Djeca koju je oteo SS - bez odštete | Priča dana | DW | 08.07.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Djeca koju je oteo SS - bez odštete

Za vrijeme njemačke okupacije 200 tisuća poljske djece bilo je oteto od strane SS-a i prisilno germanizirano. Upravni sud u Kölnu je sada odlučio da ona nemaju pravo na ratnu odštetu.

Čovjek koji je podnio tužbu je kao dijete 1942. godine kidnapiran iz rodne Poljske, u to vrijeme okupirane od strane nacionalsocijalista. Hermannu Lüdekingu je ukraden njegov pravi identitet i nasilno je germaniziran.

Odrastao je u Lemgou i nikad nije saznao ništa o svojim biološkim korijenima. "Još uvijek patim zbog toga što ne znam tko su moji pravi roditelji", govori ovaj inženjer u mirovini koji danas živi u Bad Dürrheimu, u Schwarzwaldu.

Prekinuti šutnju

Iako možda postoje tisuće sličnih slučajeva, malo je onih koji imaju hrabrosti govoriti o tome otvoreno poput Lüdekinga. U svojoj tužbi on je zatražio "jednokratnu financijsku pomoć" zbog otmice. Međutim, on naglašava da mu nije do novca, nego do toga da osobe koje su proživjeli ono što je on proživio "Savezna Republika Njemačka prizna kao žrtve".

Kada je presuda Upravnog suda u Kölnu konačno prije nekoliko dana donesena, on je bio razočaran: "Za nekoliko godina nas više neće biti, jer će se problem biološki riješiti sam od sebe. Je li to ono što njemačka država želi?".

"Velika nepravda"

Hermann Lüdeking s fotografijom kad mu je bilo 7 godina

Hermann Lüdeking s fotografijom kad mu je bilo 7 godina

Tužitelju je zbog prisilne "germanizacije" pričinjena velika nepravda, obrazložio je sud u svojoj presudi. Međutim, do sada država nije davala nikakvu odštetu za "otetu djecu", a sud nije mogao ovu grupu žrtava koja prema zakonskim smjericama spada u određenu kategoriju proširiti na druge kategorije.

Savezna Republika Njemačka žrtvama nacionalsocijalizma odštetu isplaćuje u skladu s Općim zakonom o odštetama za posljedice rata. Pritom se radi o osobama koje su okarakterizane kao "neprijatelji nacionalsocijalističkog režima zbog socijalnog ili osobnog ponašanja ili zbog posebnih osobnih karakteristika kao što su mentalne poteškoće". Tako glasi pravna smjernica. Prema Upravnom sudu u Kölnu, tužitelj ne spada u ovu kategoriju.

Oteta djeca nisu "manje vrijedna"

U usmenom objašnjenju presude kelnski sudac je pokušao objasniti tužitelju koje kategorije osoba bi mogle imati pravo na financijsku odštetu. Jedan primjer su homoseksualci koje su nacisti smatrali "inferiornim ljudskim materijalom" i koji su zbog tih svojih "karakteristika" progonjeni.

U suštini, Lüdeking – u duhu nacističke ideologije – nije slovi kao "inferioran", nego baš suprotno, kao neko "jako vrijedan". Otimana su samo ona djeca za koju se smatralo da mogu ojačati "arijsku rasu".

Rasna ideologija nacista

Još 1938. godine je zapovjednik SS-a Heinrich Himmler izjavio sljedeće: "Namjeravam donijeti njemačku krv, oteti je i krasti gdje god to mogu". Kao rezultat toga, u zemljama srednje i istočne Europe koje su okupirane od strane Hitlerove Njemačke, djeca su oduzimana od svojih roditelja ili su ih odvodili iz sirotišta i dovodili u Hitlerov Reich.

Nakon toga su ta djeca brutalnim metodama u domovima koji su pripadali SS-ovskoj udruzi "Lebensborn" germanizirana. "Lebensborn" je promijenio njihova imena i predstavljao ih kao "djecu s istoka". Tako je istina zataškana pa i za njemačke obitelji koje su preuzele brigu o ovoj djeci. One su trebale vjerovati da se radi o djeci etničkih Nijemaca iz okupiranih područja.

Žrtve nikada nisu priznate

To što žrtve sada nemaju pravo na ratnu odštetu zato što su ih nacisti vidjeli kao superiorne, a ne inferiorne Lüdeking smatra "apsurdnim i sramotnim". Iako je razočaran odlukom suda u Kölnu, ona za njega ipak nije veliko iznenađenje.

Hermann Lüdeking i njegova nova njemačka mama 1942.

Hermann Lüdeking i njegova nova njemačka mama 1942.

Već godinama se Lüdeking angažira u udruzi Oteta djeca – zaboravljenje žrtve, koja je već dobila brojne negativne odgovore od vlasti. Udrugu je osnovao Christoph Schwarz, učitelja i povjesničar iz hobija iz Freiburga. "Ovoj djeci je učinjena velika nepravda. Oteto im je djetinjstvo i ona su posljednje žrtve nacionalsocijalističkog režima bez priznanja i odštete", objašnjava Schwarz.

Njemačko ministarstvo financija 2013. godine je u svom stručnom mišljenju o ovome napisalo sljedeće: "U ratu je teška sudbina zadesila veliki broj obitelji i ona je služila svrsi ratne strategije. Ta ratna strategija nije za cilj u prvom planu imala potpunu destrukciju ili lišavanje slobode osoba, nego vlastitu dobit. Ovdje je riječ o općenitim posljedicama rata." I komisija za peticije u Bundestagu je također odbila traženje političkog rješenja.

Borba se nastavlja

"Činjenica da žrtve sada opet, desetljećima kasnije, nailaze na odbijanje vlasti, predstavlja poniženje i novu traumu za njih", kaže Schwarz. Zajedno s Lüdekingom one žele sada tužbom ustati protiv presude Upravnog suda u Kölnu. "Ja neću odustati", poručuje Lüdeking.

DW je 2017. godine zajedno sa poljskim internet portalom Interia implementirao projekat "Oteta djeca". Novinari su posjetili arhive i žrtve prisilne germanizacije u Poljskoj i Njemačkoj. U okviru ovog projekta nastalo je oko 40 tekstova, i24 videa koje je vidjelo i pročitalo više milijuna ljudi u obje zemlje.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.

Preporuka uredništva