Deportacija u Pakistan: "Trebam li se vratiti u smrt?

Peteročlana obitelj iz Pakistana živi u nesigurnosti. Nemaju boravišnu dozvolu u Njemačkoj, odnosno imaju samo tzv. "duldung" (što doslovno znači da se nosioce ovog statusa „trpi" u Njemačkoj do izvršenja progona) . Otac, diplomirani inženjer, ne smije raditi. Obitelj živi u izbjegličkom smještaju. U svakom trenutku moraju računati s tim da budu vraćeni natrag u Pakistan. Sada su saznali da je krajem ožujka sljedeće grupno vraćanje u Pakistan. Strahuju da bi i oni mogli biti u toj grupi. Ako bi se vratili u Pakistan to bi za njih bila životna opasnost, kažu.

Građani drugog reda u Pakistanu

Oni naime pripadaju muslimanskoj vjerskoj zajednici ahmedija, pokretu koji je nastao u britanskoj Indiji u 19. stoljeću. Ahmedije se čvrsto drže islamskih spisa. No, osnivača pokreta Mirzu Ghulam Ahmada vide kao mesiju. Mnogi muslimani zato učenje Ahmada smatraju herezom.

I u Pakistanu. "Izoliranje ahmedija čak je usidreno u ustavu", objašnjava Mohammad Suleiman Malik, glasnogovornik zajednice ahmedija u Tirinškoj i Saskoj. Ahmedijama je zabranjeno da se nazivaju muslimanima u Pakistanu od 1974. Oni također ne smiju svoje bogomolje nazivati "džamijama", a ezan (poziv na molitvu) je zabranjen. U zemlji koja ima neke od najstrožih zakona o blasfemiji na svijetu, pozdrav "Selam-alejkum" ahmedija bi mogao rezultirati smrtnom kaznom. A, kao nemuslimani, ahmedije su građani drugog reda.

UNHCR i Amnesty International vide potrebu za zaštitom

Ahmad i njegova supruga Sahar Kalsom također su doživjeli ozbiljne izljeve neprijateljstva. Kalsom kaže da je morala promijeniti školu i da je vrijeđaju kao "kafira", kao nevjernicu. Ona nema završenu školu. Kada je njezin rođak ubijen, cijela je obitelj, kako kaže, morala pobjeći iz svog rodnog sela Khurejanvala. Nakon što se udala za Ahmada, par je dobio djecu i njih dvoje su odlučili pobjeći u Njemačku kako bi svojim kćerima pružili bolju budućnost.

Prema Amnesty Internationalu, pakistanske su vlasti dugo umanjivale nasilje protiv ahmedija, djelomično čak i podržavale. Za Agenciju Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) jasno je: ahmedije su u Pakistanu progonjena manjina i trebali bi imati pravo na zaštitu. Za razliku od Njemačke, ahmedije se već dugo ne protjeruje u Velikoj Britaniji, SAD-u i Nizozemsku.

"Slučajevi se ispituju svaki pojedinačno"

U cijeloj Njemačkoj grupi od 535 pripadnika zajednice ahmedija prijeti prisilno vraćanje u Pakistan. Na pitanje Deutsche Wellea, glasnogovornik Saveznog ministarstva unutarnjih poslova odgovorio je da jednostavno pripadanje ovoj vjerskoj zajednici nije kažnjivo u Pakistanu - zato se "slučajevi ispituju pojedinačno na temelju pojedinačnih okolnosti". Njemački upravni sudovi često upućuju na pakistanska utočišta za bijeg, u koja bi se ahmedije mogli skloniti - na primjer na Rabvahu, sjedištu najveće zajednice ahmedija u Pakistanu.

Malik je sumnjičav: "Ahmedije u Pakistanu nigdje nisu sigurni." Ahmedije također redovito ubijaju u Rabvahu. Malik i Vijeće za izbjeglice njemačke savezne zemlje Saska smatraju da je sve veći broj deportacija politički motiviran. Nakon pauze uvjetovane koronom, žele se istaknuti oštrom migracijskom politikom u ovoj važnoj izbornoj godini, kaže Malik "Vjerujem da se može prepoznati nedostatak znanja ili političke volje. Nažalost, to ide na štetu progonjenih koji ovdje žive i koji su sada deportirani u velikom broju", kaže Malik i odmahuje glavom. "Za ove ljude je to pitanje života i smrti."

"Kamo možemo ići?"

Majka se bori sa suzama. "Nijemci žive u slobodi, možda to ne razumiju - ali kad dođete ovamo iz Pakistana i ostavite sve iza sebe, nosite bol sa sobom. Nije lako napustiti zemlju i ostaviti sve iza sebe. I sad nakon svega ovdje nam je rečeno da ne možemo ostati. Ali kamo možemo ići?" Njezin suprug strahuje da će njihov povratak izazvati pomutnju, kao što je to bio slučaj kod njegovog ujaka, koji se vratio iz Velike Britanije 2005. godine. Selom su kružile glasine da je on, Ahmadi, strani agent. Nakon čega je bio izložen linču.

Obitelj je odavno iscrpila sve pravne mogućnosti. Odbijena je i Malikova peticija državi Saskoj. Oni sada samo mogu čekati na to da budu vraćeni u Pakistan.