"Dvije škole mišljenja o Srbiji u EU-u"

Europski parlament je usvajanjem Rezolucije o Srbiji raspršio nade vlasti Aleksandra Vučića da će dobiti otvaranje Klastera 3 i tako pomaknuti s mrtve točke proces europskih integracija. Iako je Europska komisija – na temelju ne baš jasnih kriterija – preporučila otvaranje Klastera 3 tijekom srpnja, ispostavilo se da je čak osam članica Europske unije protiv te preporuke: Belgija, Nizozemska, Švedska, Bugarska i Hrvatska, kao i tri baltičke zemlje.

Autor rezolucije, izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju Tonino Picula, također ističe da mu nije jasno gdje Europska komisija vidi napredak Srbije. On ocjenjuje da je Srbija nazadovala na području vladavine prava, formiranja Regulatornog tijela za elektronske medije (REM), ispunjavanja preporuka OESS-ovog Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR), borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, slobode medija, ali i usklađivanja s vanjskom politikom Unije.

Situacija gora nego prošle godine

„Situacija u Srbiji je postala još gora tijekom prošle godine s daljim urušavanjem ljudskih prava i političkih sloboda, sustavnim oslabljivanjem institucija i antieuropskim izborima", dodao je Picula.

Pojedini zastupnici Europskog parlamenta smatraju da se ne smiju nagrađivati antidemokratski koraci srpskih vlasti, jer bi bilo kakvo popuštanje predsjednik Srbije Aleksandar Vučić iskoristio u marketinške svrhe pred izbore i kao dokaz da je on i dalje cijenjen u europskim krugovima. Posebno je naglašeno da Beograd i Aleksandar Vučić pokušavaju dobiti neke političke bodove na temelju kozmetičkih promjena i da je ova rezolucija jasan signal u tom smislu da se takva praksa neće tolerirati.

Reakcija vlasti u Srbiji također je bila očekivana. Ona je negativan stav Europskog parlamenta ocijenila kao zlu i neprijateljsku volju pojedinih država, s posebnim naglaskom na Hrvatsku i Bugarsku. Predsjednica parlamenta Ana Brnabić tako smatra kako „Picula inzistira da Srbija bude kažnjena zbog prosrpske politike Vučića“ i da „to nema veze s reformama“.

Izlaganje Marte Kos, europske povjerenice za proširenje, iznenadilo je i aktiviste u Srbiji. Pomalo nadrealno su zvučale ocjene o napretku Srbije i nabrajanje nekakvih uspjeha, posebno na području pravosuđa. Time se u srpskoj javnosti samo pojačala skepsa prema Europskoj uniji i dojam da njen vrh i dalje iz nekih svojih geopolitičkih ili lukrativnih razloga podržava vlasti u Srbiji.

Sukob dviju škola mišljenja

Raskorak između Europske komisije i Europskog parlamenta Naim Leo Beširi, direktor Instituta za europske poslove iz Beograda, vidi kao sukob dviju škola mišljenja unutar EU-a:

„Postoje oni koji vjeruju da bi zemlje koje su deklarativno za EU, ali ne provode reforme, trebalo primiti pod svoje okrilje i onda uz obilje problema koje smo već vidjeli na primjeru nekih zemalja, te probleme rješavati u hodu. Mislim da taj pristup zagovaraju Francuska, Italija i vjerojatno Njemačka.“

„Drugi ipak smatraju da je preskupa cijena takvog pristupa i da ne žele ono što smo i čuli u raspravi, nekakvo širenje ruskog utjecaja iznutra. Dio zemalja je zabrinut za kršenje ljudskih prava i vladavinu prava i tu ćete čuti kritike na račun zloupotrebe policije, tužiteljstva i zbog zvučnog topa. Krajnji rezultat je da imamo osam zemalja koje su protiv praktičnog nagrađivanja režima u Beogradu“, ističe Beširi za DW.

Naš sugovornik dodaje kako Europska komisija vrlo često „mora slijediti stav većine zemalja, ili bar stav onih bitnijih članica Unije". I objašnjava: „Postoji, dakle, pritisak tih zemalja da Srbija neometano nastavi put kao EU, ali europske parlamentarce to ne obvezuje i oni ne moraju biti toliko diplomatični kao Europska komisija."

„Ovdje se", kaže Beširi, „više ne radi o tome da Srbija tapka na mjestu, ovdje govorimo o značajnom nazadovanju i da Srbija nije sposobna primijeniti svoje zakone, a kamoli zakone Europske unije. Europska komisija ovim svakako šalje pogrešnu poruku da ovaj režim ima podršku Bruxellesa i mislim da ona i ne koristi dovoljno mehanizme koje već ima na raspolaganju i zamrzne sredstva namijenjena srpskim vlastima."

Marta Kos je „pacificirana"?

Dio javnosti u Srbiji smatra da svi oni koji komuniciraju s Bruxellesom – misleći na oporbu, civilni sektor, studente i druge – možda nisu dovoljno prikazali dubinu problema u zemlji. Naim Leo Beširi smatra da je to „mantra koju je ubacio Vučić, po kojoj je Bruxelles trebao napraviti ne znam kakav dramatičan korak kako bi pokazao da ga ne podržava“.

Isto tako postoji izvjesno nerazumijevanje i oko izjave Marte Kos kako „ EU ne želi da Srbija zaostaje". To je, prema riječima Beširija „diplomatska fraza koja kaže da ova zemlja ne provodi ništa što smo dogovorili, ali dok se ne promijeni vlast mi moramo raditi s ovom vlašću". „Marta Kos je ranije imala mnogo oštrije izjave, a očigledno su sadašnje izjave pacificirane pod utjecajem von der Leyen koja pripada Europskoj pučkoj stranci i bila je suradnica Angele Merkel čiji je Vučić bio omiljeni lik“, ocjenjuje Beširi.

Vučić se okreće regiji – gdje nema prijatelje

Predsjednik Srbije je nakon ove rezolucije Europskog parlamenta vrlo brzo pokušao umanjiti značaj tih kritika, ali i europskih integracija uopće. Najprije je naglasio da su od otvaranja klastera važniji ceste i pruge te da će dalje raditi na poboljšanju standarda – što je već klasična i svakodnevna populistička retorika. Ali, isto tako je minimizirao i važnost europskih integracija, rekavši da bi se trebalo manje baviti snovima o europskoj putovnici, a da bi se više trebalo posvetiti regionalnim integracijama.

No, tek tu nastaju problemi, jer je Srbija blago rečeno u hladnom ratu s većinom susjeda. Beograd optužuju da aktivno radi na destabilizaciji Crne Gore i Bosne i Hercegovine, Orban je otišao i Mađarska ima novu vlast, Srbija je bila umiješana i u makedonska politička previranja, Hrvatska je dežurni krivac za sve srpske probleme, a odnose s Albanijom nitko više i ne spominje. Bugarska će tek biti na tapeti, jer je jedna od osam zemalja koje su protiv otvaranja Klastera 3.

Naim Leo Beširi ocjenjuje kako je „jasno da Srbija nema nijednog prijatelja u regiji". „Srbija je trenutno radioaktivni materijal koji nitko ne želi dotaknuti. To je jedna rusofilija pomiješana s ozbiljnim kriminalom, koja je prodrla u sve pore društva i vrh vlasti u Srbiji. Taj radioaktivni materijal će u jednom trenutku implodirati. A kada se to dogodi, nitko ne želi biti u njegovoj blizini da ih ne povuče sa sobom“, zaključuje Beširi za DW.