Dan kada sam postala prekobrojna | Priča dana | DW | 08.07.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Dan kada sam postala prekobrojna

Priče onih koji odlaze iz zemlje su manje-više slične, ali opet je svaka drugačija. Ovo je jedna iseljenička priča z susjedstva.

Snježana Čujić

Snježana Čujić

Prošlo je godinu i pol dana otkako sam zatvorila vrata redakcije časopisa „Vojnosanitetski pregled" u Beogradu, ne svojom voljom. Izbrišu vas sa spiska kao trag olovke gumicom. Nije to bilo prvi put da se pridružujem armiji prekobrojnih. Ali tog dana, na putu do kuće donosim odluku o napuštanju zemlje. Pravac Njemačka.

Procjena da bi bilo dobro položiti njemački jezik u Goethe institutu pokazala se ispravnom. Valja dobro predočiti obitelji „family buisiness plan". Bit će to dugi pregovori jer im pored ostalih obaveza još samo nedostaje učenje njemačkog jezika. Spremam se za nezgodna pitanja kao za konferenciju za tisak.

Moja odluka, moja obitelj

Obitelj Čujić na odmoru

Obitelj Čujić na odmoru

Zahvaljujući dobroj pripremi dobila sam zeleno svjetlo za pokret od moje male čete, sinova koji uskoro pune jedanaest i petnaest godina kao i od supruga. U tom slučaju morao bi napustiti sigurni državni posao. Rekla sam im kako je krajnje vrijeme da se zajedno potrudimo oko preseljenja u Njemačku jer time povećavamo šansu prvenstveno za njihovu bolju perspektivu. Na konstataciju da bi mama tamo sigurno brže pronašla novi posao, a tata više zarađivao, probudila se u njihovim očima ona zdrava, dječja radoznalost. Krenusmo mi u tu avanturu.

Kada čovjek ostane bez posla pokreće u sebi motore i pronalazi sve moguće obnovljive izvore energije ne bi li pregrmio taj udar asteroida kako bi posljedice bile što bezbolnije. Dobra organizacija – ključ uspjeha.

Obitelj Ćujić dobila je svoju oglasnu tablu na vidnom i najprometnijem mjestu u stanu - blagovaonici s rasporedom svih mogućih časova, od redovne preko privatnih škola engleskog. Tu je pravilnik o korištenju mobilnih telefona i svih tehničkih uređaja. Jasno je definirano tko, što i koliko koristi zato što je vrijeme novac.

Ostao je neriješen njemački za najstarijeg i najmlađeg člana obitelji, ali za kratko. Otac i sin u istoj školi stranih jezika jednom tjedno kao predstavnici dvije generacije migranata. Dodijeljena im je ista nastavnica.

Prema riječima direktorice škole stranih jezika Urban school u Beogradu Olivere Nešić Jovanović, broj polaznika koji uče njemački jezik povećan je u odnosu na prethodnu godinu za dvadeset posto i primijećeno je da djeca kreću sve ranije na tečajeve, već od trećeg razreda osnovne škole. Zbog sve većeg zanimanja subota je rezervirana za grupne polaznike tako da im se jedino nije pogodio isti dan u tjednu. Otac se ipak odlučio za individualni sat jednom tjedno.

Stan pretvoren u učionicu

Raspored u blagovaonici

Raspored u blagovaonici

Naš stan pretvorio se u jednu veliku učionicu i postajalo je se sve zanimljivije kako se nastava zahuktavala. Jedan drugom su donosili zadaće, pregledavao tko je kako stigao, mimoilazili se na relaciji posao-škola jedna-škola druga škola. Odgledali smo obiteljski kompletnu seriju Extra auf Deutsch na YouTube-u i još njih nekoliko jer se strani jezik uči i slušanjem.

U dječjoj sobi na zidu zalijepljena gramatika, od nepravilnih preko modalnih glagola sve do deklinacije pridjeva za koju se čini da je nikada nećemo u potpunosti savladati. Što su slova krupnija veća je šansa da se vizualno memorira gramatika. Ima li nešto teže na ovom svijetu? Viber poruke pišemo na njemačkom i tko kaže da učenje stranog jezika ne može biti zabavno? Stariji sin se dosjetio pa sluša njemački rap.

Pogled unaokolo

Ono što vidimo i čujemo oko sebe svakim danom potvrđuje da smo donijeli dobru odluku. Autobuse nema tko voziti, pacijente nema tko liječiti, liftove nema tko popraviti. U parkovima je sve tiši žamor djece. Doza ravnodušnosti na galopirajuću migraciju postaje zabrinjavajuća.

Na našem ulazu još jedna obitelj s dvoje maloljetne djece odlazi u Ameriku. Ukupno osam samo s jednog beogradskog ulaza broj 78 na Banjici, za sada.

Jedno lijepo zatvaranje kruga

Sve više praznih stanova

Sve više praznih stanova

Zahvaljujući internetu shvaćamo koliko je to masovna pojava. Priče onih koji odlaze su manje-više slične, ali opet je svaka drugačija i zato ne čudi što se objavljuju u svim medijima, na društvenim mrežama, forumima.

Razočarani u svakodnevicu koja im tako malo nudi i uvjereni da će im negdje drugdje biti bolje, povezuju se ljudi s prostora nekadašnje Jugoslavije. Tko bi rekao da ćemo najviše informacija, podrške, konkretne pomoći dobiti od zemljaka i to iz susjednog grada u Hrvatskoj iz koga sam emigrirala devedesetih. Tako se zatvorio jedan krug i ispostavilo se da nas, bez obzira na naciju i vjeru, vezuje ista muka.

Obitelj Ćujić sada odbrojava dane kada će zajedno nastaviti obiteljski život u okolini Bonna. Suprug već uveliko radi u Njemačkoj s nostrificiranom diplomom elektroničara. Nadamo se da ćemo mu se pridružiti do početka nove školske godine. Potrebno je samo pronaći stan.