Dajte malo manje te korone!

Na sjevernoj polutki je opet jesen. Ali to nije jesen kao svaka druga. Jer ove godine je ona popraćena opet većim brojem infekcija koronom. Ali nismo li svi to i očekivali? Svima je jasno da, kako je sve hladnije, opet boravimo više u zatvorenim prostorijama i teško nam pada socijalne kontakte, koje smo u ljetnim mjesecima obnovili teškom mukom, opet staviti na led.

Očekivano ili neočekivano, eksplozija novozaraženih je izuzetno uznemiravajuća. S oko 100.000 novih infekcija na dan je Europa sad odgovorna za trećinu novih slučajeva u čitavom svijetu. Sve mjere koje su poduzele europske države - i lockdown i obaveza maske i ograničenje radnog vremena i što sve ne - nisu uspjele pobijediti virus.

Pritom smo mislili kako smo na dobrom putu. Proteklih mjeseci su mediji u čitavom svijetu objavljivali jedno izvješće za drugim. Tu se pokušavalo analizirati zašto je u nekim zemljama Europe bilo malo zaraženih i koje su greške učinile zemlje koje su bile osobito teško pogođene pandemijom. Što su Talijani učinili ispravno da su uglavnom ostali pošteđeni od drugog vala? Jesu li bezbrižnost, prebrzo ukidanje zabrana ili politička nesposobnost doveli do togada je u Španjolskoj, prije svih drugih europskih država, nastupio drugi val zaraze? I što je tajna uspjeha Nijemaca? Tipično njemačko poštivanje pravila, osobito individualistička kultura ili magične kvalitete vodstva Angele Merkel?

Svima nam je dosta - zahvaljujući i medijima

Mnogi ti pokušaji objašnjenja su prepuni stereotipa i da Vam iskreno kažem: ne vjerujem da nam je mnogo donijela ta beskrajna potraga za jednostavnim odgovorima u doba korone - osim što nam je postalo sve jasnije koliko očajno čeznemo da se konačno riješimo ovog virusa.

A nakon svih tih mjeseci potrage i stalnog gledanja na brojke i statistike, polagano se pojavljuje neka vrsta zamora. Jedna "velika" vijest slijedi nakon druge, mediji nas bombardiraju i dan i noć, javlja se o svakom mogućem aspektu virusa, naveliko se spekulira o posljedicama. Nije nikakvo čudo da se ljudi sve više osjećaju emocionalno iscrpljeni - pogotovo tamo gdje im ljeto nije ostavilo prostora da se pošteno odmore, što je činjenica za mnoge ljude u Europi.

Upravo zato jer je stanje tako ozbiljno, mediji bi se trebali - i Deutsche Welle gdje i sama radim, tu nije iznimka - osobito kritički suočiti s pitanjem, o kojim aspektima pandemije žele izvještavati i zašto. Koje informacije doista trebaju čitatelji, slušatelji ili gledatelji? Ima li dovoljno doista medicinskih saznanja o simptomima? Kako možemo zaštititi i nas i druge? Gdje se može pružiti pomoć onima kojima je to doista potrebno? I kako navesti one koji odlučuju u ovoj pandemiji da s više odgovornosti upravljaju u ovoj krizi?

Stanje je previše opasno i rizik je suviše velik da će ljudi jednostavno prestati slušati i gledati vijesti samo zato jer su preplavljeni nepotrebnim informacijama. A i druge egzistencijalne prijetnje za ljude širom svijeta - politički progon, povreda ljudskih prava, nasilna netolerancija - ne smiju biti potisnuti iz vijesti zbog korone. To će samo ići na ruku onima koji pokušavaju u sjeni ove pandemije nastaviti sa svojom zlouporabom vlasti ili je čak još proširiti.

Nije baš tako jednostavno u Njemačkoj

Imam i posebnu poruku za sve medije izvan Njemačke: previše je jednostavno idealistički javljati o stanju u ovoj zemlji i tvrditi kako se Njemačka izuzetno dobro snalazi u krizi. Doista, Njemačka je do sad ostala pošteđena od najgoreg. Ali tko zna zašto? Je li to povoljna demografska slika i gustoća naseljenosti u ovoj zemlji? Zbog primjerenih mjera koje su uvedene već rano? Ili jednostavno puka sreća? U nekakvoj kombinaciji svih tih čimbenika ili u nečem posve drugom? Imati predsjednicu vlade koja sluša znanstvenike, dapače: koja je i sama znanstvenica, sigurno tu ne šteti.

Ali Njemačka je decentralistička, federativna država s čitavim nizom lokalnih vladara koji imaju nekakve svoje ideje i tu je Angela Merkel na svojim granicama. A u Njemačkoj je veoma šaroliko i jedva da ima razlike u infekcijama između pokrajina gdje je lokalna vlada "oštra" ili "blaga" s mjerama.

Sve u svemu, treba još pričekati da bi se vidjelo kako je Njemačka doista prošla kroz pandemiju. A možda čitav svijet i ne treba nekakve ocjene. Možda bi se trebali - uz pomoć medija - usredotočiti samo na ono što je doista bitno: prati ruke, nositi masku, držati razmak. I siliti naše vlade da pomognu onima kojima je pomoć potrebna.

Nemojte da samo još povećavamo naš zamor.