Diskalkulija: što poduzeti kada dijete ne shvaća matematiku?

Simone Weder od djetinjstva pati od posebno teškog oblika diskalkulije. Ona ima ogromnih poteškoća s brojevima i u odrasloj dobi. Za nju svaka kupovina predstavlja pravo mučenje, posebice zbrajanje cijena. Simone Weder priča:

"Imala sam 50 eura i nisam bila sigurna koliko mogu kupiti. Onda sam kupila samo ono što sam imala na popisu i još uvijek nisam bila sigurna hoće li 50 eura za to biti dovoljno. A onda sam stajala na blagajni i morala platiti samo 12 eura.”

Simone Weder već nekoliko godina predstavlja Saveznu udrugu za legasteniju i diskalkuliju. Prema procjenama te Udruge, četiri posto njemačkih građana imaju ogromne poteškoće s brojevima. Simone Weder pojašnjava:

"Radi se o svjetski priznatoj smetnji u razvoju školskih sposobnosti koje se ne mogu objasniti niskom inteligencijom ili lošom nastavom, kao ni time da dijete nedovoljno uči. I unatoč svemu tome, te osobe imaju vrlo velikih problema s matematikom, a manje s drugim predmetima.”

Kod djece s velikim poteškoćama matematičko se shvaćanje razvija vrlo polagano i često ostaje na niskom stupnju. Do danas nije otkriveno zbog čega je to tako. Naznake diskalkulije pojavljuju se već u predškolskoj dobi, a smetnje su jasno izražene već u prvom razredu osnovne škole. Simone Weder pojašnjava kada roditelji mogu primjetiti da i njihovo dijete možda pati diskalkulije:

"Ako tri osobe jedu za stolom, a ono postavi i četvrti tanjur. Ili ako ne može prepoznati što je više a što manje. Ili ako se na stolu nalaze tri olovke, dijete s poteškoćama ne može odmah reći koliko olovaka vidi, nego ih mora uzeti u ruku i prebrojati. To je napadno."

Rezultate izbrojati na prste, umjesto računanja. Na taj način djeca često pokušavaju ispraviti svoje nedostatke na području matematike. To im i uspijeva u prva dva razreda osnovne škole, ali nakon toga počinju veliki problemi. Zato je posebno važno pravovremeno otkriti diskalkuliju, upozorava učiteljica matematike iz Koelna Michaela Hegemann:

”Učitelj koji je upućen može vrlo brzo otkriti taj nedostatak, posebice ako roditelji kažu da su kod kuće primjetili isto. Dakle, vrlo su važna opažanja koja roditelji priopće učitelju. A onda je moguće pravoremeno uključivanje djeteta u posebnu dopunsku nastavu u školi.”

Dopunska nastava za učenike s ogromnim poteškoćama u računanju u školi do prije nekoliko godina je bila rijetkost. Tada je problem bio skoro nepoznat. U školama nema pravnih uputa kako postupati s diskalkulijom, pa su djeca ovisna o pomoći i dobroj volji učitelja. Simone Weder u školi nije dobila nužnu potporu, ali je, unatoč katastrofalnoj ocjeni iz matematike, imala sreće:

”Ja sam unatoč tome položila maturu. Za to nisu postojali pravni okviri. To je bila samostalna odluka učitelja, koji su s obzirom na ostale ocjene dopustili da polažem maturu.”