih je islam važan element turskog identiteta. Mnoga politička ubojstva u Turskoj se pripisuju BBP-u. Navodi se da su njeni članovi, između ostalog, umiješani u ubojstvo armenskog novinara Hranta Dinka. Služba za zaštitu ustavnog poretka smatra da je Federacija svjetskog poretka u Europi (ANF) zapravo europska organizacija BBP-a. I ANF se nalazi pod prismotrom njemačke Službe za zaštitu ustavnog poretka.

Na predsjedničkim izborima, ali još ne i na parlamentarnim, Erdogana podržava i islamistička stranka HÜDA PAR, koja je prema pokrajinskoj Službi za zaštitu ustavnog poretka Sjeverne Rajne-Vestfalije bliska turskom Hezbolahu (TH) . Pripadnici turskog Hezbolaha se okrivljuju za ubojstvo mnogih aktivista za ljudska prava, poslovne ljude i političare u Anadoliji, posebno tijekom 1990-ih. Prema navodima vlasti, u Njemačkoj ima 400 članova i također su pod prismotrom.

Erdoganov aparat moći

Aktuelna ispitivanja javnog mnijenja predviđaju tijesnu trku između vladajućeg i oporbenog saveza. Tijekom svoje vladavine, Erdogan je izgradio veliki sustav moći. Također je stvorio vlastitu elitu kroz državne naloge, nepotizam i korupciju. Dao je brojne privilegije muslimanskim zajednicama. Poraz na predstojećim izborima za njih bi značio gubitak utjecaja i bogatstva. Nedavno je Menzil, turski ortodoksni sufijski red s najviše članova, najavio svoju podršku Erdoganovom savezu.

Ova najava nije iznenađenje za stručnjaka za Tursku, Thomasa Schmidingera, jer je, kako kaže, Erdoganov izborni savez kombinacija političkog islama i ultranacionalizma. „Menzil, kao jedna od najvažnijih vjerskih mreža AKP-a, je nakon pokušaja puča 2016. zamijenio Gülenov pokret", kaže on. Prema njegovom mišljenju, sada je logično da ovaj red pokuša obraniti svoje nove privilegije, koje je dobio preko AKP-a.

Turska vlada je Gülenov pokret proglasila terorističkom organizacijom 2016. godine. Erdogan sumnja da propovjednik Fettulah Gülen, koji živi u američkom egzilu, stoji iza pokušaja državnog udara 15. srpnja 2016. Gülenov pokret je ranije bio važan stup AKP-a otkako je Erdogan preuzeo vlast 2002. godine.

Bliži li se Erdoganova era kraju?

Ako Erdogan i njegov izborni savez ponovo pobijede, bečki politolog Schmidinger u početku ne očekuje nikakve političke promjene. Erdogan će nastaviti agresivnu vanjsku politiku kako bi kompenzirao unutarnje probleme.

Međutim, Schmidinger također smatra da je malo vjerojatno da će vladin izborni savez iz današnje perspektive pobijediti na izborima. Zbog neuspjeha gospodarske politike i lošeg upravljanja krizom poslije velikog potresa u veljači, savez koji predvodi AKP više nema većinu iza sebe. „A izbori i u Turskoj mogu biti namješteni samo u određenoj mjeri", dodaje on, podsjećajući na optužbe o manipulaciji posljednjih godina.

No bi li Erdogan dobrovoljno napustio teren u slučaju poraza? Schmidinger u to sumnja. On smatra da tursku državu u velikoj mjeri kontroliraju Erdoganovi sljedbenici. Pored toga, od pokušaja državnog udara mnogo je oružja u rukama njegovih pristalica, što bi također moglo dovesti do oružanih sukoba. Schmidinger smatra da promjena režima ne bi prošla potpuno glatko, čak i da su izbori izgubljeni.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu