Ekskluzivno: Bjeloruski odred smrti | Politika | DW | 16.12.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Ekskluzivno: Bjeloruski odred smrti

Prije 20 godina su netragom nestala dva bjeloruska oporbena političara. Jedan svjedok je ekskluzivno za DW ispričao da je kao pripadnik specijalne postrojbe sudjelovao u ubojstvima tih političara.

Muškarac po imenu Juri Garavski javio se početkom rujna ruskoj redakciji DW-a. Rekao je da ima 41 godinu i živi kao tražitelj azila na njemačkom govornom području Alpa. Ne želi da otkrijemo gdje točno živi. On strahuje od duge ruke svojih starih kolega iz državne sigurnosti u Minsku. Jer, priča koju je ispričao, vrlo je škakljiva.

Garavski je služio vojsku u jednoj postrojbi u Minsku. Iz njenih redova su 1999. regrutirani pripadnici jedinice za brzo djelovanje SOBR. Garavski je od početka bio u njenom sastavu i obučen je za borbu protiv organiziranog teškog kriminala. Za DW je ispričao kako ga je Dmitri Pavličenko, tada potpukovnik i osnivač SOBR-a, primio u elitnu grupu vojnika. Njihova prva akcija je 7. svibnja 1999. uvečer završila zločinom.

Otmica bivšeg ministra unutarnjih poslova

Usred Minska grupa SOBR je otela bivšeg ministra unutarnjih poslova Jurija Zaharenka i odvezla ga na jedan poligon za vježbu. Tamo ga je, kako je ispričao Garavski, ustrijelio Pavličenko. Leš je prebačen u krematorij groblja u Minsku. Zaharenko je bio otkazao poslušnost Lukašenku i zajedno s drugim kritičarima vlasti radio na svrgavanju predsjednika. Lukašenko je prije toga na dva sporna referenduma proširio svoje ovlasti i otada neometano provodi svoju volju u parlamentu. Bjelorusija se smatra posljednjom diktaturom u Europi.

16. rujna 1999. bilježimo drugi slučaj: SOBR – ponovo u civilu – otima Viktora Gončara, bivšeg šefa Središnje izborne komisije, te Anatolija Krasovskog, biznismena koji podržava oporbu. Sudbina obojice mogla bi sada biti rasvijetljena nakon iskaza našeg svjedoka: Garavski tvrdi da su obojica pogubljena u šumi kod vojne baze Begoml – rake su im prije toga već bile iskopane.

Juri Garavski

Juri Garavski pokazuje u razgovoru za DW kopije dokumenata koji navodno dokazuju njegove tvrdnje

Usmeni nalozi za ubojstvo

U obje akcije zapovjednik je bio časnik Pavličenko, kako kaže naš svjedok: „Nema pisanih dokaza, protokola – ničeg sličnog. Sve je bilo samo usmeno". Garavski je pokazao DW-u kopije dokumenata koji potvrđuju podatke o njegovoj osobi. Istraživački tim DW-a je te podatke provjerio u tri zemlje i naposljetku odlučio objaviti njegove izjave.

I pored toga, pitanje o motivima ostaje bez odgovora. Zašto Juri Garavski baš sada izlazi u javnost s tim podacima? Zašto se nije već ranije javio nekoj medijskoj kući ili međunarodnoj organizaciji? Što je točno radio nakon što je napustio aktivnu službu, a prije odlaska u zemlju u kojoj je podnio zahtjev za azil? Garavski izbjegava odgovor na neka pitanja. Sigurno je da ima detaljna saznanja o počinjenim zločinima.

Specijalni izvjestitelj: Naredbe su stigle iz državnog vrha

Njegovi iskazi se u svakom slučaju uklapaju u sliku koju je pružio specijalni izvjestitelj Vijeća Europe Christos Pourgourides još 2004. godine. Ovaj ciparski pravnik je grupu koja je radila u okviru SOBR-a okarakterizirao kao „odred smrti koji predvodi Pavličenko" i rekao da se iza nestanka političara krije „zavjera".

Christos Pourgourides

Christos Pourgourides

U intervjuu za DW Pourgourides ide korak dalje: „Nemoguće je da su se te otmice i ubojstva odvijali bez suglasnosti – da se oprezno izrazim – vrlo visokih dužnosnika. A kada to kažem, onda mislim na predsjednika Bjelorusije". Još tada su međunarodni promatrači i organizacije za ljudska prava pretpostavljale da se iza nestanka oporbenjaka krije predsjednik Aleksander Lukašenko. Garavski nije mogao dati nikakve informacije o zapovjednom lancu. On je za DW rekao kako je tada polazio od toga da je Lukašenko imao određenu ulogu u spomenutim ubojstvima: „Mislim da je to znao."

Obitelji žrtava skeptične prema kajanju počinitelja

Garavski kaže da je tek kasnije osjetio grižnju savjesti i kajanje: „Negdje duboko su možda odzvanjala pitanja, ali kada se mladom čovjeku izda naređenje, onda ili si dio sustava ili nisi. To znači da sam bio svjestan da moram sudjelovati u tome do kraja." Članovima obitelji žrtava, od kojih većina danas živi u egzilu u SAD-u, Nizozemskoj i Njemačkoj, Garavski je preko DW-a uputio riječi isprike. „Izražavam Vam moju iskrenu sućut, budući da sam sudjelovao u njihovim ubojstvima. Sve drugo ovisi o Vama i našem bjeloruskom pravosuđu."

Jelena Zaharenko

Jelena Zaharenko

Jelena Zaharenko, najstarija kćer bivšeg ministra unutarnjih poslova, živi u egzilu u njemačkom gradu Münsteru. Ona je od DW-a doznala za iskaz Garavskog i detalje o smrti njezinog oca. Skeptična je kada je riječ o Garavskom: „Teško da mu je to iznenada proradila savjest. Savjest ili imate ili ju nemate i nikada ju nećete imati." No i Jelena Zaharenko zna: „Ne radi se o njemu, već o čitavom sustavu koji stoji iza njega."

Impuls za rasvjetljavanje ubojstava u ime države

Margarete Bause, političarka Zelenih i članica Odbora za ljudska prava Bundestaga, za DW kaže: „Ne smije se zaboraviti da teške optužbe da je predsjednik Lukašenko umiješan u ova ubojstva do danas nisu rasvijetljene. Njemačka vlada i EU ne smiju popustiti kod zahtjeva da se to rasvijetli. Oni moraju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi odgovorni za zločine bili izvedeni pred lice pravde." Izlazak Jurija Garavskog u javnost bi mogao potaknuti sveobuhvatno rasvjetljavanje ubojstava od prije 20 godina za koja se sumnjiči država.

Preporuka uredništva